fbpx

Zašto propada zapadna ljevica?

Ljevica - borba

Na izborima u Sjedinjenim Državama, ranije na referendumu o izlasku iz Velike Britanije, trenutno na predsjedničkim izborima u Francuskoj, ali i diljem Europe se grmi protiv porasta ksenofobije, rasizma, desničarskih političkih stranka i pokreta, takozvanih “populista”, a da nitko jasno i otvoreno nije naveo razloge zašto svjedočimo takvom fenomenu. Gdje je ljevica i zašto ne može popuniti vakum koji je nastao zbog gospodarske, ideološke, egzistencijalne i duhovne krize? Na sve navedene probleme liberalna elita nema odgovore, jer ih je ona i stvorila, stoga su se pojavili pokreti i pojedinci koje nude potrebna i dostupna rješenja.

Imena kao što su Donald Trump, Viktor Orban, Marine Le Pen i Nigel Farage se svakodnevno pojavljuju u svjetskim medijima. Njih se kritizira i mrzi, neko im se dive, dok su drugi ili fascinirani i frustrirani njihovom pojavom u političkoj areni. Uglavnom ih se opisuje kao desničarske “populiste”, nacionaliste, patriote, tradicionaliste, konzervativce i kako sve ne. No, glavna stvar je da ovi političari, za razliku od svojih političkih oponenata, imaju osobnost, barem dok se ne dokaže suprotno, kao u slučaju Donalda Trumpa kojeg je progutao “deep state”. No, što se događa na drugoj strani političkog spektra? Na ljevici?

Zašto su moderni ljevičari, za razliku od onih iz prve polovice XX stoljeća, tako pasivni i nemaju prave lidere sa snažnim revolucionarnim programima? Gdje su nestali?

Nema nikakvog oporavka na lijevom boku, a lideri koji se pojavljuju među ljevicom ne mogu biti nikakva stvarna alternativu takozvanom “centru”, a da ne govorimo kako nikako ne mogu zaustaviti  rastuću popularnost desničarskih populista. Razloga za to je puno. Osim simbola, revolucionarnih pjesama i beskrajnih rasprava o ovoj ili onoj temi, ljevica je u dugom maršu kroz institucije izgubila samu sebe. Odustala je od svega što je nekada predstavljala. Revolucija ne dolazi u obzir. Klasna borba je “arhaični termin” koji je lukavo zamijenjen borbom za ljudska prava, a kada i dobije vlast, ljevica ne zna što činiti. Grčka je ogledni primjer, gdje su kukavičluk i spoznaja da se mora djelovati kroz institucije desetljećima građene monolitne buržoaske države pregazili i osramotili u početku vjerojatno istinski ljevičarsku Syrizu.

Tko danas utjelovljuje ljevičarske pokreta u vodećim zemljama Zapada? Nećemo ni spominjati budale iz ere Baracka Obame i njegovu ostavštinu, ali senator američke Demokratske stranke Bernie Sanders ima dobru reputaciju kao socijalist. Međutim, isti taj Sanders se nikada nije zalagao za javno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, nego za kolektivno privatno u obliku radničkih zadruga.

Svatko tko je barem letimično čitao Marxa zna da je vlasništvo nad sredstvima proizvodnju ključno za daljnju izgradnju socijalizma. No, Sanders ne želi dirati u temelje postojećeg poretka i Amerikancima nudi neku vrstu “švedskog  socijalizma” i socijalnu državu u kojoj se radnici neće okrenuti klasnoj borbi, budući da imaju zajamčeno radničko dioničarstvo i visoka socijalna jamstva.

Bernie Sanders, kao i mnogi drugi revizionisti, smatra da se kapitalizam mora prevladati ne revolucijom, nego ga se evolucijom mora “popraviti”. Čuti ovakve i slične besmislice od “prosječnog” građanina kojeg ne zanima politika bi bilo normalno, ali od Sandersa, koji je vrlo dobro upućen u suštinu stvari, to znači da ga promjene uopće ne zanimaju.

Uostalom, zar je ijedan socijaldemokrata uspio objasniti iz kojeg bi razloga kapitalisti dobrovoljno pristali na ideju društvenih promjena u korist masa? I naravno, retorika Sandersa je puna ljudskih prava, ali ne prava desetaka milijuna Amerikanaca koje je pokosila kriza, da ne govorimo stotine tisuća mrtvih koje gutaju američki ratovi u svijetu, nego prava onih koji se zalažu za dekriminalizaciju marihuane ili prava LGBT manjine. Nema sumnje da i ta pitanja trebaju doći na dnevni red, ali tek nakon što se riješe temeljna ljudska prava, a to je pravo na rad, pravo vlasništva  nad sredstvima za proizvodnju i pravo na život dostojan čovjeka. Zbog toga je Bernie Sanders obični klaun, koji nema hrabrosti reći da treba iz korijena mijenjati sustav, nego nudi kozmetičke popravke nakaradnog u kojem živimo.

Francuska je u otprilike sličnoj situaciji. Tamo se za vlast bore bankar i globalistička marioneta Emmanuel Macron i predstavnica “desničarskih populista” Marine Le Pen. U prvom krugu je iz igre ispao “lijevo zeleni”, kako se sam naziva, Jean-Luc Mélenchon, političar koji je u mladosti bio trockist, a zatim se preselio u tabor takozvanih “demokratskih socijalista” i “ekologa”.

Osim toga, Jean-Luc Mélenchon, nastavljajući tradiciju Frankfurtske škole i 1968. u Parizu, koju bi mogli nazvati prvo “Obojenom revolucijom” u svijetu organiziranom od strane liberalne struje protiv klasičnog marksizma i lenjinizma, među svojim pristašama propagira ideju mirne “građanske revolucije”, koja neće biti lokomotiva koja će povući radničku klasu, nego apstraktna borba u kojoj će “sudjelovati svi građani koji žele dobro svojoj zemlji”.

Kada bi u nekom hipotetskom scenariju imao priliku da s ovakvim idejama izađe pred utemeljitelje i istinske teoretičare znanstvenog socijalizma, vjerojatno bi mu rekli da se vrati onima koji su ga poslali da priča takve besmislice.

Čak i ako ostavimo po strani čudan sadržaj tih ideja, nemoguće je ne obratiti pažnju na njihovu nepovezanost. No, sudeći po prvom krugu izbora, Francuzi su razumjeli da im on zapravo ne nudi ništa.

Možda je najsjajnija zvijezda na nebu ljevice na Zapadu vođa britanske Laburističke stranke Jeremy Corbyn.

On je dosljedni antifašist, zdušno se zalagao za suđenje diktatoru Pinochetu, protivnik je NATO pakta, pristaša ujedinjene Irske, a divio se Hugu Chavezu i drugim herojima socijalističkog Olimpa.

Ali i ovdje postoje detalji koji pokazuju drugu stranu medalje Corbyna. O je i dugogodišnji aktivist u borbi za ljudska prava kojim se ponosi Amnesty International i puno je truda potrošio u vrijeme britanskih napora u borbi protiv Sovjetskog Saveza. Ništa manje ne čude njegove simpatije za radikalne nacionaliste Šri Lanke i “Oslobodilačke tigrove Tamil Eelama”, koji imaju većinu karakteristika klasične terorističke organizacije.

Nevjerojatno je i da se nekada svijetla točka u ljevičarskoj galaksiji Velike Britanije, klasična marksistička Komunistička partija, prvi put od 1920. godine odrekla političkog subjektiviteta i na lokalnim izborima 4. svibnja ove godine dala podršku kandidatu Laburističke stranke, Jeremyu Corbynu.

Dakle, čak i ovdje smo svjedočili prijevari, koji ljudi, hipnotizirani idejom “demokratskog socijalizma” i “eurokomunizma”, nisu ni prepoznali. Osim toga, nevjerojatan je pristanak “europske radničke klase” da za poboljšanje svog životnog standarda podrži pljačku zemalja Trećeg svijeta, a da ne govorimo postsovjetskog prostora. Upravo ove društvene i ekonomske politike karakteriziraju takozvani “Treći put”, ali to bi povjesničari lako mogli prepoznati, samo kada bi se htjeli vratiti u  doba nastanka Laburističke stranke.

Njezini utemeljitelji su bili članovi organizacije “Fabian Society“. Oni su stranku utemeljili 1884. godine, godinu dana nakon smrti Karla Marxa, uz intelektualce i potporu britanske buržoazije, a nakon što su studirali djela Karla Marxa, odlučili da je bolje ograničiti svoje apetite, nego izgubiti vlast u socijalističkoj revoluciji. Tako su došli na ideju da se treba posvetiti “ne-marksističkom evolutivnom socijalizmu”.

Njihova osnovna ideja je bila da se uz pomoć vladinih programa dio proletarijata pretvori u male vlasnike, čime će se ugasiti revolucionarne ideje.

Dakle, baš u vrijeme kada su imali mogućnost slomiti protivnika, britanski demokratski socijalisti se odlučuju izbjeći borbu, ali su zauzvrat sačuvali političke privilegije.

U vrijeme ozbiljnog porasta popularnosti marksizma je stvoren samo naizgled sličan koncept socijalizma, kojem je stvarni cilj bio spasiti imperij. Zanimljivo je da je čak i prvi grb organizacije “Fabian Society” prikazuje vuka u janjećoj koži, čime su htjeli citirati Evanđelje po Mateju: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem runu, a iznutra su vuci grabežljivi.” No, britanski radnici tada nisu razumjeli poruku.

Dakle, ovcama se blejalo o poboljšanju života radnika i “izgradnji socijalizma evolucijskim putem, bez revolucionarnih nemira”, dok je vuk zapravo režao i branio ekonomiju kapitalističke elite.

