Amnesty International – Podla i krvava priča iza koje stoje CIA i London

cia
11 komentara

Amnesty International je ugledna nevladina organizacija za ljudska prava, poznata je po tome što je brani ovo područje. Objavljuje izvješća puna kritika o izraelskoj okupaciji Palestine i o saudijskoj agresiji na Jemen, ali također objavljuje stalan niz optužbi protiv zemalja koje ne surađuju s Washingtonom, kao što su Iran, Kina, Venezuela, Nikaragva, Sjeverna Koreja, Rusija i druge. Ta izvješća redovito prate bubnjevi kojima se poziva na “humanitarnu intervenciju” u tim zemljama.

Svijetla slika Amnesty Internationala kao globalnog branitelja ljudskih prava je suprotna njezinim ranim danima kada je britanski Ured za vanjske poslove cenzurirao sve kritike organizacije o Britanskom carstvu.

Peter Benenson, suosnivač Amnestya, imao je bliske veze s Ministarstvom vanjskih poslova i britanskim kolonijalnim uredom, a drugi suosnivač, Luis Kutner, obavijestio je FBI o skladištu oružja u kući čelnika američkih Crnih pantera, Freda Hamptona, nekoliko tjedana prije nego što ga je ubila CIA ubila. U drugom slučaju je Amnesty International dao prešutnu dozvolu za izvansudsku likvidaciju Hamptona. Ove veze su proturječne imidžu Amnestya kao benignog branitelja ljudskih prava i otkrivaju da ključne osobe u organizaciji ranih godina njenog rada manje brinule o ljudskim pravima, a više o imidžu Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva u svijetu.

Konfliktni početak

Amnesty International - Istočna Gouta

Benenson iz Amnestya, deklarirani antikomunist, došao je iz vojne obavještajne službe. Obećao je da će Amnesty International osloboditi vladinog utjecaja i da će organizacija predstavljati zatvorenike u svim dijelovima svijeta. No, ’60-ih se Velika Britanija povlačila iz svojih kolonija, a Ured za vanjske poslove i kolonijalni ured su bili željni informacija koje su im o situaciji na terenu dostavljali aktivisti za ljudska prava. Godine 1963. je britansko ministarstvo vanjskih poslova uputilo svoje agente u inozemstvu da pruže “diskretnu podršku” kampanjama Amnestya.

Te je godine Benenson pisao kolonijalnom ministru Lordu Lansdowneu i predložio da podrži “savjetnika za izbjeglice” na granici današnje Bocvane i apartheida u Južnoj Africi. To je vijeće trebalo pomoći samo izbjeglicama i izričito izbjegavati pružanje bilo kakve pomoći aktivistima protiv apartheida.

Komunistički utjecaj se ne smije širiti u ovom dijelu Afrike, a u trenutnoj delikatnoj situaciji Amnesty International želi podržati vladu svoga Veličanstva u svakoj takvoj politici”, napisao je Benenson lordu Lansdowneu.

Sljedeće godine Amnesty je prestao podupirati ikonu protiv apartheida i prvog predsjednika slobodne Južne Afrike Nelsona Mandelu.

Nedugo potom, 1964. godine, Benenson je angažirao ministarstvo vanjskih poslova kako bi dobio vizu za Haiti. Ministarstvo vanjskih poslova u Londonu mu je dalo vizu i pisalo svom zastupniku na Haitiju, Alanu Elgaru, kazavši kako “podržava ciljeve Amnesty Internationala”.

Tamo se Benenson predstavljao kao slikar, kao što mu je prije njegova odlaska sugerirao državni ministar Walter Padley.

“Moramo biti malo oprezni ljudi na Haitiju ne steknu dojam da je vaš posjet zapravo pod pokroviteljstvom vlade Njenog Veličanstva”, rekao mu je ministar Padley.

The New York Times je otkrio prijevaru, navodeći neke dužnosnike koji tvrde kako ništa nisu znali, a zastupnik kruna na Haitiju, Alan Elgar, rekao je da je “šokiran Benensonovim glupostima”.

Benenson se ispričao ministru Padleyu, rekavši: “Ne znam zašto The New York Times, koji je općenito odgovoran list, piše takve stvari o Haitiju.”

