U Zajedničkom centru za kontrolnu i koordinaciju primirja, kojeg je dio i Donjecka Narodna Republika, zabilježeno je da su ukrajinske snage tijekom proteklog tjedna prekršile režim primirja u Donbasu gotovo 50 puta. U nasumičnom granatiranju, bez gađanja određenih vojnih ciljeva, ranjen je jedan civil.
“Od 16. do 22. srpnja su oružane snage Ukrajine prekršile primirje 47 puta, ispalivši 808 streljiva na teritorij DNR”, rekao je novinarima predstavnik Donjecke Narodne republike.
Prema njegovim riječima, ukrajinske snage su 38 puta koristile granate kalibra 120 milimetara i 49 puta kalibra 82 milimetara. Zabilježeno je da je jedan civil ranjen. Ispaljeni projektili su oštetili su 16 zgrada.
Podsjetimo, vlasti iz Kijeva su pokrenule su vojne akcije protiv Donjecke i Luganske Narodne Republike, koje su proglasili svoju neovisnost nakon puča u zemlji u 2014. Situacija u Donbasu se pogoršava unatoč zaključenim Sporazumima iz Minska, kojima se, da su se proveli, do danas mogao riješiti problem istoka Ukrajine. Od početka primirja i Sporazuma iz Minska, militanti Kijeva redovito krše prekid vatre i više puta su pokušavali probiti linije obrane DNR i LNR.
Ministarstvo obrane Ukrajine je jučer priopćilo da je ukrajinska vojska stvorila posebne postrojbe za borbu protiv utvrđenja u Donbasu.
“Po nalogu zapovjednika zajedničkih snaga, generala Sergej Najeva, stvorene su postrojbe za borbu protiv posebno zaštićenih vojnih objekata i utvrđenja. Ako bude potrebno, jedinice su spremne za borbene misije”, piše u priopćenju.
Ranije je priopćeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova Ukrajine izdalo naredbu Graničnoj službi da se pripremi za “oslobođenje” Donbasa. Podsjetimo da je ukrajinska vojska u lipnju u “sivom području” Donbasa napredovala duboko oko dva kilometra, čime je prekršila Sporazume ia Minske, koji jasno definiraju položaje obiju strana. Ukrajinske snage su napomenule da je operacija o ofenzivi bila pripremana oko dva tjedna u uvjetima najstrože tajnosti.
Aleksandar Zaharčenko, čelnik Donjecke Narodne Republike, uvjeren je da će u Donbasu sigurno biti sukoba većih razmjera, dok se u Lugansku pripremaju za obranu od operacija ukrajinskih snaga većih razmjera.
Jučer je na svom Twitteru ukrajinski predsjednik Porošenko napisao kako će žuto-plava zastava zemlje biti podignuta nad svim gradovima i selima Donbasa. Međutim, Ukrajinci ne dijele njegov entuzijazam jamac, a neki su mu odgovorili da iz Ukrajine ne želi izaći Donbas, nego primjer Donjecke i Luganske Narodne Republike želi slijediti najmanje polovica zemlje.
“Petro, Petro, ne samo da će nas napustiti Donbas, nego pola Ukrajine”, odgovorio mu je jedan korisnik Twittera, a drugi ga je “zamolio” da ode sam u Donbas i “tamo podigne ukrajinsku zastavu”.
Situacija na istoku Ukrajine je slabo popraćena od strane medija, a rat niskog intenziteta, kako ga vole zvati, svakog dana donosi patnje i stradavanja, najviše civilnog stanovništva Donbasa, budući da su borci na položajima dobro utvrđeni i na mjestu su na kojem očekuju napad.
No, usprkos teškoj situaciji, ukrajinska vojska se u slučaju sukoba suočava s puno većim problemom. Naime, mora se boriti protiv lokalnog stanovništva koje brani svoja sela i gradove i poznato je da protiv takvih boraca rat teško dobiti. Osim toga, Donjeck i Lugansk više nemaju narodne milicije, iako ih mnogi još uvijek tako nazivaju, nego snage dvije republike raspolažu s pravim armijama koje se bolje od vojski mnogih europskih zemalja, ako isključimo velesile poput Francuske ili Velike Britanije.
Sergej Popov o situaciji na frontu: “Ostat ćemo do kraja i nitko se neće povući ni koraka”
Sergej Popov, prije nego je postao vojnik bio je privatni poduzetnik i imao je benzinsku postaju i tvrtku popravak automobila u Gorlovki. S početkom ukrajinskog napada je ostavio posao i pridružio se tadašnjim narodnim milicijama i danas vodi 1. bataljun Oružanih snaga Donjecke Narodne Republike. Odvojena jedinica pukovnika Popova drži mjesta na ključnim uzvisinama u blizini sela Ozerjanovka, ne dopuštajući neprijatelju da se približi Gorlovki.
U intervjuu vojnom dopisniku ruske Federalne novinske agencije (FAN) Sergej Popov je govorio o situaciji na frontu, planovima neprijatelja, kao i ideji slanja u Donbas inozemnih mirovnih snaga.
“Što vas je natjeralo da uzmete oružje?”
Sergej Popov: Događaji iz 2014. godine, “revolucija” i kad su počeli slaviti Stepana Banderu. Prije četiri godine je sve bilo jasno. Naše djedove i pradjedove, sudionike Velikog domovinskog rata, pokušali su osramotiti i bili smo protiv toga. Potom bezakonje, revizija i promijene svega i svačega. Život za nas u Ukrajini nije bio moguć, pa smo morali braniti naš grad i našu obitelj. Pogotovo jer su poslali tenkove na naše gradove, zar ne? Došli su ovdje, poslali opremu. Da smo to htjeli mirno riješiti, već bismo se dogovorili i rat bi završio.
“Sergej, kako je započela vaša bitka, što si prošao?”
Sergej Popov: Slavjansk, okruženje Gorlovke. Onda su ovdje razvili ofenzivu – Ozerjanovka, Mihailovka, bio sam u Debalcevu, gdje smo zarobili neprijateljsku opremu, kao ovdje, na mjestu Krasni Partizan. Vrijeme od 2014. do 2015. je bilo prekretnica, bataljun je obnovljen i moderniziran ratnim trofejima. Trenutno branimo grad, a 2014. nismo imali gotovo ništa. Na kontrolnim punktovima smo stajali s batinama. Sada je neprijatelju teško boriti se protiv nas, jer su naši “trofeji” ipak pristojni.
“Kakva je situacija na liniji kontakta?”
Sergej Popov: Granatiranja su gotovo svakodnevna. Vrlo rijetko se ukrajinske jedinice kreću i prva linija postaje relativno tiha. Pucaju da bi bili bez gubitaka. Svake večeri, svake noći, svaki dan otvaraju vatru na naše položaje, spaljuju polja kako bi stvorili prazan prostor ispred nas, tako da vide gdje su minska polja. Još se pripremaju za ofenzivu, bez obzira na to što tko govorio. Nisu odustali od tih planova.
“Prema riječima voditelja uprave Gorlovke, Ivan Prihodka, nakon upozorenja Vladimira Putina se smanjila napetost na kontaktnoj liniji. Na taktičkoj razini, je li se nešto promijenilo?”
Sergej Popov: Nije dovoljno. Da, njihovo se vodstvo boji, ali radikalne bojne su i dalje na čelu. Pokušavaju ih očistiti u njihovim gradovima, a ovdje, u Donbasu, prave sav nered kojeg žele. Osim toga, ukrajinska strana je rat odavno pretvorila u unosan posao, trgovanje dizelskim gorivom, itd. To je mnogima zarada za život. S druge strane nije važno jeste li dragovoljac ili pripadnik regularne ukrajinske vojske.
“Ova linija izbrisana tamo je već izbrisana? “
Sergej Popov: Naravno.
“Ali, s druge strane, vojnici uopće nemaju motivaciju…”
Sergej Popov: Ona je na nuli. 2014. Su bacali su mitraljeze, streljivo, dokumente i osobne stvari. Nisu bili spremni za borbu. Naravno, kad idete na nenaoružane ljude, to je jedno. Ali kad počnete gristi, onda je to drugačije.
“S druge strane, postoji i želja za osvetom… “
Sergej Popov: Naravno, tijekom četiri godine rata smo imali velike gubitke. Netko se sveti za svog oca, nekoga za svog sina. Ljude je već vrlo teško pomiriti, vratiti se na u trenutak gdje je sve počelo, u Ukrajinu i zajednički slavenski život.
“Vjeruje se da Donbas izdržava samo zbog pomoći Rusije, to jest “ruskog svijeta”, bratske Rusije. Dijelite li ovo stajalište?”
Sergej Popov: Potvrđujem. Da, rečeno nam je da je Donbas multinacionalan, ali temelj čine Rusi. Industrijski Donbas je nakon Velikog domovinskog rata obnovio cijelu zemlju. Ljudi su došli ovdje, cijele obitelji, i ostali su živjeti. Imam korijene iz Tambova, a moja supruga je također sa sjevera. Svugdje vidite rusku krv. Da, ovdje sam rođen i smatram se Rusom. Mnogima korijeni vode u Rusiju, gotovo svi imaju rođake u Rusiji.
“U Gorlovki je bilo vrlo teško u svibnju, kada je neprijatelj došao blizu naselja Čigiri, korištenjem tenkova, pješačkih borbenih vozila i borbenih jurišnih. Zašto nisu ostvarili zadaću?”
Sergej Popov: Nisu ostvarili i neće je ni ostvariti. Njima treba nekakva pobjeda, kao dokaz uspjeha. Da pokažu drugima: Moramo naprijed, naprijed i samo naprijed. Ali prvo, u Čigiri su općenito taktički stajali vrlo nepovoljno, jer su bili u nizini, što je vrlo neugodno. Nisu očekivali da će imati takve gubitke. Ispada da njihova obavještajna služba nije ni radila. Nije uzela u obzir krajolik terena i druge čimbenike. No, približavaju se izbori u Ukrajini. Porošenko treba pobjede, pa će se ovdje nešto dogoditi, ali do točke do koje je Ukrajina vojno sposobna. Porošenko želi ostati u predsjedničkoj stolici.
Što se tiče ostalog, već shvaćamo da su im ljudi jako demotivirani. Informacije se skrivaju, ali kad se dobrovoljci vrate s fronta, kažu što se stvarno događa. Pokazuju spaljenu opremu ukrajinske vojske, itd. Nakon toga, vijesti o “pobjedama” izgledaju nestvarno. U svibnju je u bitkama u smjeru Gorlovke neprijatelj izgubio barem dvadesetak oklopnih vozila. Borbena oklopna vozila su krenula prema nama. Mi smo zauzeli strateške uzvisine i nismo dopustili da se približe Gorlovki. Odgurnuli smo ih od Ozerjanovke, sela Mihailovke, tako da nije bilo kao u Zaicevu, kada je cijelo selo bilo pod vatrom ukrajinskih snaga.
Naš bataljun je cijelo vrijeme na terenu. Borimo se i ne postavljamo pitanja. Ako dobijemo zapovijed, dajemo neprijatelju odgovor, čak do te mjere da ga ušutkamo dva do tri dana, nakon što opet krene napredovati prema našim položajima.
“Ukrajinske snage su zapravo zauzele “sivu zonu” duž cijele linije kontakta… “
Sergej Popov: To je demonstrativno kršenje Sporazuma iz Minska. No, OESS radi tako da potvrđuje samo neke pokrete s naše strane. Ali činjenicu da “Grad” i “Orkani” pucaju s njihovih položaja oni “ne primjećuju”. Iako svake večeri veliki dron OESS-a snimi cijeli teren, oni šute o tome što se događa s druge strane.
“Donjeck je dosta govorio o tome da ljudi OESS-a mogu djelovati i kao obavještajci druge strane. Pokušavaju otkriti naše položaje i kretanje tehnologije, a zatim se ove informacije pojavljuju u sjedištu ukrajinske skupine.”
Sergej Popov: Pojasnimo prvo koji ljudi rade za OESS. To su bivši vojnici, bivši policijski službenici i zaposlenici tajnih službi. A bivši, kao što znamo, niste nikada. Ako ste vojnik, onda ste vojnik zauvijek. Dakle, samo se promijenio oblik odjeće ili uniforme, a neki se i dalje bave prikupljanjem informacija, to jest istim obavještajnim radom kao i ranije.
“Rat u Donbasu traje dulje od Velikog domovinskog rata. Jesu li vojnici već umorni od rata?”
Sergej Popov: Naravno, iscrpljeni su. Pokušavamo odmoriti ljude. Nedavno smo posjetili moskovsku glazbenu skupinu, koncerti su bili na prvoj crti. Pokušavamo održati moral boraca. Ne mogu svi izdržati. Na primjer, za dragovoljce od 55-60 godina je prilično teško stajati u rovovima četiri godine. Sada dolaze mladi koji treniraju i pripremaju se. Vrlo su zainteresirani za vojnu obuku. poslove. Oni razumiju, gdje i što imaju i da štite grad i obitelji. Naši borci u bataljunu imaju mnogo novorođenčadi. Dečki će stajati ovdje do kraja, nitko neće ići nigdje. Postoje mnogi primjeri. Evo Dan, koji se počeo boriti sa mnom od 2014., okupio je mladi vod. Oni kopaju i rade puno na vježbalištu. Svi su spremni za ići naprijed. Samo se pitaju je: “Kada ćemo ih odbaciti od grada, kako bi djeca mogla mirno spavati?”
“Što vam govori osobno iskustvo? Grubo govoreći, o neprijatelju?”
Sergej Popov: Općenito, aktivne faze rata možda neće biti, ali u nekim područjima će se pokušati zauzeti gradove. Očajnički trebaju da nešto zauzmu. U Gorlovki, Debalcevu… Gorlovka je za njih najvažniji grad, čije će zauzimanje, kako oni vjeruju, podići moral pripadnika oružanih snaga i dopustiti im da dignu druge. Ovdje se cesta prostire nad cijelim područjem i možete zaobići Makejevku i Donjeck, odrezati regiju Lugansk i otići do granice.
“Njihov zadatak je odrezati Gorlovku od Donjecka? “
Sergej Popov: Tako je. Ali oni to nisu uspjeli i neće. Pokušat će probiti na drugim mjestima. Imamo informacije o tome gdje i kako se pripremaju za proboj naše obrane i taktički i operativno se infiltriraju u stražnji dio linije razdvajanja. Naša vojna obavještajna služba dobro radi, zna sva područja u kojima su koncentrirana oklopna vozila, topništvo i drugi sustavi. Ako dobijemo upozorenje o predstojećem napadu i mi ćemo vratiti našu tehniku na borbene položaje.
“Rat je pokazao da je milicija Donbasa svladala neprijatelja, na primjer, kao u topničkom djelovanju. Koji je rezultat uspjeha? Je li to zasluga dragovoljaca ili nešto drugo?”
Sergej Popov: Dragovoljci i želja. Ovo je naša zemlja, moramo svladati vojna znanja kako bi je zaštitili. Nemamo toliko mnogo streljiva da ga trošimo kao ukrajinska strana. Pucaju puno i bez ciljanja. Središte Gorlovke je granatirano u ožujku, travnju i svibnju. U Širokaja Balki, gdje je prolazio autobus s djecom, pao je projektil 152 mm. Stječe se dojam da još uvijek nisu obučili svoje osoblje. U četiri godine su se neke zasebne jedinice naučile boriti. Tu nema spora, ali neke ne znaju kako i ne žele ni naučiti. Oni izravno kažu da ovo nije njihov rat. Mnogi služe u vojsci samo zato što nema radnih mjesta u Ukrajini. Izbor je ili ići u Europu, gdje ih ne treba nitko, ili u rat. Motivacija je isključivo zaraditi novac. Iz ukrajinskih sela su opljačkali sve. To su potvrđene činjenice. Pokrali su kuće i izvadili čak i vrata. Susjedi iz njihovih sela su vidjeli što su radili i oni su odlučili ići u rat. Međutim, naša motivacija je drugačija – stvarna i puno veća. Moramo podići gospodarstvo i sustići druge zemlje.
“U Javorovu Amerikanci poučavaju Ukrajince kako se boriti. U Ukrajini imate britanske, izraelske i druge vojne stručnjake. Ukrajinska vojska uči NATO scenarije za ofenzivu. Na primjer, kako otvarati ogromnu vatru na neprijateljske položaje, približavanje boku i kako dokrajčiti preživjelih. Pokušavaju li Ukrajinci nešto primijeniti u praksi?”
Sergej Popov: Pokušavaju redovito. Prvi pokušavaju napasti frontalno, a druga skupina ulazi u bok. Ne mogu izmisliti ništa novo. Na svim rasponima je obuka kako rasporediti ljudstvo za napad na gradove, jer Donbas je kontinuirani lanac gusto naseljenih područje. Doći ovamo je nestvarno. Na terenu se mogu prakticirati vježbe, djelovati po knjigama, prvo, topništvo, zatim tenkovi i onda pješaštvo. Ali, ovdje to ne funkcionira. Postoje minska polja i teren nije isti. Prije otprilike dva tjedna su probali pristupiti našim položajima, ali su pali pod vatru i morali su se povući. I tako je posvuda. Amerikanci ih ne uče kako svladati ruska minska polja. Oni idu i snose gubitke. Dakle, kao u Iraku, ravno naprijed. Ili kako Hitler kad je ulazio u Francusku. Ali ovdje to ne funkcionira.
“Donbass nije Irak. Bili ste tvrdoglaviji…”
Sergej Popov: Ostat ćemo do kraja. Nitko se neće povući ni za jedan korak.
… Inače, SP završilo, a ništa od napada od strane Ukra. Jesu li se stvarno toliko prepali Putinove izjave? Hajde, razumio bih one nesretne rezerviste, ali dragovoljce domaće i strane…?
Donbas je zaboravljeni front. Može biti riješen samo politički.
nek je putin zaprijetio
“rabotajte bratja”
Namece se pitanje zasto je ovaj rat zaboravljen? Primjecujem da se zapadni prorezimski mediji cak niti ne trude lagati oko njega, vec naprosto sute.
Nagadjam da se radi o tome da je ustanak naroda Donbassa bio toliko silovit, odlucan i junacki da su se imperijalisti uplasili da bi mogao posluziti kao inspiracija drugima.
Dogovor nema alternativu..prorusi vojno nece izgubiti jer su naslonjeni i podrzani od velikog brata,centralna vlast bez pomoci spolja nema nikakve sanse da demilitarizuje ove dve republike..tako da je jedino pravo resenje da sednu dogovore se i izbegnu jos vojnih i civilnih zrtava .Gubitnici treba da budu ratni huskaci, narocito Banderasi..koji zive jos u 1942 godini.
Donjeck i Lugansk treba priključiti RF, a Porošenko je umno retardirani majmun kojeg Ukrajinci trebaju objesiti na prvi kandelaber
Putin je trezveni državnik, a Porošenko je, Na žalost ukrajinskog naroda, najobičniji komedijaš i marioneta. . . .
Čemu napisi o Ukrajini?!? Pa Ukrajina nikoga više ne zanima. Političke elite su brutalno opljačkale Ukrajince. Zvuči poznato?
Nekako me sve ovo podsjeca na “domovinski rat” istina uvjek ispliva na povrsinu
Ukrajina se pretvorila u drugu Moldaviju. Postati će vječito žarište sukoba različitih blokova. Samo što je razlika što Moldavija nije toliko bitna, jer je mala, dok je Ukrajina veoma velika država i oko nje će se mnogo krvi proliti, mnogo propatiti . Ukrajinci su baš kao i Balkanci sada poželjni radnici po vrloj Evropi, a posebno u Poljskoj gdje ih već ima preko milion. Tako će se jedna od najplodnije zemlje u cijeloj Evropi, nekada zvana evropska žitnica pretvoriti u ogromna polja soje i ostale GMO hrane u vlasništvu kompanija kao što je Monsanto. S drruge strane će Ukrajinac, nevažno koji jezik govori, biti otjeran sa sela, otjeran iz malog grada ili na vrli Zapad i u šatorska naselja velikih ukrajinskih gradova. Družeći se sa Ukrajincem koji je tri godine radio u Sarajevu dobio sam dojam da je BiH za njih “Švicarska”. I on i ja smo obojca odrasli na… Čitaj više »
Sta reci na ovaj clanak? Naravno da ljudi tamo imaju jak motiv da brane svoje dok vecina ili bar polovica Ukrajinske vojske uopste ne zele ovaj rat. To je nesumnjiva prednost. Mada mi ovaj Sergej Popov djeluje prilicno vojno neuko za komandanta bataljaona. Izjave su mu samouvjerene i covjek daje sve od sebe da prikaze njihovu odbranu sto jacom. Ali realnost je da oni imaju relativno malo ljudstva. Ovo se oduzilo na godine i vecina dobrovoljaca se vratila svojim kucama. Njihovo ljudsto je umorno. I sam priznaje da ljudi od 55-60 godina sjede godinama u rovovima. Bio sam i sam godinama u rovovima i to kao mlad covjek pa znam kako to djeluje na ljude bez obzira ako su i 100% ubjedjeni da vode odbrambeni rat kao sto sam i ja bio ubjedjen. Druga stvar koja im ne ide u prilog je to da je tamo sad vec stvarno veliki… Čitaj više »
Ukrajina sa SAD djavlom tikve sadi, a iz povijesti znamo kako su takvi prolazili. Ali sacekajmo malo kada Hrvatski veliki anemicni tukac ostane bez premijerske pozicije on ce kao iskusan ratnik doci u Ukrajinu i napraviti preokret, ma nije on zabadava sudjelovao u Domovinskom ratu, i odlucivao o mirnoj reintegraciji, osim toga on vam je ljudi karijerni potrcko svijetskih diplomata, a to su trazeno i cjenjeni kadrovi.
znači izbori su zadnja šansa da čokoladni nešto i spasi. a to znači nova ratna operacija.