Od osnutka Laburističke stranke do danas se ništa nije promijenilo. Usput, za vrijeme premijera Tonya Blaira je u izbornom manifestu stranke nestala riječ “socijalizam”, što je sasvim logičan slijed događaja. Sovjetski Savez je nestao, zajedno s komunističkom prijetnjom, stoga vuk i “Fabian Society” više nisu imali razloga da dalje navlače janjeću kožu.

U cijelom kaosu se vođa Laburističke stranke oduševljava likom i djelom Huga Chaveza i mašta o “građanskoj revoluciji” poput one u Ekvadoru, a na drugoj strani agitira za Amnesty International.

Jeremy Corbyn podsjeća na socijalista  Georgea Bernarda Shawa koji se istovremeno divio Sovjetskom Savezu i bio prijatelj lorda i lady Astor, te britanske elite koja je zagovarala jedinstvo Velike Britanije i nacističke Njemačke protiv Sovjetskog Saveza.

Osim toga, socijalist Shaw je zajedno s osnivačima “Fabian Society”, supružnicima Beatrice i Sidneyem Webb, podržao program prosperiteta nacije poticatelja “Burskog rata”, Sira Alfreda Milnera. Program se temeljio na spašavanju “carske rase” od ugroze od strane Iraca i Židova.

Tada je kolonijalizam bio prepoznat kao alat koji će poboljšati živote britanskih radnika bez socijalističke revolucije, a ideja je otvoreno ili prešutno podržana.

U isto vrijeme su počeli surađivati naizgled ideološki nepomirljivi akteri, da bi ova elita britanske socijalističke antifašiste pretvorila u rasiste i imperijaliste.

Klasna proturječja kontradikcije unutar britanskog društva se očituju kroz organizaciju društva unutar pripadnosti nadmoćne rase i u skladu s tim će bijeli kapitalisti i proleteri zajedno vladati nad narodima iz kolonija.

Tako su Englezi radili na poboljšanju vlastitog dobra, a domaće društvene sukobe pretočili u kolonijalne ekspanzije i “rasno inferiorne” narode u Aziji i Africi. Povijest je pokazala da su bili vrlo vješti u tome. Ako spojimo socijaliste društva “Fabian Society” i rasiste Milnera,  zapravo možemo govoriti o nacional-socijalizmu.

Liberalni fašizam” je postao konvencionalna mudrost i paradoks kojem svjedočimo u posljednjih nekoliko godina. Ovaj je termin 1932. godine skovao britanski socijalist H.G. Wells, koji je bio previše liberalan da bi prihvatio staljinizam i tijekom Drugog svjetskog rata je izradio “Univerzalna prava čovjeka“, dokument kojim se odriče od klasne borbe i globalna ljudska prava predstavlja kao politički plan u poslijeratnom razdoblju. Britanska enciklopedija ga navodi kao jednog od zaslužnih za razvoj Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.

Dakle, britanski laburisti su u povijesnom smislu dvoglavi kameleon ili, kao što je prikazano na grbu “Fabian Society”, vuk u janjećoj koži.

Podsjetimo i da je “Fabian Society”  društvo utemeljeno na “London School of Economics“, odakle kasnije dolaze Karl Popper i Friedrich von Hayek, koji su tijekom Hladnog rata razvio takozvanu teoriju “dva totalitarizama”, nakon čega se komunizam izjednačava s fašizmom.

Ova teorija je postala neka vrsta ideološkog ovna protiv Sovjetskog Saveza, koji je prvo koristio u propagandi protiv sovjetske ugroze, a danas se koristi od strane istočnoeuropskih satelita, korisnih idiota u suočavanju zapadne elite protiv Rusije.

Ideju pljačke drugih zemalja radi smanjenja društvenih napetosti unutar vlastitih granica nisu prihvatili samo britanski imperijalisti, nego i laburisti koji su tako smirivali radnike, a potom i otvoreno profašističke grupe u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, a danas su to sljedbenici Karla Poppera i moderna euroljevica.

Oni koji danas sebe nazivaju ljevičarima se najvećim dijelom ne bave klasnom borbom proletarijata, nego pitanjima ljudskih prava, rodnom nejednakosti, zaštitom okoliša, pravima manjina i ostalim, iako važnim, očito manjim problemima od onih stvarnih.

Sadašnji veliki ljevičarski političari nisu komunisti i nitko od ih ne spominje niti se bori za besklasno društvo u kojem neće biti eksploatacije čovjeka od strane čovjeka i drugih oblika socijalne isključenosti, što se postiže kroz davanje društvu vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i preuzimanje vlasti od strane radničke klase.

Ta ideja je strana cijelom ljevičarskom spektru lijevo i sve ostaje formalno u političkom prostoru socijalizma, što neminovno dovodi do kompromisa i katastrofalnih rezultata.

Dakle, čak i da su dobili izbore, zeleni ljevičar Jean-Luc Mélenchon ili član Amnesty Internationala Jeremy Corbyn nikada ne bi bili alternativa takozvanim liberalnim globalistima, jer takva “ljevica” i ne nudi pravu alternativu njihovom planu i programu.

Onda smo došli do trenutka kada se ovom planu suprotstavila “populistička desnica” i izdano radništvo se više ne nalazi pred izborom hoće li glasati za ljevicu ili desnicu, nego hoće li glasati za jasan program ili neodređena maglovita obećanja, toliko puta pogažena proteklih desetljeća?

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
64 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Miki
Gost
Miki
3 godine prije

Jedini teroristi su radikalni ljevičari i tako je bilo i kroz bližnju istoriju npr. RAF! Smatrati nekoga koji se protivi planu globalnog establišmenta da se Evropa destabilizuje s mnoštvom migranata nacistom (koji je itako ljeva opcija, zajedno s fašistima i komunistima) je suludo. Danas ANTI-FA na platnom spisku Soroša otvoreno koketira s ISIL (ID).

Miki
Gost
Miki
3 godine prije

Onaj tko neshvata da su nacisti NSDAP bili socialistička ljevica kako i u imenu partije stoji, taj nema pojma o društvu. Nacizam su desnicom počeli svrstavat komunisti kada se Hitler 1941 okrenuo protiv Rusije, dok su pre toga vrsno surađivali..

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije
Reply to  Miki

Daj, kakav NSDAP, pa socijalistička ljevica, de pročitaj ovo s labursitima, nije toga bilo sam u Njemačkoj

Andrej
Gost
Andrej
3 godine prije
Reply to  Miki

@Miki
Zar stvarno procjenjujete stranku na osnovu onoga sto pise u nazivu? Znaci li to da ste spremni prespavati u poljskom WC-u, ako netko na njega napise da je Sheraton hotel? Zelite li reci da su stranke koje u svojem nazivu sadrze pridjev “demokratska” zaista demokratske?

Što kažete na prijedlog, da preskočimo kurtoazno proigravanje, pa da se otvoreno izjadate koliko vas žulja srp i čekič? Čemu to foliranje i prenemaganje?
Srbija je rehabilitirala đenerala Dražu, pa ste se očito prihvatili evangelizacije četničkog pokreta. To je legitimno. Bijedno, ali ipak legitimno. Vas pristup se ocrtava kroz dobro poznatu shemu koja zapocinje relativizacijom odgovornosti.
Možemo se mi sada verbalno loviti okolo naokolo, ali na kraju dana, vaš dedo ili netko vama blizak je bio izdajnik, te ce zauvijek biti zapamcen kao domaci izdajnik, a vi uzalud gubite vrijeme pokusavajuci izdajstvo prikazati kao herojstvo.
Da je kojim slucajem moj djed bio zigosan kao domaci izdajnik, ne bi mi bilo lako, ali zasigurno ne bih od sebe pravio moralnu nulu, uvjerevajuci sebe i druge, da je izdaja herojski cin.

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije

…zanimljiv komad propagande…kao, onaj Ruski socijalizam i ljevica su pravi i istinski?..trebalo bi pročitati “proroke” kao što su Nietzche ili Dostojevski ( čak i Orwell) i što su ti nazanimljivi tipovi imali za reći o socijalizmu i ljevici…..ako vam se nije dalo prije a ne želite sada….da sažmem…oni nisu za narod, za siromašne, ugnjetavane…..oni samo mrze one koji imaju više od njih, oni patološki mrze bogate.

Koča Popović
Gost
Koča Popović
3 godine prije
Reply to  tamo sata

@samo tata, pozdravlja te “general” Prodani Glasnovic!

Busola
Gost
Busola
3 godine prije
Reply to  Koča Popović

Kakva glupost ova od komentara , ja da mrzim onog koji ima više a radi pošteno nema šanse , ali ću itekako ne mrziti nego se boriti protiv onoga koji ima , a opljačkao je narodu. Današnji svijet je baziran na tipičnom robovlasničkom iskorištavanju ljudi i pljački malih državica korumpiranim ljudima i tzv. demokratama.

General Glasnović je najbolji prikaz kakvu narodi Balkana su imali imigraciju …

Fantastično je da oni dobri ljudi nestanu , a ovakav ološ vrhunski kao Glasnović se vrate i postanu neki generali ionako imamo generala na bacanje sa znanjem manjim od neke kokoške …

Najveći ljudski pomaci su se desili dizanjem kvalitete života i socijalizma od američkog prvog maja do revolucija na Istoku koje su izgradile današnju Rusiju ili Kinu. SAD i Zapad propadaju zato što gube uopće ikakvu dodirnu nit sa socijalizmom, ljudi žive za sebe i centar svega su oni , a tako oduzimaju slijedećim generacijama budućnost i uništavaju ih. Kako je SSSR propao zbog svojih starih isluženih političara koji su išli u krajnost i u dubokoj starosti vodili državu tako će i Zapad propasti , ili će zaratiti i uništiti svijet ili će sami se pojesti samo gledajte

Busola
Gost
Busola
3 godine prije
Reply to  Busola

I da najbolji prikaz koliko su ustaše i četnici dobri i taj su nacionalizam prodavali da bi krali ljude je koalicija svih mogućih tih protuha u Hrvatskoj od Glasnovića one ženske , kriminalne organizacije HDZ do kriminalne organizacije SDSS sa prirepcima u vidu srpskih nacionalista.

Sve je to isti lonac i lako se nekada Tito sa tim ološem obračunavao…

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  Koča Popović

…da, promjenio sam nik jer tebe vrijeđa…(zaista, samo zbog tebe i tvog straha od tamo nekog bezveznjaka kao što je Mamić)…..a ovo s generalom ne kužim…nisam u toku…i nemam pojma ko je taj tip…ali dobro, shvatio sam da kada nemaš što pametno za reći, napišeš ovakvu neku vlastitu metafiziku (mamić?, glasnovac?…

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  tamo sata

…i protiv desnice sam koliko i protiv ljevice…..dok god nacionalizam shvaćate tako kako su vas učili ništa nećete shvatiti..elem

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije
Reply to  Koča Popović

Ko će umeti zamisliti, opisati kako je 3. krajiška nedelju dana vodila borbu, tučena artiljerijom i pritiskivana tenkovima — »naslonjena« na puste, hladne padine Cincara i Malovana?“ (Ratni dnevnik Koče Popovića od 17. XII 1943.)

Druze Koca , sto mislis koliko bi ove polozaje zadrzao pajac glasnovic ?

Burzum
Gost
Burzum
3 godine prije
Reply to  tamo sata

Nisi ti očito dobro čitao Ničea i Dostojevskog. 🙂

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije

Mani je najzanimljivije da su takozvani socijalisti u imperijalistilčkim zemljama , još prije tzv globalističke elite, kupovali socijalni mir eksploatacijom Trećeg svijeta. Ako je to ljevica i marskizam, onda u 3pm. Lako je Fincima bit pametan, kad je Nokia , nevažno čak i ako je propala, pila krv Africi i Aziji, pa si onda “socijalno osviješten”. Primjera je bezbroj, a ovo s Labiristima je vrlo zanimljivo.

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije

i zanimljivo i istinito…kao što je istina da je sveukupna ideja marksizma i ljevice socijalni inžinjering čija je baza zapravo ljudska….a zove se oportunizam…nikada narod, potlačeni narod nije niti će imati koristi od nje….koga nije naučila prošlost, bojim se, poučit će ga budućnost..

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije
Reply to  tamo sata

U tom kontekstu treba tražiti najbolji od mogućih modela, a to sigurno nije ovaj socijaldemokratski. Naravno, nije ni fašizm, još gore, ma zapravo je isto, kao što piše. Laburisti su šurovali s britanskim rasistima, jer bi revolucija pomela i institucije u kojima sjede i zarađuju plaće. Onda je bolje krast po svijetu, glumit ljevičara boereći se za “ljudska prava”, a revoluciju i radikalne promjene,e da izvineš, ko *be.

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije

…iskreno sumnjam u radikalne promjene…vjerujem u to kao i u “istine koje svi znaju”…nacionalno kontrolirani kapitalizam (koji ne bi bio lišen ideje o Bogu,,,,čitaj, morala, kao zakonske kategorije) je sigurno rješenje…ali upravo taj sistem je od samog početka podrivan tim socijalnim inžinjeringom lijeve ideje kako bi elitu uvijek ostavio na vrhu…tako je bilo a tako je i sada….jasno je da se zapadna civilizacija kakvu znamo bliži svom kraju…elita to zna…zato i kontrolira i ubrzava taj proces tranzicije kako bi ostaloi neokrznuti…to je taj famozni globalizam koji je u stvari socijalni marksizam i ako im to ovaj puta uspije stvarno su genijalni….to je razlog zašto današnje ljevičare i liberale mirne duše nazivam korisnim idiotima…tek su alat kojim se majstori znalački služe…..mene više rastužuje to što zapad nema ideju o “novoj renesansi” koja je tako logična i nametljiva.

Koča Popović
Gost
Koča Popović
3 godine prije
Reply to  tamo sata

Religija i moral su dijametralno suprotni pojmovi. Religija je opravdanje za amoralno ponasanje.

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  Koča Popović

…ma nisu….oportunizam i moral jesu.

U prolazu
Gost
U prolazu
3 godine prije

Meni je zanimljivo kako Srbijanci ne vide Srbiju ni Rusiju kao imperijalističke zemlje, već su im to uvijek neki drugi.

Natovac za novac
Gost
Natovac za novac
3 godine prije

Nacionalizam i privatno bogacenje je jace od bilo kakve lijevice.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije

Ovisi o čovjeku ili Čovjeku, pa i nametnutom mentalnom sklopu. Što znači biti bogat? Dobro, sad ćemo previše u širinu, no to sigurno nije imati penthouse od 800 kvadrata i limuzinu od 25 metara i osam tona, s hladnjakom televizorom i obveznom plavušom tipa Melanije Trump. Ako je to za nekog bogatstvo, eto mu ga. S tim da ga zaradi pošteno, jer u suprotnom može biti i silom oteto. Nikad se ne zna. Pitaj Šaha Pahlavija, ako se negdje sretnete na onom svijetu.

Busola
Gost
Busola
3 godine prije

Zato što su ljudi po prirodi uvijek gledali na sebe, a onda ironije najveći pomaci u čovječanstvu su se dešavali zajedništvom.

Sve ovo liči kao na filmsku priču Ratove zvijezda , sa tim da dobra strana sile ovdje uvijek gubi , nekada bljesne ali onda ljudska pohlepa, pokvarenost , zavist , oholost pobjede…

Nostradurus
Member
Nostradurus
3 godine prije

Revolucija je potrebna samo manjini koja želi na vlast. Većina uvijek može demokratskom odlukom promijeniti sustav. To znači da nemamo većinu za promjenu sustava, ali možda i da bi u revoluciji većina bila protiv revolucije. Međutim, kako u postojećem sistemu slomiti obrazovni sistem koji ide ka održanju statusa Q? Na to pitanje nemam odgovor.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije
Reply to  Nostradurus

Ne znam bi li se složio da se u ekstremnim okolnostima nešto može mijenjati na glasačkim mjestima?

Nostradurus
Member
Nostradurus
3 godine prije

Ne može jer ljudi nisu točno informirani o stanju stvari. Ovdje sam pokušao racionalno i logično objasniti zašto umjesto revolucije prevladava oportunizam: https://xreforma.wordpress.com/2016/12/11/suocavanje-sa-politickom-stvarnoscu/

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  Nostradurus

…nostradamus…evo upravo pročitao..svaka čast na trudu i hvala.

Kardelj i Bakarić
Gost
Kardelj i Bakarić
3 godine prije

Dragi druže Babiću, svaka čast i podrška ovakvim pogledima na stvarnost. Kristalno jasan pravac na koji se ukazuje u ovom kratkom tekstu je očito jedina prava alternativa za sadašnji haos, na svim nivoima planete, koji je stvoren od neljudskog profiterskog kapitalističkog sistema.

Jupiter
Gost
Jupiter
3 godine prije

To je kao sa čovekom ako niste dosledni u svojim stavovima i idealima , prestaju da vas poštuju i naj bliži

Natovac za novac
Gost
Natovac za novac
3 godine prije

Volio bih znati karakteristike koje bi imao taj tzv. zapadni ljevicar…ajmo junaci, gdje ste sada?

Trojan
Gost
Trojan
3 godine prije

Dugo nisam citao ovako dobru i ujedno i zalosnu analizu.svaka cast autoru

PeroDD
Gost
PeroDD
3 godine prije

Zašto propada ljevica? Zato što zastupa iste teze kao i rigidna desnica a original uvijek bolji od kopije….

Osoba C
Gost
Osoba C
3 godine prije

Podjela na ljevicu i desnicu nastala je u vremenu nakon Francuske revolucije. Da li konvencionalna podjela na ljevicu i desnicu vrijedi i danas? Da li te pojmove danas treba redefinirati? Ranije je to uključivalo klasnu podjelu, nejednakost, porobljavanje.
Utjecaj ekonomije na politiku može se promatrati i kroz nastanak prvih političkih stranaka. U početnoj fazi kapitalizma nastale su liberalne stranke, kao zastupnici krupnog kapitala. Razvojem industrijskog društva nastale su socijalističke stranke, kao zastupnici radništva. Liberalne stranke su elitističke, socijalističke stranke su masovne. Padom Berlinskog zida, nestale su socijalističke stranke, ali su se pojavile socijaldemokratske. Da li se radilo samo o mimikriji ili su bile više – manje pokušaj starih vlastodržaca da se za početak održe na površini, a nakon toga ponovo vrate na vlast?
Da li bi se na primjeru Hrvatske moglo bolje razumjeti što se u stvari dogodilo. Da li je sadašnja ”ljevica” to samo deklarativno, preuzevši liberalne ideje, napustivši borbu za zaštitu radništva i najugroženijih dijelova društva? Desnica o nečemu govori kao ljevica, a npr. u slučaju rasprodaje hrvatskog bogatstva između njih nema razlike, osim u dužini trajanja mandata.
I danas smo svjedoci da se u javnosti uporno ponavlja da je za sve loše kriva ljevica, od komunista do današnjih ”komunjara”, misleći na SDP. Ironija je što u SDP-u ima najmanje ”komunjara”, ali i to da SDP nije nikakva ljevica. Većina onih koji su imali partijsku knjižicu SKH, nisu bili uvjereni ljevičari, bila im je potrebna za radno mjesto, karijeristi itd. Uglavnom preslika današnjih perjanica hrvatske političke scene. 1990. g. pretvorili su se u antikomuniste i razmiljeli po novim strankama, velikim dijelom u HDZ.
Smješno je bilo gledati u Saboru Glasnovića kako skromnim vokabularom, dosta nesuvislo govori o lustraciji, komunjarama, SDP-ovim i HDZ-ovim udbašima, a trguje svojim glasom i tim istima daje mogućnost da ostanu na vlasti, dok čovjek za sva vremena i sve sisteme, koji se odaziva na Šeks, sa galerije režira predstavu.
Dosta ljudi u Hrvatskoj krije svoja ljevičarska uvjerenja, što iz oportunizma, straha, apatije, malodušnosti, nemogućnosti prepoznavanja ljevice i tko zna čega sve ne. Zato glasaju za liberale, narodnjake, anarhiste, misleći da su na lijevoj strani političkog spektra.
Nadalje, dosta ljudi ne izlazi na izbore, ne želi se politički angažirati politika i političari im se gade. Ne radi se o ljevičarima, oni su za civilno društvo, građanske slobode, feministkinje, grupe protiv spolne, etničke diskriminacije, za ravnopravnost spolova, ekolozi, anarhisti, antiglobalisti itd.
.

Fanta
Gost
Fanta
3 godine prije

Zasto propada ljevica, pa pogledaj nase ljevicare i sve je jasno. (Ha i pogledaj velike jugo-ljevicare ovdje)
Ako je ljevica prije 100 godina imala i smisao, danasnja ga vise nema. Narocito nakon toliko eksperimenata gdje su od “narodnih” socijalistickih vlada pobijeni desetke milijuna nepodobnih. Narocito u Rusiji pod Staljinom, u Kini pod Maom ali i u nas pod Titom. Ti ljevicari su ostavili devastiranu zemlju mnogo ideoloski izapranih glava i barbarsku iskljucivu nekulturu.
Tko bi normalan onda slijedio tu ideologiju.

Netko
Gost
Netko
3 godine prije

Pratitelji cjenjenog autora znaju da je bilo masu ovakvih članaka. I ok. Shvatili smo. Komunizam-socijalizam je MRTAV,NICHT,KAPUT,NULA,SMRT. Shvatili smo. Ali da se opet referiram na cjenjenog autora, i citat koji je više puta koristio: A što sad? Dali da naričemo nad kletom sudbinom ili da se fokusiramo na “A što sad?”

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  Netko

…biitan je feedback…komentari…tako se mjeri “unesrećenost intelekta na ciljanim prostorima”….dok je ove ljevičarske parapatologije u komentarima….mislim da će ih biti još

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije

Smiješno je svjedočiti krokodilskim suzama za socijalizmom koje teku niz autorov tekst. Zaboravio da nikad nije bilo nečeg što bi se zvalo socijalizam (a Bogu hvala, vjerojatno niti neće). Da smo dosad imali samo dvije varijante kapitalizma. Jedan otvoreno kapitalistički i drugi u kojem je država bila kapitalist. Dakle, privatni i državni kapitalizam. Bla-blarije o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju možda bi dobro odjeknule u kakvom zaseoku na Durmitoru, ali danas, kad iza sebe imamo povijest, te priče ne prolaze. Radnik u tzv socijalizmu nikad nije bio vlasnik ničega. Bio je najamni radnik, kao što je to i danas. Komunistička oligarhija je bila oligarhija kao i bilo koja druga u kapitalizmu – izvlačila korist od tuđeg rada za sebe.
Raspad Jugoslavije je svima pokazao tko je doista bio kapitalist u socijalizmu. Počnemo li brojati udbaše i udbaške sinove koji su danas vlasnici najbitnijih poduzeća, najjačih banaka po teritoriju bivše države, moći ćemo čak i imenovati članove tih oligarhija.
Autoru smeta i radničko dioničarstvo u kapitalizmu – gdje je radnik suvlasnik poduzeća i od svojih dionica dobija godišnju dividendu – što je doista socijalizam u kapitalizmu.
Naravno da autor ne može doći do odgovora zašto propada ljevica na Zapadu jer ga ne traži tamo gdje treba. Propada zbog toga što desnica svojim uspjehom ostvaruje socijalističke ideje. Uspješnije gospodarstvo – veći porezni prihodi, veća socijalna prava, bolje poštovanje ljudskih, nacionalnih prava.
Naravno, ovdje izrazi ‘desnica’ i ‘ljevica’ u smislu u kojem ih autor koristi. Desnica – suverenitet, nacionalno, krupni kapital; ljevica – socijalna i radnička prava, bolja raspodjela dohotka.
Takvo poimanje političkog spektra je zastarjelo (kao i mantranje o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju). Desnica u modernom svijetu je ona koja se bori za više republike, a ljevica za više demokracije (jer je sirotinje i nesposobnih uvijek više pa bi oni kao većina uvijek htjeli otimati tuđe).
Dakako da se autor nije niti dotakao najbitnijeg u evoluciji revoluciji – tko je taj koji kreira novac i kako se taj novac pušta u optjecaj. To je jedino bitno i iz te činjenice proizlaze svi društveni odnosi.

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije

Izuzetno važna tema o kojoj sam dosta puta pisao…

Osnovni problem je individualizam. Danas kod pojedinca ne postoji razmišljanje o kolektivnom osim ako nema lične koristi. Iz tog razloga ljudi ulaze u politiku, ne zbog ideje (koji mogu menjati po želji) već isključivo zbog vlastite koristi. Kada se stvari postave ovako sva ostala pitanja su odgovorena.
U predizbornoj kampanji naobećavaju brda i doline a posle “dožive amneziju” ili nas ubeđuju trivijalnim razlozima “kako to ne može tako već mora ovako”. Tu se javlja mnogo interesantnije pitanje od “šta se događa sa levicom” – “zašto ne insistiramo na ispunjenju predizbornih obećanja?”

Sada smo u nekom začaranom krugu: ljudi koje vodi humana ideja nemaju šanse da se izbore protiv “egoističnih ajkula” koje su im protivnici. Empatični ljudi nemaju agresivnost koja im je neophodna da se nametnu bez obzira što je istina i pravda na njihovoj strani. Čak i kada počnu da privlače pažnju tada se uključuje Establišment koji ne voli ljude koje ne može kontrolisati – epilog znamo. Sa druge strane narod zaista želi nekakve promene ali tada na scenu stupa (u stvari stalno je u pogonu) čitav arsenal razno-raznih mera kojima se odvraća pažnja od pravih stvari: “gde nađoše da organizuju protest za vreme derbija, ne mogu – počeće mi serija, sačekaj da vidimo šta će biti na izborima, da li će početi rat u Severnoj Koreji…”
Ljudi rade mnogo, čak i po više poslova a ono malo slobodnog vremena kontrolišu mediji. Ali sve to nije nejveći problem, problem je onaj sa početka – individualizam. Ljudi hoće promene ali ne one koje idu u korist društvu već njima lično. A kako je mnogo interesa tako je lako sukobiti ih i na taj način neograničeno odlagati promene.

Onog momenta kada ljudi se ljudi odluče na promene u korist svih naćiće se i ko će da ih vodi. Uspon desnice se javlja upravo iz tog razloga – na pravi način je artikulisala želje naroda. Ako želimo “desni” način onda ćemo takve vođe dobiti. Da li to znači da je narod kriv? Da, upravo tako! Drže nas na tankom lancu individualizma i rade sa nama šta hoće – i stoka pruža veći otpor.

I na kraju, ni levica nema pravi odgovor na sva pitanja. Za odgovore se mora konsultovati cela populacija a postojeći politički sistemi to ne mogu (ne žele) obezbediti.

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije
Reply to  shumadinac

Zašto ne inzistiramo na ispunjenju predizbornih obećanja? Iz sasvim jednostavnog razloga – nitko od izabranih nema zakonsku obavezu ispunjavati ikakva obećanja. Takav je izborni sustav. Parlamentarni mandat je vlasništvo izabranog zastupnika, a ne onih koji su ga birali. Da bi se išta maklo s mrtve točke, mora se promijeniti izborni sustav. To nije moguće akcijom odozdo. Možemo se samo moliti da koju moćnu stranku preuzme domoljub, dovoljno hrabar, dovoljno pametan i dovoljno čovjek da iskoristi ovakav sustav za njegovu promjenu.

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije
Reply to  Alerik

To i jeste upravo ovo što sve vreme radimo – molimo se. Ali najveći fazon je što ni sami ne verujemo. Međutim, ako nikoga ne glasamo niko neće ni biti izabran tako da promene nisu nemoguće kao što se čini.

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije
Reply to  shumadinac

Ovo je civilizacija od tri dana. Samo da nitko od nas ne radi ponedjeljak, utorak i srijedu, sve bi se srušilo. Građanski neposluh je najjače oružje.

naser......amsterdam 1916....iiiiiiiiiiiiiiiiii!!!
Gost
naser......amsterdam 1916....iiiiiiiiiiiiiiiiii!!!
3 godine prije
Reply to  shumadinac

DA, DA SVE STOJI…I ŠTO ĆEMO SADA…..gdje, kuda, kamo ..odakle i dokle? i sa kim..oni koji tvore i stvaraju novi svj. poredak,,drže robne i novčane tijekove i sve medije i obrazovanje,,ne daju..l od lijevog, te u začetku unište…i na koncu u malim državama ne nastaju svjetski lideri, nažalost..

bo9
Gost
bo9
3 godine prije

Kao dijete, ziveci u bivsoj Jugoslaviji, sam shvatio da je svaki trgovac ( ukljucujuci i mesare ) bio u glavi socijalista a u guzici kapitalista.

Natovac za novac
Gost
Natovac za novac
3 godine prije

Nitko mi nije odgovorio na moje pitanje.
Nema veze.
Pitanje je bilo retoricko a odgovora nema ili bolje receno zavisi od onog koji odgovara.
Nego,
Tko stiti radnika?
Postojanje mnogo posla i poslodavaca na trzistu.
Tko stiti kupca?
Postojanje mnogo ducana i robe.
Jeste li razumjeli?

FIrst Last
Gost
FIrst Last
3 godine prije

Pisac je u pravu kada kaže da je za pravedno društvo nuždan uvjet kolektivnog (društvenog) vlasništva. No, povijesna je činjenica da je kapitalistički društveni sistem UKUPNO efikasniji od onog socijalističkog, uz neizbježnu pojavu velikih klasnih razlika, ali razlika koje nemaju onaj kritični naboj dovoljan da pokrene revolucije kao što su bile one koje su dovele do formiranja socijalističkih država u bližoj povijesti. Ali, da je i to moguće, opet bi se takva društva, u globalnom kapitalističkom okruženju, našla pred nepremostivim problemima. Neka nas ne zavaravaju primjeri Sjeverne Koreje i Kube, obje na duži rok neće ostati takve, prije ili kasnije dogoditi će se promjena. Previše je takvih primjera od država istočnog bloka, preko Jugoslavije, Vijetnama itd. Izgleda da je točna pretpostavka da se društvene formacije ne mogu preskakati samo tako. Zašto su se revolucije s početka i sredine prošlog stoljeća ipak tako dugo održale, tema je za drugu raspravu. Što ljevica ne može, odnosno može učiniti? Ne može provesti revoluciju niti izborima promijenti društvo, barem ne na duži rok, dok je kapitalizam vladajući i globalni sistem. Ona može učiniti nešto drugo, može svojim primjerom pokazati da takvo društvo može opstati, ali mora pristati na ovaj nuždan uvjet (od još nekih), mora usvojiti princip: društvu dajem koliko mogu, od njega uzimam koliko mi je potrebno, a na ostvarena dobra svi imamo jednaka prava. Ako ona na to ne može pristati, neka ne zavarava ni sebe ni druge nazivajući se ljevicom.

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  FIrst Last

..muči me nešto…kada kažeš pravedno društvo, na što točno misliš? Smatram to naime, najvažnijim pitanjem…mnogi ovdje, bojim se, smatraju pravednim društvom onaj u kojem je ishod za sve isti… dok ja eto, skromno mislim kako je to najveća glupost koju je čovjek ikada izmislio

FIrst Last
Gost
FIrst Last
3 godine prije
Reply to  tamo sata

Slažem se s time da je pitanje “što je to pravedno društvo” vrlo važno pitanje. Prije svega moramo razlučiti pojmove “pravo” i “pravda”. Možda je najzornije to objasniti primjerom iz hrvatske stvarnosti: samohrana majka s djecom je po “pravu” (zakonu) izbačena iz ovršenog stana, mada će mnogi smatrati da to nije “pravedno”. Zakone donosi (ili se donose pod utjecajem) klase na vlasti. Oni su historijski uslovljeni (rekao bi Marx), odnosno odražavaju prevladavajući nivo društvene i klasne svijesti. Osjećaj pravde je isto tako ovisan o stupnju razvoja društva, ali je ovisan i o individualnom stavu pojedinca. Zanemarimo li sada pitanja individualnih ljudskih sloboda koja su više-manje jasna, pitanja koja se odnose na ekonomske odnose su manje jasna i samorazumljiva. U kapitalizmu se smatra da je dovoljno da radnik “slobodno” stupa u radni odnos sa poslodavcem, i da je “pravedno” da kapitalista prisvaja dio vrijednosti koju je on, radnik, svojim radom stvorio. Pobornici lijevih shvatanja drže da to nije “pravedno”. Zaustavimo se sada na pitanju “pravde” kod ljevičara. Ako prihvatimo da je vlasništvo društveno i da rezultati rada pripadaju onima koji su ga stvorili nailazimo na problem: po kojem kriteriju dijeliti te rezultate? I tu se sada javlja lepeza raznih pristupa, od toga da sposobniji, agilniji, radišniji itd dobiju više (pitanje stupnjevanja, ocjenjivanja tih razlika u doprinosu je opet posebna tema), do toga da svi imaju pravo na (uglavnom) isti nivo. Ovo zadnje je zapravo bit komunističkog društva.

Zoran Jelinić
Gost
Zoran Jelinić
3 godine prije
Reply to  FIrst Last

”No, povijesna je činjenica da je kapitalistički društveni sistem UKUPNO efikasniji od onog socijalističkog”
ovom rećenicom ponavljaš ono što pohlepnici bez pametti svih boja žele da mislimo, naprijed te može povesti samo PROBOJ u razmišljanju i promjena paradigme, glupost je misliti da ćeš dobiti drugi rezultat radeći na isti način,
da socijalizam je propao za sada, ko ga je sprovodio? jedan produhovljeni čovjek s vizijom i 10 seljačina koji su na niskom stanju razvoja svijesti, materijalizam ih neodoljivo privlači a koriste onog produhovljenog da ih nahrani i školuje pa se onda bace na grabež dobara a učitelja i spasitelja sotoniziraju-sve balkanske države danas na jednog dobrog čovika dolazi 10 bezvrjednih, samo masa,
ALI osim na balkanu, svijest se rapidno mijenja, materijalisti u skupim autima i sličnim igračkama za sve više LJUDI izgledaju kao izgubljeni jadnici što i jesu.
>kapitalizam, da efikasniji je u pljački uništenju životne okolone, proizvodnji modnih marki i miljona bespotrebnih proizvoda za zadovoljenje izmišljenih potreba malih materijalističkih bezveznjaka, mase, sramote ljudskog roda, životinje su puno više Ljudi od samozadovoljnih kapitalističkih građana,
ALI socijalizmu nije ni do koljena u fundamentalnoj znanosti, matematici, istraživanju svemira, nuklearnoj fizici, medicini, zdravom načinu života, zadovoljstvu i sreći ljudi i svim znanjima bitnim za čovjeka,
ako nekome nije jasno neka vidi uspjehe SSSR-a u fundamentalnim stvarima, 15 godina nakon što su im zapadnjaci preko nacista spalili pola države i pobili 30 miljona ljudi posllali su prvog čovjeka u svemir, EJ o čemu dalje pričati, misle li ljudi svojom glavom ili ponavljaju kapitalističke propadandne gluposti,
I DA ima riješenja, neizbježno je, kada se stvori dovoljan broj produhovljenih ljudi u zemlji predvodnici čovječanstva (nije zapad) čeka nas Socijalizam 2.0, ovaj put bez sentimenta prema seljaćinama, ko nema svijesti neće imati ni prava, vladati će produhovljena elita carskim ovlastima nikakve masovne partije, član elite možeš postati samo duhovnim razvojem i nikako drugačije, a elita će se prepoznati po
skromnosti spartanskom životu vegetarijanstvu moralnosti i pravednosti empatiji višim stanjima svijesti,
dakle smiješi nam se svjetla budućnost i radom na sebi i širenjem među onima koji nisu previše glupi da išta shvate doći če prije,

Zoran Jelinić
Gost
Zoran Jelinić
3 godine prije
Reply to  Zoran Jelinić

a riječi demokracija, ljudska prava, i sl nemaju sadržaja ništa ne znače, samo su sredstvo u propagandnom ratu i treba ih izbaciti iz upotrebe, dakle primarni su viši kozmički zakoni i red i sve se izvodi iz toga i sve dolazi na svoje mjesto, samo produhovljeni moraju upravljati a ne narod i demokracija, ako u avionu ne upravlja pilot nego narod i demokracija ode avion i svi u njemu fjumbo obatle (pravo na zemlju nosom) a ljudsko društvo je neslućeno puta složenije i kompleksnije za upravljanje od aviona

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije
Reply to  Zoran Jelinić

Da bismo počeli poštovati ‘više kozmičke zakone’, najprije bismo ih morali naučiti. A kako se nešto uči? Ako ćemo učiti promatranjem, kontempliranjem svatko za se, teško ćemo se za života maknuti dalje od početka. Znači da bismo trebali pronaći mjesto na kojem se nalaze zbirna znanja onih prije nas koji su naučili. Možda je to razlog zašto je uništena Aleksandrijska knjižnica?
Krenemo li u potragu, sasvim sigurno ćemo naići na organizirana prikupljališta ‘znanja’ i provesti godine u ‘izučavanju’ religija, odnosno – trošiti vrijeme i energiju u izgradnju zatvora vlastitog uma.
Složimo li se da Znanje ipak postoji, složit ćemo se i da nam nije dostupno. Znači – skriveno je od nas. I mora biti skriveno na najmanje dva mjesta. Na jednom kojeg čuvaju oni koji kontroliraju ovaj svijet i na drugom – kojeg čuvaju neki drugi za istinske tražitelje. Prvi skrivaju Znanje kako bi iskorištavali ljudske vrline i mane, a drugi zato da ga sklone od trivijalizacije (što bismo mi sa Znanjem, odmahnuli rukom, jebeš to i otišli na pivo).
Kapitalizam ima svoje pogonsko gorivo, nešto što tjera ljude upravo na takvo ponašanje, na rad od jutra do sutra za novac s kojim ćeš podmiriti troškove i nkiad ne doći u priliku razmišljati o sebi, svijetu, kozmičkim zakonima. To gorivo je kamata. Kapitalizam je s tim ovladao, socijalizam nije znao.
Da bismo došli do boljeg svijeta, trebamo učiniti samo jednu stvar – ukinuti kamatu. I sve će sjesti na svoje mjesto.

Fanta
Gost
Fanta
3 godine prije
Reply to  Zoran Jelinić

Neki kazu da im je Marx napisao kakao odlicno upravljati narodom (u korist privilegiranih iz partije)

FIrst Last
Gost
FIrst Last
3 godine prije
Reply to  Zoran Jelinić

Tvoje ocjene kapitalizma stoje, ali “efikasnost” se u ovom kontekstu odnosi produktivnost. Bit kapitalizma je u natjecanju za što veći udio u tržišnom poslovanju. On se može ostvariti “pošteno”, a to znači smanjivanjem cijene koštanja ili “nepošteno”, ostvarivanjem monopola. Cijena koštanja, opet, se smanjuje povećanjem produktivnosti i/ili snižavanjem cijene radne snage (ne “rada”, kako se pogrešno mnogi izražavaju). Usporedimo to natjecanjem u sportu. vrhunski se rezultati mogu postići “poštenim” pristupom, bez korištenja dopinga, treningom koji ne narušava zdravlje takmičara pa onda pobjeđuje “prirodno” bolji i talentiraniji, ili “nepoštenim” načinom. Međutim ovim drugim načinom se uglavnom postižu vrhunski rezultati i rekordi. Zato kad se kaže da je kapitalizam efikasniji, on je upravo takav na taj “nepošteni” način. To što ostavlja pogubne posljedice, je druga strana medalje. Za pretežnu većinu ljudi taj drugi, mračni vid kapitalizma, je nevidljiv ili je zamagljen blještavilom izloga i konzumerizmom, potenciran medijima, obrazovanjem, religijskim strukturama, a o kakvom se to utjecaju radi zorno dokazuje primjer masovnog protivljenja osonovnom socijalnom osiguranju u SAD, i to od strane onih kojima bi taj sistem najviše koristio, da ne povlačimo bliži primjer raspada Jugoslavije, gdje su se pod sirenskim prizivanjem kapitalizma radnici odrekli samoupravljanja, i to možemo reći deklarativno, podlegnuvši nacionalističkoj propagandi. I dok su se oni zakvačili i čerupali na ratištu, u pozadini im se odvija prvobitna akumulacijia u najgorem smislu te riječi, pa se sada ti isti radnici češkaju i još im nije potpuno jasno što im se to dogodilo.

Fanta
Gost
Fanta
3 godine prije
Reply to  FIrst Last

Radnistvu se nije nista lose desilo promjenom sistema. Socijalisticko vodstvo je bilo lose, korumpirano, elitisticki nastrojeno. Sve lose navike iz tih vremena su prenesene u demokratski sistem.
Promjena je da pored korumpiranih (koji su svoj zanat ispekli jos u bivsem sistemu) danas i oni vrijedni, obrazovani i sposobni imaju sansu da uzivaju u plodovima svoga truda. A ne da se sve pravedno dijeli ali uvjek najvise onim nadzornicima “socijalistickog bratsva i jedinstva”.

Zoran Jelinić
Gost
Zoran Jelinić
3 godine prije
Reply to  FIrst Last

nisam stručnjak za ekonomiju, vjerovatno sve stoji što kažeš vezano za tržište, udjele, produktivnost i slično,
ALI slutim da je na ovoj prekretnici u razvoju potrebno drugčije razmišljanje, ništa što si naučio i koristio do sada više ne može pomoći, sasvim svejedno kako podešavaš ekonomiju sa kamatnim stopama produktivnošću i slično, nema proboja naprijed samo odlažeš promjenu trenutnim popravljanjem sistema i produžavaš mu trajanje za jednu dvije generacije, šta je loše promjena će doći kasnije ako si dobar pa uštimaš stvari da hodaju još neko vrijeme.
Vidim neslučene mogućnosti razvoja fundamentalnom promjenom a pojednostavljeno to je odmak od materijalizma, odmak u našim glavama, a može se isprobao sam, stara oronula kuća iz 60-tih godina rađena za jednu sretnu porodicu može ti biti poželjna i blještava u tvojim očima a moderne vile što širom obale rade bogataši svih boja možeš početi gledati kao hrpu šute (raznih štetnih materijala za otpad), a to nije samo psihološka igra u našim glavama neko je stvarno po prirodnim zakonima ta stara kuća puno ljepša a psihološkom marketinškom igrom su nam napravili da nam ljepše izgledaju moderne vile,
a zašto je stara oronula kuća dobra a vila nije, mojim vokabularom teško mogu dobro pojasniti ali pogledajmo samo sukladnost sa prirodom ona je napravljena od prirodnih materijala, kamen opeka, obična žbuka bez kemijskih dodataka, bez aluminijskih kutnika koji strše kada se oštete i nagrđuju okoliš stotinama godina dok se aluminij ne razgradi, drveni prozori, osim malo bakra za elektroinstalacije ništa drugo nema tu, kada ta kuća vene i umire lijepa je u svakoj fazi, materijali se razgrađuju prirodno, nikada nam neće bosti oko njeno oronulo prisustvo dapaće takva kuća je rađena najvjerovatnije teškim radom i od dobrih ljudi pa čuva uspomenu na njihovo postojanje i zrači dobru energiju svim posjetiteljima ljudi su tu zdraviji u blizini tih kuća, i kad od nje ostane samo hrpa kamenja još uvijek je tu ugodno mjesto dobre energije stavi na hrpu križ ili slično i postaje crkva
a vila je sve suprotno, materijali koji ne mogu prirodno se razgraditi moraju biti odvezeni na otpad i duboko zakopani inače nagrđuju okoliš i ljudi bježe iz njene blizine, nastala bez ljubavi bogataši koji su na nepošten način došli do para, čak i da im je palo sa neba loše je jer graditi veliku vilu ukazuje na teškog primitivnog materijalistu koji može samo zračiti oko sebe bolest i zlo, takvi ljudi ne poznaju dobre ljudske osobine i ta vila će zračiti stolječima negativnu energiju prevarenih ljubavnica i zaj…b.. poslovnih partnera ZLO ZLO ZLO na kraju se stavi na hrpu samo tabla otrovno ne prilazi
a rad nije profit neko prirodni zakon, radi se zbog ljubavi a ne materijalizma i novca, ako se nas 1000 udruži da napravi auto jedini parametari koji društvo treba gledati je trajnost tog auta (mora biti trajno dobro da traje zauvijek jer se tako štedi okoliš), svsihodnost da je koristan što većem broju ljudi, standardizacija da se svi elementi mogu iskoristiti u drugim autima potrošne dijelove lako i jeftino radiš, osim guma i instalacije nema nikakvih drugih plastika na autu samo lim drvo koža tkanina, nikakvi nepotrebnih novotarija abs mms sms i kako već ne samo motor kočnice jednostavno grijanje svjetla (samo jedan tip za sve aute), i tako 2-3 modela tako osmišljenih auta i nema drugog transport riješen, radnici dobiju poštenu nadoknadu a društvo riješi pitanje prevoza. Moderna tvornica usko gledano donese profit vlasnicima od 100 miljona dolara recimo a ovako smišljen auto prijevoz donese društvo tisuće miljardi dolara mjereno svim dobicima za društvo, postojeća moderna auto tvornica je parna lokomotiva a osmišljena auto proizvodnja u skladu sa prirodom je putnički avion neusporedivo funkcioniraju na drugim razinama parnjača i ne shvaća šta ovaj drugi radi na nebu,
i nema konkurencije ima posla za sve lako se dogovorima zko će i šta raditi ko ima bolje mogučnosti kada materijalizam i pohlepu izbijemo iz glava
dakle koliko god se trudio postojećim ekonomskim tehnikama unaprijediti kapitalizam ostaješ na zemlji i ideš polako uz veliku štetu za okoliš i sebe samog, moramo se vinuti u nebo ili će mo odumrijeti,
eto pokušao sam ovim primjerima ukazati na nit koja mi se čini ključna za budučnost ne znam da li se nit može naslutiti iz navedenog, nadam se

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Posto vec 27 godina slusamo lazi koje pas s maslom nebi pojeo , naravno lazi stizu od moralnih , etickih i intelektualnih nula , od polusvijeta i jebivjetara , dozvoljavam si citirati izjave nekih od velicina a koje se odnose na lik i djelo Marsala Tita .

Dwight Eisenhower, američki predsjednik i general: „Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata.”

Winston Churchill, u kolovozu 1944. godine: „Razlog zašto smo prestali pomagati Dražu Mihailovića i njegove četnike je jednostavan. On se nije borio protiv Hitlera. Odlučno smo na strani Tita, zbog njegove velike i hrabre borbe protiv njemačke armije… Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce …”

Franklin D. Roosevelt, predsjednik SAD-a, 1944. godine: „Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata…”

Rudolf Luetters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943. godine: „Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima…”

Dean John, načelnik britanskog generalštaba, 1944. godine: „Od jeseni 1942. godine, Montgomery u Africi, Žukov u Rusiji i Tito u planinama Balkana, označili su početak sloma moći sila osovine i početak nezadrživog juriša na njemačku tvrđavu.”

George Patton, američki general: „Maršal Tito i njegovi partizani imali su i političke i vojničke hrabrosti da se usred okupirane Europe, i kada naše stvari nisu išle dobro, late oružja i nanesu Hitleru neočekivan i težak moralni udarac. I ne samo moralni, nego i ozbiljan vojnički udarac, vezujući veliki broj njemačkih divizija za jugoslavenski front, koje su mu mnogo puta nedostajale na drugim ratištima, i na istoku i na zapadu Europe…”

Charles de Gaulle, francuski predsjednik: „Tito je borac koji je unatoč najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak…”

Jean Cassou, francuski književnik, 1949. godine: „Tito je jedan trenutak savjesti čovječanstva. Tako se osjeća svatko tko se jednom s njim sreo… Tito je povijesna ličnost u najplemenitijem i najvišem smislu te riječi, čovjek koji stvara povijest.”

Jaser Arafat, vođa Palestinskog oslobodilačkog pokreta, 1977. godine: „…Borca, predsjednika Tita karakterizira mudrost, oštroumnost i prijateljski odnos prema ljudima. Predsjednik Tito je u svim srcima onih koji se bore za pravdu i slobodu, zbog svojih herojskih dostignuća…”

Neal Armstrong, američki astronaut: „Predsjednik Tito je čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir.”

