Dvije tisuće godina nakon što je napisan, papirus iz Herkulaneja konačno je progovorio. Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji i rendgenskim zrakama, istraživači su uspjeli virtualno razmotati ugljenisani svitak i otkriti njegov sadržaj bez da su ga fizički dotakli. Ono što su pronašli nadahnjuje i iznenađuje, a otvara i pitanja o tome koliko još tajni skrivaju antički tekstovi koje smatramo zauvijek izgubljenima.
Godine 79. poslije Krista Vezuv je eksplodirao i zatrpao okolne gradove pod slojevima vulkanske stijene. Pompei je najpoznatija žrtva te katastrofe, ali nije bila jedina. Herkulanej, grad s otprilike četiri tisuće stanovnika, nestao je pod istom onom vrelom masom koja je sačuvala njegove građevine i predmete na iznenađujuće dobar način. Ruševine su otkrivene krajem osamnaestog stoljeća, a među pronađenim blagom nalazio se i svitak nazvan PHerc 1667. Taj komad ugljenisane biljne mase izgledao je poput običnog komada ugljena i svaki pokušaj otvaranja prijetio je njegovim potpunim uništenjem.
Proboj je stigao dvadeset prvog stoljeća kada je pokrenut izazov nazvan Vesuvian Challenge. Natjecatelji su trebali pronaći način kako pročitati tekstove iz Herkulaneja, a nagrade su bile itekako motivirajuće. Već je podijeljeno više od milijun i osamsto tisuća dolara onima koji su uspjeli dešifrirati dio tih drevnih zapisa. Za svitak PHerc 1667 ključna je bila kombinacija rendgenskog snimanja i naprednih algoritama. Znanstvenici su skenirali svitak sloj po sloj, a umjetna inteligencija potom je analizirala snimke i pronalazila mikroskopske razlike u vlaknima papirusa koje ljudsko oko ne može uočiti.
Te suptilne razlike otkrivale su gdje se nalazilo tinta, a time i sam tekst. Algoritmi nisu samo prepoznali postojeća slova nego su počeli predlagati i dijelove riječi koje su nedostajale zbog oštećenja. Sama strojna obrada podataka omogućila je virtualno odmotavanje svitka bez fizičkog diranja, što je bilo nezamislivo prije samo nekoliko godina. Iako je od izvornih devetnaest do dvadeset četiri centimetara svitka ostalo samo osam centimetara, a vanjski slojevi su nestali zbog ranijih pokušaja otvaranja, ono što je preostalo dovoljno je za ozbiljnu analizu.
Tekst koji su istraživači uspjeli iščitati pokazao se filozofskom raspravom o etici, najvjerojatnije ukorijenjenom u stoicizmu. Ta škola mišljenja nastala je u Ateni još u četvrtom stoljeću prije Krista, a njezini su se sljedbenici bavili pitanjima ljudske prirode, nagona i moralnog napretka. U dešifriranim ulomcima spominje se kako će ljudi tražiti razumijevanje, ali ga neće dosegnuti ako se udalje od vlastite prirode. Na drugom mjestu piše o nastojanju da se kroz istraživanje i učenje stekne praktična mudrost, dok treći ulomak govori o tome kako čak i suprotna zla ne mogu proizvesti ništa dobro ili lijepo, ali ni išta loše ili ružno.
Na kraju teksta pojavljuje se ime Aristokreon, nećak i učenik stoika Krisipa. Znanstvenici vjeruju da je upravo Krisip autor ovih redaka, a na temelju jezika i obrađenih tema procjenjuju da je papirus napisan tijekom drugog stoljeća prije Krista. To znači da je svitak bio star već dvjesto godina kada ga je Vezuv zatrpao i sačuvao na najdramatičniji mogući način. Ovo otkriće nije samo pobjeda tehnologije nad vremenom nego i dokaz kako umjetna inteligencija može doslovno oživjeti mrtve jezike i izgubljene misli.
Ono što posebno fascinira jest činjenica da ovaj tekst nije poznato književno djelo niti povijesni dokument, već svakodnevna filozofska rasprava koja je nekome bila važna. Upravo ta običnost čini ga izuzetnim jer nam omogućuje da zavirimo u svakodnevne misli ljudi koji su živjeli prije više od dvije tisuće godina. Dok se moderni svijet bori s umjetnom inteligencijom koja piše pjesme i rješava znanstvene probleme, ista ta tehnologija vraća nas korijenima ljudske misli. I dok se pitamo kuda nas vodi budućnost, ovi drevni tekstovi podsjećaju nas da su ljudi oduvijek tražili odgovore na ista pitanja o dobru, zlu i svrsi postojanja.
Za više o suvremenim dostignućima umjetne inteligencije, pogledajte članak Nvidia robotiku predala u ruke AI-ju, a za drevne misterije pročitajte Vatra stara 1,79 milijuna godina mijenja povijest čovječanstva.

Ljudi su sigurno prije 2000+ g više tražili odgovore na pitanja o svrsi života nego danas.
Klasična pseudonauka, poznatija kao sranjstvo.
Da sranjsrvenici nisu to što jesu, napravili bi i objavili ljudima svijeta svaki korak od ova 3.
1- napisali sami totalno NEPOZNAT tekst, na običnom papirusu i običnim tintom, i zamotali ga – pa pročitali ga uz tzv “AI” – (NISU napravili)…
2- isti eksperiment, sa NEPOZNATIM tekstom, ali karbonizirali papirus – (NISU napravili)…
3- Tek onda, uz “naučen” AI na nekom NEPOZNATOM tekstu – prešli na ovu “zadnju fazu” čitanja svitka PHerc1967 – (debilni sranjstvenici su ovu “fazu” naravno sproveli sa još debilnijom tzv AI koja je “čitala” POZNATI tekst…
…
Dakle – ovo sad što su sranjstvenici uradili je – teško sranjstvo – za trovanje novih generacija gojima.
Uvijek propagiranje alata zvijeri i njezinih sluga. Što imaš od toga da reklamirao sredstvo za podčinjavanjem ljudi??
🤔
Koji je smisao?
Teško da mogu povjerovati da je UI pročitala tekst i prevela iz pougljenjenih ostataka namotanog papirusa. Doslovno nam lažu čim zinu pod krinkom znanosti. Znanost služi jednoj izabranoj kasti za obmanjivanje. Ovo je jedani od tih otkrića koje bi nam trebalo prikazati UI kao nešto korisno mada ne znam kakve mi to koristi imamo od ovakvog otkrića da je i istina, a nije.