Godine 1966. Amnesty objavljuje izvješće o engleskoj koloniji Aden, lučkom gradu u Jemenu, koje detaljno opisuje mučenja koje je britanska vlada provodila nad zatočenicima u centru za ispitivanje Ras Murbut. Zarobljenici su tijekom ispitivanja bili goli, prisiljavalo ih se da sjede na stupovima koji su im ulazili u anus, gnječene su im genitalije, gasile cigarete na licu i držalo u ćelijama gdje su fekalije i urin prekrivale pod. Međutim, izvješće je učinkovito cenzurirano.

Benenson je priznao da je glavni tajnik Amnesty Internationala, Robert Swann, cenzurirao šokantno izvješće da udovolji britanskom ministarstvu vanjskih poslova, dok je suosnivač organizacije, Eric Baker, izjavio je kako su se Benenson i Swann susreli s predstavnicima britanskog ministarstva vanjskih poslova i pristali sakriti izvješće u zamjenu za reforme.

U to je vrijeme kancelar Gerald Gardiner pisao premijeru Haroldu Wilsonu kako je “Amnesty skrivao izvješće sve dok su mogli, samo zato što Peter Benenson nije htio učiniti ništa da našteti laburističkoj vladi”.

Onda se nešto promijenilo. Benenson je otišao u Aden i bio je šokiran onim što je pronašao, pišući: “Nikad nisam pronašao nešto gore od onoga što sam vidio u Adenu, usprkos mnogo godina osobne istrage o toj represiji”.

Zapetljana mreža

Dok su se događale ove stvari, samo srce Amnestya je pogodio skandal s financiranjem. Polly Toynbee, volonterka organizacije, bila je u Nigeriji i Južnoj Rodeziji, engleskoj koloniji Zimbabve, u vrijeme kada je vladala manjina bijelih doseljenika. Tamo je Toynbee isporučivala sredstva obiteljima zatvorenika s naizgled beskrajnim zalihama novca.

Polly Toynbee je rekla da je Benensona upoznala tamo i priznala da je novac dolazio od britanske vlade. Toynbee i drugi su bili prisiljeni napustiti Rodeziju u ožujku 1966. godine. Po izlasku iz zemlje je u jednom sefu ostavila dokumente, uključujući Benensonova pisma s višim dužnosnicima Amnestya koji su radili u zemlji u kojima se detaljno opisuje  njegov zahtjev premijeru Wilsonu za novac, koja su primljena prije samo nekoliko mjeseci.

Godine 1967. je otkriveno da je CIA, preko Američke fondacije za slobodne pravnike, uspostavila i potajno financirala još jednu organizaciju za ljudska prava, osnovanu početkom šezdesetih godina, Međunarodnu komisiju pravnika (ICJ). Osnovao ju je Benenson je, zajedno s Amnestyem, osnovao englesku podružnicu američke organizacije, koju je jednostavno nazvao “Justice”.

Glavni tajnik Amnestya, Sean MacBride, bio je i glavni tajnik Međunarodne komisije pravnika. Tada su “Harryeva pisma” stigla do novinara. Amnesty je službeno negirao da zna za bilo kakve uplate od strane Wilsonove vlade. No, Benenson je priznao da je njihov rad u Rodeziji financirala vlada, a sredstva su vraćena iz “vlastitih džepova”. Pisao je lordu Gardineru kako je to učinio “da ne potkopa politički ugled onih koji su uključeni u skandal”. Benenson je zatim vratio nepotrošena sredstva iz svoje dvije druge organizacije za ljudska prava, britanske podružnice Međunarodne komisije pravnika (ICJ) koju je osnovala CIA i Savjetodavne službe za ljudska prava.

Benensonovo ponašanje nakon objavljivanja “Harryevih pisama” je razbjesnilo ljude u Amnesty Internationalu.

Neki od njih su tvrdili da je Benenson patio od mentalnih poremećaja, a jedan član osoblja je napisao: “Peter Benenson je pokopao optužbe koje su mogle samo diskreditirati organizaciju koju je osnovao i kojoj se posvetio. Sve je počelo nakon što se vratio iz Adena i čini se vjerojatnim da je pretrpio nervni slom zbog brutalnosti koje su pokazali neki elementi britanske vojske.”