Anvar el Sadat, egipatski predsjednik: „Tito je svijetla stranica u povijesti čovječanstva i izuzetan putokaz koji osvjetljava horizonte budućim generacijama.”

Sergej Bondarcuk, ruski režiser i glumac, 1972. godine: „…Tito je ne samo veliki ratnik i revolucionar – mislilac. On je, rekao bih, velika stijena naše epohe.”

Willy Brandt, kancelar Njemačke, 1973. godine: „Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Posebno cijenim Titovu smjelost i državničku mudrost.”

Arthur Miller, američki književnik, 1973. godine: „…Kada smo čuli za silni otpor koji su Titovi partizani pružali njemačkim hordama i fašizmu, mi smo prvi put u toku Drugog svjetskog rata shvatili da Hitlerova Njemačka nije nepobjediva.”

Aleksej Kosigin, predsjednik vlade SSSR-a, 1975. godine: „ Naš narod će uvijek pamtiti da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije pod Titovim zapovjedništvom dala neizbrisiv doprinos uništenju fašizma, da su jugoslavenski partizani od prvog do posljednjeg dana rata bili naši saveznici i suborci…”

Miroslav Krleža, književnik: „ U ratu protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći: NE! Održati se! Još tisuće kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih… Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije sumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega, o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.”

Branko Čopić, pisac i pjesnik: „Tito je neustrašivi div koji je došao iz narodne bajke, izvršio besmrtno djelo oslobođenja i ponovo se vratio u bajku.”

Ivan Meštrović, kipar: „Tito je, bez svake sumnje, najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj povijesti imali jugoslavenski narodi.”

Richard Nixon, predsjednik SAD-a: „…Tito je lider koji ima svoje principe, smisao za humor, sjajno pamćenje, i on se nas Amerikanaca ne boji!”

Jimmy Carter, predsjednik SAD-a: „…U miru i ratu Tito je dio povijesti svijeta, u vrijeme sadašnje generacije i u vrijeme ranijih generacija. On je čovjek nepresušne snage, nepresušne mladosti, nepresušne borbenosti i nepresušne hrabrosti.”

Helmut Schmidt, njemački kancelar: „Malo je onih koji se cijeli svoj život uspijevaju, tako beskompromisno i bespoštedno prema samome sebi, staviti u službu vlastitog naroda i svjetske zajednice.”

Kenneth Kaunda, afrički državnik: „Predsjednik Tito je umro, ali je ostalo i ostat ce njegovo djelo. Njegova poruka je da treba živjeti u miru, ljubavi, jednakosti i bratstvu među narodima. Zato je on veliki čovjek koji će zauvijek živjeti.”

Robert Mugabe, afrički državnik: „U ime svih naroda svijeta postavio je principe koji su trajna inspiracija čovječanstvu.”

Sandro Pertini, talijanski predsjednik: „Smrću predsjednika Tita čovječanstvo gubi borca koji se uporno borio za načela slobode i pravde. On je posljednji medu velikanima Drugog svjetskog rata, koji odlazi nakon što je postao prvi u borbi za stvaranje i obranu nezavisnosti svoje zemlje. Pobijedio je u svim bitkama u kojima je sudjelovao. Izgubio je samo posljednju – onu protiv smrti.”

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Nastavak…

Alija Sirotanović,rudar:

Čekić i nakovanj

Moja desna ruka je tridesetak godina držala lopatu: umije li ona malenom olovkom da napiše nešto o trideset i sedmom maju u slobodi. Velite da umije? Onda će napisati ovo: maj je za mene: Tito, sloboda, bratstvo i jedinstvo, mir, radnici, rudari, rad. Baš to i baš tim redom.

I omladina treba da se više okrene radu…Dobra nam je omladina, hoće zapeti kad treba, vole zemlju, Tita: mladi su onakvi, kakvi smo mi. Što en valja kod njih, to su naši grijesi.
Tito nam je dosta toga ostavio, k’o najbolji domaćin svojoj djeci, sinovima. sačuvajmo ovo što imamo, ponešto ćemo i sami steći: dotećiće i našoj djeci. pa, vala i njihovom potomstvu. da ne računam dalje.

Eto, kad razmišljam o Prvom maju meni na pamet dolaze te i takve misli. Za mene je riječ maj. iako je nekako meka i umiljata, uvijek ličila na garavu stisnutu šaku. Baš kao što riječ rad liči na teški kovački malj. Ja sam uvijek mislio i mislim da to jedno s drugim ide kao – čekić i nakovanj, pod čijim udarcima se kuje i stiče sve što imamo i sve što nam treba.

Bruno Langer, pjevač:

Za razliku od mnogih drugih, mi smo imali poruku, a to znači da nismo živeli u mraku. Naprotiv. Mogli smo slobodno da govorimo i još slobodnije da se krećemo. Onaj ko sada priča da smo u socijalizmu za vreme Tita bili nečim sputavani, taj priča najobičnije gluposti i tvrdim da je najobičniji lažov.

Borut Pahor, premijer Slovenije:

„Dopustite da podijelim s vama svoje osobno mišljenje o Josipu Brozu Titu, koje nemam namjeru kriti. Kuća mojih roditelja je udaljena od talijanske granice toliko da bacite kamen. Ja sam čovek iz Primorske. Bez partizana, kojima je zapovijedao Tito, Primorska možda nikada ne bi ponovo bila dio Slovenije, toga sam svjestan”,

Dušan Bilandžić, akademik:

Vrijeme prolazi, a Tito se vraća sve veći veći.

Ivan Šijaković, sociolog:

Stariji ljudi su govorili: “Od svih kraljeva, careva i vladara, Tito je najbolji”. Tada je prvi put stvoren kult naroda. Ali, iza Tita su bili rezultati, ljudi su ga zasluženo poštovali. Danas je to vrijeme s razlogom nostalgično za one koji su u njemu živjeli, a neshvatljivo za mlade generacije kojima je Tito kao lik iz bajke. Danas je nezamislivo da je takva država postojala i da je nekad bilo lijepo.

Jure Kaštelan, pjesnik:

“Zar moze umrijeti Titova vizija koja je na povijesnoj prekretnici podigla nasu zemlju, svakog covjeka, protiv smrti, protiv rata i razaranja?”

Hašim Kučuk Hoki, pjevač:

To je čovjek koji je bio natprirodno pametan i jak, koji je uspio da ove današnje hajvane, Balkance, drži 50 godina u miru.

Rade Šerbedžija, glumac:

“Onome ko ne zna koliko je dobro živeo pod Titom, ja pomoći ne mogu!”

Predrag Matvejević, književnik:
Sudbina nije podarila Hrvatskoj povijesnu i političku figuru međunarodnoga značenja usporedivu s Titom.

general Džafer Nimeiri, bivši Predsjednik Sudana:
Vi ste maršal, a ja sam vaš vojnik!“

Elizabeta II, britanska kraljica:
Ako je ovaj čovjek metalostrugar, onda ja nisam kraljica Velike Britanije.

Sofija Loren, glumica:

Takvu jednostavnost nikad nisam doživjela ni pri jednom susretu sa slavnim ljudima.

Dr Kenet Kaunda, predsjednik Zambije:
„Pokret nesvrstanih donio je mnogo toga za promjenu odnosa u svijetu u korist slobode, pravde, mira, ravnopravnosti. On je mnogo donio i mojoj zemlji. Stvaranje pokreta nesvrstanih zemalja je bitan doprinos razvoju misli čovječanstva. Zbog svega toga hvala Vam kao osnivaču pokreta.”

Indira Gandi, premijerka Indije:

Otišao je jedan od velikih ljudi našeg doba, stvaralac istorije..Tito je, pre svega, bio izuzetno ljudsko biće. Ne može se, međutim, deliti njegova javna i privatna ličnost. On je imao izuetnu snagu i pokušavao je da ostvari savršenstvo.

Ahmet Seku Ture, bivši predsjednik Gvineje:

“Za nas Tito nije umro. Narodi sveta dele ideale koje je on otelotvorio. On će nastaviti da živi kroz sve narode sveta. Svaki put kada narodi budu izvojevali neku pobedu, mi ćemo znati da je to i Titova pobeda.”

Wili Brandt, bivši kancelar Njemačke:

“Pokret nesvrstanih je, bez sumnje, izgubio veliku ličnost, koja, pored svih ostalih osobina, obeležava i sam početak nesvrstanosti. On je bio poslednji živi osnivač pokreta. Sve se to događa u vreme kada je nesvrstanost, kao princip, kao politika, cenjena više nego ikad ranije. To je Titovo zaveštanje.”

Marko Vešović, književnik:

Pamtim i da sam, kad sam odlazio kući, pred zgradom Skupštine vidio čovjeka koji je nosio veliku Titinu sliku. Meni je Tito zatvorio oca informbirovca, ali nisam zaboravio da sam ga od tog trenutka počeo malo drukčije gledati. Docnije, nije se jednom dešavalo, kad vidim šta radi demokratska ološ koja Titu naziva diktatorom, da javno kažem: “Đe si, diktaturo, stope ti ljubim!“

Izet Sarajlić, književnik:

Kakav god da je bio, bio je šef najsretnije jugoslovenske države.U toj državi Vojislav Šešelj je uspio i doktorirati.A mi u njegovoj ne bismo mogli ni da dišemo.

Azem Vlasi, političar:

Što se tiče Tita iz ove perspektive, njega pre svega treba da analiziraju istoričari. On je kompleksna ličnost, ali nesporno veliki državnik svog vremena. Čovek koji je vešto vodio Jugoslaviju u vreme dok je bio živ. Ako se može govoriti o reformama u socijalističkim zemljama, onda su u Jugoslaviji bile sprovođene. Setimo se samo da je Jugoslavija od 1945. do 1948. bila uz Staljina. Pa je onda od 1948. do 1966. ceo politički i društveni život bio pod nadzorom službi bezbednosti, i onda je od 70-ih usledeo period liberalnog socijalizma. Vidimo da su bile provođene reforme koje su uvek imale za cilj više slobode, više demokratije. Taj je sistem davao osećaj sigurnosti i ravnopravnosti, kako kolektivne tako i individualne. Svi narodi i narodnosti, sve etničke zajednice osećale su se relativno ravnopravno, pojedinci takođe, nezavisno od toga da li je neko Srbin, Albanac, Slovenac. Taj osećaj jednakosti i ravnopravnosti razvili su nam Tito i taj sistem. Posle toga, kad su pukle nesreće i tragedije u procesu raspada Jugoslavije, videlo se koliko je značio taj osećaj ravnopravnosti i jednakosti – da ne možeš biti diskriminisan ili čak ubijen zato što si nešto drugo po naciji ili veri. Sad se toga sećamo, kao već ne tako bliske istorije, ali se sećamo. Jeste prošlo 30 godina, ali vredi se podsetiti.

anijel Arap Moi, predsjednik Kenije

Životna opredeljenost i privrženost predsednika Tita načelima nezavisnosti, ravnopravnosti država, nesvrstanosti, samoodlučivanja svih naroda i ravnopravnih odnos u svetu, ostaće zabeležena u analima istorije kao najveći spomenik ljudskim dostignućima ovog doba.

Miroslav Mika Antić, pjesnik
Postoje ljudi načinjeni od svetlosti. Oni su tu, među nama, dišu i misle, a ipak sjedinjuju u sebi i prošlost i sadašnjost i budućnost… Teško je imati dostojanstveniju reč, teško je naći muškiju, bolju i humaniju reč, u ovom stoleću, u jeziku bilo kog naroda ove kugle zemaljske, nego što su ta četiri jednostavna i zlatna slova: Tito. Tito je mudrost bratstva i lepota jedinstva

Miodrag Petrović Čkalja, glumac

Danas je da Bog sacuva! Nisam covek koji pati, znam da je moje vreme proslo i da sam ja bivsi komicar, ali to sto su ovi ‘ozbiljni’ napravili prava je tragedija. Hiljadu puta, milijardu puta bilo je bolje pre nego sto su sadasnji dosli na vlast. Ma ja bih Tita od blata pravio! Onda sam mogao da placam struju, pa i da izadjem, a od kako dodjose ovi-nista. Na godisnji odmor nisam isao od 1986 godine. Kako cu docekati zimu kad nema struje i ne mogu da se ogrejem!? Sve mislim da je necu docekati i da cu pre toga da umrem.

Čarli Čaplin, glumac:
“Maršalu kome čin nije dodijeljen dekretom nego borbom protiv fašizma, ja kao vojnik te borbe, stajem mirno i salutiram”

prof. dr.Nijaz Duraković, političar:

Tito je bio i ostao velikan epohe. Mrtav Tito više nam vrijedi, više nas miri i povezuje od lidera nacionalnih partija.

Žan Pol Sartr, fildozof i književnik:

Titova Jugoslavija je realizacija moje filozofije

Jean-Paul Sartre:
Titova Jugoslavija je realizacija moje filozofije.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Ovako je govori Tito , citati:

Imati kruha, i imati to što je potrebno za svakidašnji život, znači biti potpuno neovisan od svake pomoći sa strane.

Da bi bila osigurana egzistencija svakog državljanina Jugoslavije trebalo bi zasijati svaki pedalj
Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra rat.

Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome.

Mi moramo u Jugoslaviji, naprimjer pokazati da ne može biti manjine i većine. Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost između manjine i većine, a onda nema ni većine ni manjine, nego ima samo jedan narod, proizvođač, radni čovjek, socijalistički čovjek.

Radnička klasa je stub naše socijalističke države, radnička klasa svih nacionalnosti i u svim republikama ima ista gledišta i iste interese, i ona predstavlja cement koji učvršćuje i snaži našu socijalističku zajednicu.

Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo.

Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga.

Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Četrdeset prve
na našu zemlju
sruči se nemački malj.
Pred Švabom
sramno pobjegoše
čitava vlada
i kralj.
Gospoda razna
i generali
utrli izdaji put,
pa sad se žure okupatoru
da mu poljube skut.

Ostade vojska bez komande,
kud će,
na koji kraj
dok mrski fašist
zemlju steže
u smrtni zagrljaj.

Raspada se armija stara,
a narod
ko će da brani?
Plinuli zemljom
skakavci gladni:
Švabe i Talijani.

U ropskom gvožđu
procvili zemlja,
u tamu klonu dan.
prepušten sebi
ostade narod,
prevaren
i prodan.

Daleko tamo,
u Londonu,
iza sigurnih vrata,
piruju vlada i rđa kralj
na hrpi narodnog zlata.

U duši svakog rodoljuba
tinja osvete plam.
Ko će nas opet u boj povesti?
Je l` narod ostao sam?

Branko Ćopić

Nightwatch
Gost
Nightwatch
3 godine prije

Svima njima treba opalit jednu i s lijeve i s desne strane, onako populisticki, pa nek odzvanja nacionalisticki

Tomica
Gost
Tomica
3 godine prije

Nuklearni rat će preživjeti jedino UDBA. Nevjerovatno, bili su glavni u SFRJ a onda su zaratili sami sa sobom, uništili SFRJ, pobijedili sami sebe i sad su opet glavni.

Fanta
Gost
Fanta
3 godine prije
Reply to  Tomica

Atomski ce prezivjeti, zohari, Udbasi i Keith Richards.

tamo sata
Gost
tamo sata
3 godine prije
Reply to  Tomica

….pa da…moraš im priznati intelektualnu superiornost…ali ne alatu, već majstoru koji ga koristi

Michael Collins
Gost
Michael Collins
3 godine prije

Propala je samo na Zapadu? U Rusiji i Kini ne vladaju neo-liberalni kapitalizam – oligarh Abramovič nije politički protiv Putina, iznio je milijarde USD iz zemlje, i on je kao nešto bolji od Hodorkovskog i slične bagre.
Zar ne vidite samo koliko bolesne cifre nude Kinezi u trnasferima i kao plaće nogometašima – kakve to ima veze sa socijalizmom.
SDP je ogldni primjer što je danas ljevica – zaštita ljudskih prava, LGBT sranja i ostalih, a izdaja onih radničkih, manjinskih (da ne kažem srpskih)… Oni i HDZ: lijevo i desno krilo UDBA-e. I ustaški retard poput Glasnovića pogodi zrno.

Brainstorm
Gost
Brainstorm
3 godine prije

koja je svrha ljevice, koja je svrha desnice? privremeno, dok mislimo kako mislimo, imamo ideje uredjenja drustva. kad privremeno prodje, kad se ideje modificiraju i odbace, kad pocnu nestajati, ostaje sustina.
a sto je covjek u sustini?
ono sto je bio prije pojave ideja. prije ideologija, tradicija, morala, obicaja, vjera.
kakvo god drustvo bilo, ljudi ce biti nezadovoljni. jer njihove dublje ideje nisu ispunjene. to ce trajati sve dok se potpuno od ideja (mema!) ne ociste.
sto je cistoca? onakvi kakvi smo bili prije 20 000 godina, onakvi kakvi smo bili prije nego sto smo prohodali.
bez ideja smo divlje zivotinje a ideje su izmisljotina. ideje su umjetne.
dosta duboko a ipak ne pravo u sustini, ljudi su svinje.
sve sto ljudi zele je jesti, seksati se i lezati. ponakad se malo pokoskati radi zabave.
ljudi nikad nece biti zadovoljni ni jednom politikom, nikavim drustvenim uredjenjem, nicim razlicitim od onoga sto su bioloski.
ovdje se zaboravlja da su religije tisucama godina “usadjivale” ideje. ideje pravednosti i postenja su krscanska (valjda univerzalno religijska) ostavstvina. rani komunizam 20. stoljeca je imamo dovoljan broj zanesenjaka koji su se bili spremni zrtvovati radi postenja i pravde. valja vidjeti psiholoske okolnosti u kojima su ti regruti stasali. vjerska obuka bilo posredno, bilo kroz ostavstvinu preko njihovih roditelja te rasprostanjen ocaj.
uocimo takodjer gdje su marksisticki i fasisticki pokreti imali najvise odziva. u katolickim i pravoslavnim zemljama! ondje gdje se uci nesamostalnosti, ocekivanju intervencije “odozgo”, gdje se glorificira siromastvo, gdje se uci da na zemlji treba biti kao na nebu a na nebu, daje se imidz – bog je diktator.
demokracija, sloboda i kreativnost zato najbolje uspijevaju u protestantskim zemljama. protestantski nauk uci samodostatnosti, uspjehu, radu, a onda, kad sam uspijes, imas duznost pomoci druge.

oddball
Gost
oddball
3 godine prije

sit gladnom ne vjeruje,…. to ti je to,… možemo razgovarati o kukavičluku Syrize, al ajmo realno, Grci su glasali za Syrizu jer su došli do zida, čisto pranje savjesti, 50 godina smo trošili, nismo radili, nismo plaćali porez, sada kada je došao račun revolucija, je mauna, rekla banka, kada su se suočili sa tegobnim posljedicama odbijanja EU naloga, mali su skontalo, vidi nije nama tako loše, ajmo malo biti dužni 200-300 godina bar smo na toplom,…. tako da, u HRvatskoj danas, može nam HDZ SDP prodavati što god smisle, još nama nije dovoljno loše, imam kredit za Njem. auto, maex otplaćuje UHD TV od 1,5m, nije loše,…. ne zaboravite, da je car Nikola utjero narod u glad, katastrofalni porazi u ratu, Francuska revolucija, najgora žetva u 100 godina=glad, to su situacije za revoluciju, u ostalim situacijama svaki se čovjek može kupiti, al glad, to je nešto drugo

POVEZANE VIJESTI

Izbornik