WSJ: Ukrajinu i Gruziju će zaštititi “trajna neutralnost”, a ne proširenje NATO pakta

U nedavno objavljenom članku za The Wall Street Journal Michael O’Hanlon se pita što bi to Trump mogao učiniti da bi s ruskim predsjednikom Putinom našao zajednički jezik?

Autor tvrdi da će se za poboljšanje odnosa s Rusijom, ako bude potrebno, Trump odlučiti za koncept “stalne neutralnosti” za pojedine zemlje Europe, te da će odustati od širenja NATO pakta.

Michael O’Hanlon naglašava kako će se time pomoći u zaštiti ruskih susjeda i smanjiti rizik od sukoba, ali da će Washington istodobno zadržati mogućnost da “stegnu politiku” protiv Moskve, ako bude potrebno.

Zbog brojnih  ali i kontroverznih napisa o “prijateljskom” stavu novog američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegove administracije prema Rusiji i predsjedniku Putinu, bez odgovora je ostalo važno pitanje oko kojih pitanja Trump može ostvariti za stvarni napredak u američko-ruskim odnosima, piše The Wall Street Journal.

Washington ne može namigivati “ruskom diktatoru”, a na drugoj strani mu stavljati “mlinski kamen oko vrata” i stvarati vojni savez s “demokratskim prijateljima Amerike”, kao što su Ukrajina i Gruzija, naglasio je Michael O’Hanlon u članku.

Amerika mora razviti nove i bolje načine da im pomogne, a jedan od načina, prema autoru, jest “koncept trajne neutralnosti” za bivše sovjetske republike.

Vratiti odnose između Amerike i Rusije na stari put će biti vrlo teško, jer Putin i njegov tim su “vrlo teški i autokratski ljudi”, a nitko ne misli da je dužan ispričati se “ruskom diktatoru” što je NATO,  godinama nakon Hladnog rata, primio 12 novih država kao punopravne članice saveza, piše The Wall Street Journal.

“S druge strane, može se smanjiti rizik od sukoba, pa čak i rata s Rusijom, ako se zaustavi širenje NATO pakta, što je za Putina ključno pitanje u odnosima sa Zapadom“, naglašava Michael O’Hanlon.

“Još od NATO summita 2008. godine se Ukrajini i Gruziji obećava da će s vremenom i one postati članice saveza, ali konkretan datum još nije određen.  Danas te dvije zemlje, kao i drugih neutralne države istočne Europe, nemaju zaštitu NATO saveza”, nastavlja autor.

U isto vrijeme, O’Hanlon vjeruje da Putin namjerno slabi i destabilizira ove dvije zemlje, tako da ne mogu postati punopravne članice saveza.

Međutim, neki od njih, uključujući i Gruziju, Ukrajinu, Armeniju i Azerbajdžan, troše na svoje oružane snage više od 2% BDP-a, kako nalaže NATO, ali su ipak “previše male i siromašne”, zbog čega ne bi mogle odoljeti ruskoj intervenciji, piše The Wall Street Journal.

Osim toga, ove su zemlje u neposrednoj blizini Rusije, tako da ih NATO neće moći pouzdano zaštititi, a ne da ne stacionira velike i stalne snage na “obrambenim linijama”.

“Namjera ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da održi nacionalni referendum o članstvu u NATO paktu samo dolijeva još više ulja na vatru”, upozorava autor. Umjesto toga, zemlje Zapada se trebaju dogovoriti o novoj sigurnosnoj arhitekturi za neutralne zemlje istočne Europe. Središte ovog koncepta se treba se temeljiti na “stalnoj neutralnosti” u smislu  bilo kojeg službenog članstva u vojnim organizacijama koje imaju ugovorne obveze u osiguravanju zajedničke obrane. To vrijedi i za neutralne zemlje na području od sjevera do juga Europe, uključujući i Finsku, Švedsku, Ukrajinu, Moldaviju, Bjelorusiju, Gruziju, Armeniju, Azerbejdžan, Cipar, Srbiju i druge balkanske zemlje”, navodi The Wall Street Journal.

“Rasprava o ovom pitanju bi trebala početi unutar NATO saveza, nakon čega će mu se moći pridružiti neutralne zemlje, a tek onda mogu početi službeni pregovore s Rusijom”, navodi se u članku.

“Nova sigurnosna arhitektura zahtijeva da Moskva, budući da je NATO obećao jamčiti sigurnost Ukrajine, Gruzije, Moldavije i drugih zemalja u regiji, mora iz tih zemalja povući svoje snage, a poslije formalne potvrde da se to dogodilo, bit će moguće ukinuti postojeće sankcije protiv Rusije”, piše američki novinar, a za pitanje Krima tvrdi “da je problem kojeg u ovo vrijeme treba ostaviti po strani”.

“Neutralne zemlje bi u okviru novog koncepta zadržavale pravo da sudjeluju u multinacionalnim sigurnosnim operacijama na približno istoj razini kao što su činile u prošlosti, a te operacija se mogu provoditi i pod vodstvom Sjevernoatlantskog saveza. Osim toga, novi sigurnosni sustav jamči neutralnim zemaljama pravo da same izaberu oblik vlasti, političke vođe, prirodu diplomatskih odnosa i kojih će ekonomskih saveza biti dio. U tom slučaju Rusija će priznati njihovo isključivo pravo da se pridruže Europskoj uniji, s izuzetkom sigurnosnih aktivnosti”, piše The Wall Street Journal.

“Iako je NATO nakon Hladnog rata naporno radio na odnosima s Rusijom, Moskva na situaciju gleda drugačije. NATO je pristao ne koristiti velike borbene snage na teritoriju svojih novih članica koji su pristupile savezu nakon Hladnog rata, ali poslije dugih ruskih provokacija je poslao samo pet tisuća svojih vojnika u Poljsku i baltičke zemlje. Osim toga, dužnosnici NATO saveza su uspostavili mehanizme kao što su Sjevernoameričko vijeće za suradnju i Partnerstvo za mir, kako bi se kolektivno približio Rusiji i drugim bivšim sovjetskih republikama, te za bolju interakciju s njima. Međutim, Rusija i dalje Sjevernoatlantski savez smatra prijetnjom za svoju zemlju, a vjeruje da bivši neprijatelj Rusije vrši psihološki i politički pritisak kako bi došao blizu njenih granica”, nastavlja Michael O’Hanlon.

Prema autoru, “gorčina i pomalo paranoičan stav prema NATO savezu među Rusima također potiču smanjenje stanovništva i ekonomska kriza”, što je potpuno netočno. Demografski rast Rusije i prirodni prirast stanovništva, prije svega “etničkih” Rusa, bilježi pozitivne trendove već nekoliko godina, a nakon recesije 2015. godine, BDP se ove godine vraća blagom rastu. Doduše, O’Hanlon se kasnije korigirao i navodi kako je ruski BDP prelazi 1 500 milijardi dolara, a Ruska federacija ima stanovnika nešto manje od 150 milijuna ljudi, dok je BDP NATO pakta 40 000 milijardi dolara i savez broji 900 milijuna ljudi”.

“Naravno, ne postoji jamstvo da će koncept stalne neutralnosti interesirati Putina. Sasvim je moguće da će radije zadržati neprijateljske odnose sa Zapadom zbog održanja potpore među stanovništvom  i jačanja ruskog utjecaja izvan granica”, sugerira The Wall Street Journal.

Međutim, prema autoru, treba pokušati pokrenuti pregovore i ako Moskva odbije sudjelovati u dobroj vjeri u procesu pregovaranja ili se ne bude ponašala u skladu s odredbama mogućeg ugovora, Zapad uvijek ima priliku “očvrsnuti politiku protiv Rusije u budućnosti”.

“Međutim, samo pomoću velikih i hrabrih inicijativa, Trump će dobiti pravu priliku za poboljšanje američko-ruskih odnosa”, naglašava Michael O’Hanlon.

Čitajući ovaj “prijedlog” moglo bi se reći da se radi o “plemenitoj namjeri” Washingtona da konačno da potporu neutralnim zemljama i da se odriče uvlačenja u svoju orbitu ruskih susjeda, ali ne samo, jer ovdje možemo govoriti i o Zaljevskom vijeću za suradnju, ogranku NATO pakta na Arapskom poluotoku ili zemljama jugoistočne Azije i Japana.

Naravno da Moskva neće prihvatiti ovu ponudu. Dakle, trebala bi prepustiti Južnu Osetiju, Abhaziju, Pridnjestrovlje, Donbas, iako ne i Krim, samovolji marionetskih režima, od kojih je smijenjen jedino onaj u Moldaviji.

Prema autoru, Finska, Švedska, Ukrajina, Moldavija, Bjelorusija, Gruzija, Armenija, Azerbejdžan, Cipar, Srbiju i druge balkanske zemlje bi trebale ostati neutralne, ali povezane s NATO paktom kao što je bilo dosad, sudjelovati u međunarodnim vojnim operacijama, koje može voditi i NATO. Osim toga, O’Hanlonov novi sigurnosni sustav “neutralnim zemaljama jamči pravo da same izaberu oblik vlasti, političke vođe, prirodu diplomatskih odnosa i kojih će ekonomskih saveza biti dio, ali je ipak cilj da to bude Europska unija”.

O’Hanlon bi Rusiji “čak poklonila Krim“, kojeg ne spominje u članku, ali se iz svih ostalih područja “ruske trupe moraju povući”. Ako je ovo i dio plana Trumpove administracije, što je teško povjerovati, čini se da će teško doći do “zatopljenja američko-ruskih odnosa”.

Zapravo, članak bi se više mogao tumačiti kao poruka Kijevu i Tbilisiju, koji su sve svjesniji da neće dobiti akcijski plan za članstvo, jer NATO kao punopravne članice ne želi primiti zemlje koje imaju neriješena teritorijalna pitanja ili su u sukobu sa susjedima, prije svega s Rusijom.

Ruski su mediji također prenijeli razmišljanja “stručnjaka” Michaela O’Hanlona, a kako su ga čitatelji komentirali, nije potrebno objašnjavati.