Te godine je u znak prosvjeda Benenson podnio ostavku na mjesto predsjednika Amnesty Internationala, jer su se u londonski ured infiltrirale britanske obavještajne službe, barem prema njegovim riječima. Kasnije toga mjeseca, Sean MacBride, službenik Amnestya i agent ICJ, predstavio je izvješće na konferenciji Amnestya u kojoj se osuđuje Benensonova “pogrešna akcija”.

Benenson je bojkotirao konferenciju, odlučivši podnijeti rezoluciju kojom je pozvao MacBridea da da ostavku zbog činjenice da je CIA financirala Međunarodnu komisiju pravnika.

Amnesty i britanska vlada su tada suspendirali izvješća. Skupina za ljudska prava je tada obećala “ne samo da će biti neovisna i nepristrana, nego i da se neće dovesti u situaciju da joj se bilo  što drugo može pripisati da je radila dosluhu s vladama”. Onima u Londonu i Washingtonu, naravno.

Uloga Amnestya u likvidaciji vođe Crnih pantera Freda Hamptona

Antriratne manifestacije SAD 1969

Međutim, dvije godine kasnije su se viši dužnosnici Amnestya upustili u uznemirujuću suradnju sa zapadnim obavještajnim službama. Dokumenti američkog Federalnog istražnog ureda, koje je FBI objavio u proljeće 2018. u sklopu niza otkrića dokumenata o ubojstvu predsjednika Johna Kennedya, detaljno opisuju ulogu Amnesty Internationala u atentatu na potpredsjednika Stranke Crnih pantera (BPP), Freda Hamptona, 21-godišnje ikone oslobođenja crnaca. Ubojstvo je službeno proglašeno opravdanim, a za pokriće se pobrinuo Amnesty International.

Suosnivač Amnesty Internationala, Luis Kutner, sudjelovao je 23. studenoga 1969. u govoru Hamptona na Sveučilištu Illinois. Tijekom govora je Hampton opisao Crne pantere kao “revolucionarnu stranku” i rekao “kako stranka ima vatreno oružje za samoobranu”, a FBI navodi da se to oružje nalazi u rezidenciji Hamptona i prostorijama Crnih pantera.

“Luis Kutner je došao do točke da želi poduzeti pravne korake kako bi ušutkao Crne pantere”, napisao je FBI.

Kutner je zaključio da vjeruje da su govornici poput Hamptona psihotični, te da će se odreći svojih “zabluda” u trenutku kada se suoče s pravnim postupkom.

Interno izvješće kojeg je FBI sastavio o Kutnerovom svjedočenju objavljeno je 1. prosinca 1969. Dva dana kasnije su FBI i policijska uprava u Chicagu provalili u rezidenciju Freda Hamptona. William O’Neal iz FBI-a je u piće stavio vrlo jake tablete za spavanje, a onda je napustio kuću.

U 4 sata ujutro 4. prosinca 1969. su policija i FBI provalili u stan, ubivši pritom hladnokrvno jednog od čuvara iz Crnih pantera. Stražar je aktivirao okidač samo jednom i to uslijed samrtnih konvulzija nakon što je upucan.

FBI i policija su odgovorili pucanjem na Freda Hamptona, koji je u krevetu spavao sa svojom djevojkom koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Vjeruje se da je Fred Hampton preživio sve dok mu jedan metak nije ispaljen u prsa, a drugi u glavu.

Kutner je također bio uključen u Pokret neovisnosti Tajvana, koji je 1970. pokušao ubiti sina Čang Kai-šeka. Luis Kutner je nastavio graditi skupinu “Prijatelji FBI-a”, organizaciju “formiranu da se bori protiv kritika Saveznog zavoda za istrage”, piše u to vrijeme The New York Times i dodaje da je ove aktivnosti pokrenuo nakon što je otkrivena njegova tajna kampanja COINTELPRO, kojoj je glavni cilj bio razbijanje ljevičarskih pokreta u svijetu.

Amnesty International je bio prisutan u brojnim operacijama koje je vodila CIA, uključujući i rad Kutnera koji je doveo do likvidacije uvjerenog antiimperijalista i premijera Patricea Lumumbe. Organizacija zastupa i Dalaj Lamu, kojem je CIA za oružanu pobunu protiv Kine ’60-ih davala 1,7 milijuna dolara godišnje.

Možda mračne operacije Amnesty Internationala šezdesetih godina izgledaju kao stare priče, ali su važan podsjetnik na ulogu koju nevladine organizacije igraju u promicanju ciljeva vlada zemalja u kojima su stvorene i iz kojih djeluju.

Mint Press 

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
nonwo
Gost
nonwo

Nisu te priče zastarjele s obzirom da raznorazni aktivisti “za ljudska prava” danas djeluju na jednaki način i u korist istih.Stare priče samo potvrđuju da je modus operandi nepromijenjen.Jednom prepoznat,vidljiv je iz aviona.

Moreno
Gost
Moreno

Već je stari obrazac da se kontroliraju vlade i njihovi kritičari koji su uglavnom financirani od istih kako bi i “kritika” bila pod punom kontrolom odnosno kontroliran je i usmjeravan sadržaj kritika, kanali priko kojih se dolazi do javnosti, tajming, a istovremeno je kontrolirana ponuda rješenja.
Sve i uvik se svodi na manipulaciju posljedicama kako bi uzroci ostali u dubokoj magli.
To je klasični psihopatski obrazac manipulacije u kojemu su “ljudska prava” samo sredstvo kako bi se održala totalna kontrola.
Ka i u svemu, triba upratit samo tragove financiranja svih takvih NGO’s.

tihobl
Gost
tihobl

Ne moras pratiti tragove finasiranja dovoljno je samo pogledati ko dobija koliko prostora u kojim medijima. Dodjes na trafiku i vidis istog lika na svim naslovnicama (a nije postao sampion ili oborio rekord) odmah znas sta je u pitanju.

davor
Gost
davor

U službi njenog Veličanstva…Amnesia International.

alan ford
Gost
alan ford

Peter Benenson, suosnivač Amnestya, bio je hazar, koji je kasnije konvertirao na krscanstvo.
Luis Kutner, bio je takodjer hazar
Osnivac druge najvece nevladine organizacije za ljudska prava, Human Rights Watch, Kenneth Roth (ujedno i njen predsjednik) je takodjer hazar i Sorosev pajdo, dalje ne treba objasnjavati. Rote je nedavno u intervjuu za Die Welt seruckao, da Asadova rezim najvise upotrebljava kemisjko oruzje u Siriji.
Soros je donirao milijune i za AI i za HRW
AI je poznat po onoj lazi koju je 1991. zajedno sa CIA-om sirio , da Sadamova iracka vojska u Kuvajtu u porodilistima, vadi kuvajtske bebe iz krevetica i baca ih na pod i ubija.

HRW i AI pripdajau golemoj mrezi duboke drzave

mmne
Gost
mmne

“oni” imaju mnogo eufemizama za svoj krvavi pir!!!

milan
Gost
milan

? eufemizam sto je to ???, ne postoji nasa rijec za taj pojam? ipak plus 🙂

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

U buducnosti ce biti na stotine ovakvih agencija, koje ce ubijati ako izrazis misljenje suprotno od pozeljnoga

Ivo
Gost
Ivo

U budućnosti..?? Pa tu su.

Ilija
Gost
Ilija

Svaka čast na članku. Teško je u masi koječega pronaći vrijedne informacije.

“… ove aktivnosti pokrenuo nakon što je otkrivena njegova tajna kampanja COINTELPRO, kojoj je glavni cilj bio razbijanje ljevičarskih pokreta u svijetu”.
Očito su pravi ljevičari nekad bili – opasni za kolonijalistd i ostale vladare. Uključivo one iz sjenke.

Koča Popović
Gost
Koča Popović

Ovo je podsjetnik u kontekstu nasilnog rušenja socijalizma diljem svijeta, naročito propasti SFRJ! U osvit “demokratskih” promjena u mojoj Hrvatskoj su vedrili I oblačili TVZG i ostalim medijima skupa sa sličnim organizacijama koje su narodu objasnjavale da živi u mraku komunizma!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik