fbpx

Miro Bulj – najprepoznatljiviji zastupnik Hrvatskog sabora

Miro Bulj

Miro Bulj je jedini saborski zastupnik koji za sebe kaže kako je mali čovjek iz naroda. I to je ono po čemu ga cijela Hrvatska prepoznaje.

Rođen je u Sinju, gdje je završio osnovnu školu, a potom i tekstilnu tehničku školu. Bio je i ministrant u župnoj crkvi Gospe Sinjske.

U siječnju 1990. postao je član HDS-a braće Veselica. Ubrzo napušta HDS i prelazi k ujaku u HDZ. Na vidiku je bio Domovinski rat pa u proljeće 1991. kao 19-godišnjak, pristupa rezervnom sastavu MUP-a. U listopadu iz MUP-a prelazi u tek osnovanu 126. brigadu. Postaje časnik i dobiva čin zastavnika. Početkom 1994. zamrzava čin jer mu je to bio uvjet da prijeđe u 4. gardijsku brigadu. Tako je postao profesionalni gardist. I tu je napredovao, ponovno je postao časnik, a s činom poručnika umirovljen je 2007.

Uoči Sinjske alke 1999. Miro Bulj je izabran za alkarskog momka. Kad je Mirka Norca na dužnosti alkarskog vojvode zamijenio Ante Kotromanović, Miro Bulj postaje Kotromanovićev alkarski momak. Tu su dužnost obojica obavljala dvije godine. I nakon odlaska Kotromanovića s te dužnosti Miro Bulj je ostao u momačkoj četi, ali bez alkara. Tako je dočekao prijelomnu 2007., od koje počinje njegov politički put.

Miro Bulj je zapamćen i po jednom protestnom potezu, naime, u proljeće 2007. u Sinj dolazi predsjednik Vlade Ivo Sanader radi postavljanja temeljnog kamena za izgradnju Alkarskih dvora.

U svečane odore oblači se cijela alkarska povorka osim Mire Bulja.  Ostaje upamćena rečenica tada izrečena Ivi sanaderu:  “Doći će i tebi kraj, nećeš naše generale locirati, identificirati, uhićivati i transferirati.” Časni sud ga je sankcionirao ukorom, mjerom pred isključenje, a zabranjeno mu je sudjelovanje u alkarskoj povorci. O svemu se pročulo u javnosti, a kako je upravo u to vrijeme otišao u mirovinu, sa susjedima i prijateljima je formirao nezavisnu listu za izbore članova Vijeća Mjesnog odbora. Na opće iznenađenje, pobjeđuje do tada neprikosnoveni HDZ i osvaja apsolutnu većinu.

U Suhaču njegovoj Nezavisnoj listi daju povjerenje i na izborima 2011. i 2015. Ulazi u Vijeće, a od devet vijećnika s njegove liste, njih osam ulazi u Vijeće.

Prvi puta kao nezavisni vijećnik ulazi u Gradsko vijeće Sinja. Na izborima 2013. lista Mire Bulja osvaja četiri mandata.

Miro Bulj je najzaslužniji što su sjednice sinjskoga Gradskog vijeća od 2009. skoro uvijek trajale i po deset sati. Dok je u takvim raspravama vladajućima “vadio mast”, na terenu je Miro Bulj izrastao u istinskog borca za prava malih ljudi. S istančanom socijalnom osjetljivošću nalazio se svugdje gdje su se gazila prava običnog čovjeka. Bio je među opljačkanim radnicima “Dalmatinke”, branio je interese radnika “Autoprijevoza”, zbog čega je i sudski gonjen. Sudili su mu i kad je stao pred sumještane i građane Sinja protiv odlaganja kancerogene troske u napušteni sadrolom između Suhača i Karakašice. Vodio je prosvjede protiv ukidanja rodilišta u Sinju, kao i prosvjede protiv postavljanja baznih stanica od strane teleoperatera u naseljima. Iz takvog političkog djelovanja Miro Bulj stvorio je prepoznatljivi slogan “NE-ĆE-TE!”. Takav je došao na “zub” lokalnih šerifa koji su znali prigovarati i novinarima jer se Bulju daje više prostora nego njima. Na njihovu žalost, Miro Bulj je bio svugdje, a njih nije bilo nigdje.

I onda se događaju parlamentarni izbori na kojima Miro Bulj, kao drugi, nezavisni kandidat na listi Mosta u 9. izbornoj jedinici, osvaja saborski mandat. Na opće, ali i osobno iznenađenje jer to ni u snu nije očekivao. Niti je Hrvatska očekivala ovakvog Miru Bulja.

A kad se već dogodilo, Miro Bulj nije propustio priliku. Postao je zaista najprepoznatljiviji saborski zastupnik.

A.Š.: Gospodine Bulj, vi ste u politiku na nacionalnoj razini ušli kao aktivist i lokalni vijećnik iz Sinja. Jedna od prvih Vaših akcija koju su popratili mediji bila je podrška Vašim susjedima iz Radošića u pokušaju uklanjanja nelegalno postavljene bazne stanice. Možete li nam nešto više reći o tome?

Miro Bulj: Moj susjed iz Radošića, Nikola Crnac, odazvao se pozivu naše „visoke politike“ i nakon 30 godina života u Australiji vratio se u svoje selo sa željom da mu djeca i unuci  odrastaju i žive na rodnoj grudi. Sagradio je prekrasnu kuću. Ostao je zaprepašten kad je na krovu nedovršene susjedne kuće, udaljene 20 m od njegovog doma, operater Telemach počeo postavljati baznu stanicu. Takvo što potpuno je nezamislivo u Australiji.

Kao nezavisni gradski vijećnik, znao sam da GUP Sinja propisuje kako bazne stanica moraju biti udaljene najmanje 50 m od susjednih kuća. Očekivao sam kako će nadležna inspekcija odmah reagirati i spriječiti ovo očigledno kršenje ne samo GUP-a nego i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, temeljem kojeg se postavljaju bazne stanice. Na moje zaprepaštenje, policija je zaštitila nelegalne aktivnosti operatera. Intervenirala je protiv građana koji su mirnim prosvjedom samo tražili poštivanje propisa. Umjesto prekršitelja zakona, priveli su mene, jer sam kao gradski vijećnik, smatrao svojom obavezom pružiti podršku građanima i usprotiviti se kršenju propisa.

Moji suborci i ja proveli smo najljepše mladalačke godine na ratištima. Mnogi od njih dali su život i zdravlje za to da Hrvatska bude slobodna i uređena država u kojoj će se poštivati zakoni, u kojoj se običnim, malim ljudima neće brutalno gaziti prava i onemogućavati dostojanstven život. Nisam planirao politički angažman, ali prihvatio sam poziv kolega iz MOST-a da budem na njihovoj izbornoj listi i 2015 godine sam postao zastupnik u Hrvatskom Saboru. Nastavljam svoju borbu za javni interes i pravdu, za interese ne samo građana moje Cetinske krajine nego i cijele Hrvatske.

Bazna stanica u Radošiću nije, nažalost, jedini primjer bahatog kršenja propisa i bahatog nereagiranja hrvatskih institucija u mom gradu. GUP Sinja prekršen je i nakaradnim postavljanjem gomile baznih stanica na dimnjak bivše pekare u centru Sinja.

Na taj slučaj i kršenje GUP-a pismom sam upozorio Glavnog državnog inspektora i Predsjednika Uprave HAKOM-a. Tražio sam konkretan odgovor: da li je prekršen GUP Sinja ili ne? Dobio sam birokratski bla, bla, bla… odgovor kako Hrvatska ima puno kvalitetnije zakone od drugih EU članica i puno bolje od njih štiti zdravlje svojih građana. Ne znam kako gospodinu Mikuliću i gospodinu Obuljenu nije bilo neugodno staviti potpis na te odgovore.

Miro Bulj - najprepoznatljiviji zastupnik Hrvatskog sabora 1

Kad sam u sabornicu donio fotografiju snimljenu iz dječje sobe, kolega iz HDZ-a me optužio za „zloupotrebu djeteta u političke svrhe”. Za njega je prihvatljivo što je operater postavio ogromne, zastrašujuće antene desetak metara od prozora dječje sobe, ali nije prihvatljivo ako netko na to upozori.

 A.Š.: Sjećam se kako su na samom početku vašeg saborskog mandata teleoperateri tražili da Vas se zaustavi jer želite ugroziti razvoj mobilne telefonije i interneta.  O čemu se zapravo radilo?

Miro Bulj: Nakno što sam za saborskom govornicom upozorio kako je Hrvatska jedina europska zemlja u kojoj operateri ne trebaju građevinsku dozvolu, ne trebaju suglasnost lokalne samouprave ni građana za odabranu lokaciju na kojoj će postaviti baznu stanicu, ne trebaju dozvolu za proširenje kapaciteta i nadogradnju mreže, krenuo je žestoki, orkestrirani napad teleoperatera i optužbe kako želim Hrvatsku vratiti u „kamemo doba“. Moj demanti i argumentaciju kako samo želim da i Hrvatska ima zakonska rješenja kao što ih imaju druge EU članice, koje imaju bitno viši Indeks digitalnog društva i gospodarstva DESI (poveznica)  i to posebno u segmentu kvalitete elektroničke komunikacijske infrastrukture („Povezivost“), mediji nisu objavili.  Ako su mi već prikvačili „kameno doba”, trebali su i navesti kako se zalažem za isti oblik „kamenog doba“ u kojem su Danska, Nizozemska , Švedska, Njemačka , Belgija… da ne nabrajam dalje.

Naši mediji izgleda žive samo od prodaje reklamnog prostora i uvjeravaju nas kako trebamo postati „novi oblik života”. Vrlo rijetki su oni, koji kao evo portal Logično, imaju hrabrosti propitivati „dogme” servirane od strane korporacija i njihovih lobista iz struktura vlasti te razotkrivati istinu. Hvala vam na tome, radite mukotrpan, ali za našu Domovinu izuzetno važan posao. Nadam se da vas pritisci elita koje se trude spriječiti objektivno informiranje, neće uplašiti i zaustaviti.

 A.Š.: Vi hrabro nastavljate ne samo upozoravati nego i predlagati zakonske inicijative. Vaše prijedloge “Izmjene zakona o gradnji” o ponovnom uvođenju građevinske dozvole za bazne stanice, te “Izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama” kojima ste tražili transparentno reguliranje naknada teleoperatera kod korištenja javnog dobra u vlasništu jedinica lokalne samouprave ili države, vladajuća većina je odbacila. Što im je u tome bilo sporno?

Miro Bulj: To je pitanje za Vladu, a onda i za saborsku većinu koja bespogovorno prihvaća sve što im premijer kaže, bez obzira na štetne posljedice za hrvatske građane. Kad sam Premijeru na aktualnom satu postavio pitanje zašto Građevinska inspekcija ne reagira na nelegalno postavljanje baznih stanica i otvoreno ga pitao „Gospodine Premijeru, zašto toliko pogodujete teleoperaterima, na štetu javnog interesa građana“, nisam dobio odgovor. Bilo je to prvi puta u Saboru kad je gospodin Plenković “ostao bez teksta”, nije ništa pokušao odgovoriti, čak ni uvredom ili dosjetkom, što mu je inače običaj.

Vjerojatno Vam je poznato kako su roditelji njegove najbliže suradnice Tene Mišetić visoko pozicionirani u HT-u, otac je bio dugo godina potpredsjednik Nadzornog odbora, majka je direktorica Ureda predsjednika Uprave HT-a, znači postoji direktna obiteljska veza Ureda premijera i Ureda predsjednika Uprave HT-a.

Često ističem kako “dinastija Mišetić vlada Hrvatskom” i da se odluke Vlade kreiraju prema interesima Deutche Telecoma (DT). Tu moju tvrdnju nitko nije demantirao.

Interes DT-a, (kao i drugih stranih kompanija) je izvuči što više dobiti iz Hrvatske. Koliko su u tome vješti i uspješni, pokazuje usporedba financijskih izvješća. Dovoljno je usporediti dobit koju DT ostvaruje u Hrvatskoj s dobitima u drugim EU članicama, odnosno prosjekom na razini korporacije i to kroz zadnjih desetak ili više godina.

Pitali ste me o mojim zakonskim inicijativama. Često ističem kako smo jedina zemlja u Europi koja dopušta postavljanje baznih stanica bez građevinske dozvole, gdje god i kako god operateri žele, uz prozore dječjih soba, vrtiće i škole. Svjetska zdravstvena organizacija WHO proglasila je to zračenje potencijalno kancerogenim, rekla je kako je to mogući uzročnik raka i preporučila mjere opreza, posebno ako se radi o djeci.

Pokušao sam ispraviti nelogičnost i nebulozu u Zakonu o gradnji, prema kojoj građani za zatvaranje balkona trebaju građevinske dozvole, a prebogati teleoperateri ne trebaju za postavljanje nekoliko tona željeza i opreme na krovovima, a ne trebaju niti za one velike tornjeve na zemlji, odnosno za konstrukcije u komercijalnoj upotrebi, pomoću kojih ostvaruju ogromnu dobit.

Moj je prijedlog izmjene zakona po kojem antenski stupovi nisu jednostavne građevine, na prijedlog Vlade odbilo je 77 zastupnika vladajućih, a pola oporbe nije bilo u sabornici – ne zanima ih to pitanje.

Važno je istaknuti kako je u Hrvatskoj ranije, do 2009. za sve bazne stanice trebala građevinska dozvola. Operateri su to drsko ignorirali i postavljali ih bez građevinske ili lokacijske dozvole. Nakon što je građevinska inspekcija izdala nekoliko stotina pravomoćnih rješenja o uklanjanju nelegalno postavljene infrastrukture, Ministarstvo graditeljstva „riješilo je problem“ ukidanjem građevinskih dozvola. Ukinute su najprije za krovne prihvate, njihovim uvrštavanjem u Pravilnik o jednostavnim građevinama, nakon dvije godine „jednostavne građevine” postali su i glomazni antenski tornjevi na tlu. U Pravilniku je ostala obaveza poštivanja prostorno planske dokumentacije, što se opet ignorira, a HAKOM se trudi uvjeriti jedinice lokalne samouprave kako nemaju pravo ni na koji način regulirati postavljanje baznih stanica. Možete li zamisliti nekog od naša tri operatera kako postavlja u svojoj matičnoj zemlji bazne stanice bez dozvole i institucije koje najprije ne reagiraju, a zatim mijenjaju zakone i propise kako bi ih prilagodile operaterima? To je otprilike isto kao kad bi Ministarstvo unutarnjih poslova problem velikog broja razbojstava riješilo njihovim uvršavanjem u „Pravilnik nekažnjivih radnji”. Time bi „olakšalo poslovanje” određenoj grupaciji donošenjem legislative kakvu nema ni jedna druga država. Ostalo bi samo uvjeriti građane kako imamo zakone koji najbolje štite interese građana. Upravo to je učinilo Ministarstvo graditeljstva, umjesto inzistiranja da teleoperateri poštuju važeći Zakon.

Izmjenom Zakona o elektroničkim komunikacijama predložio sam obavezu zajedničkih antenskih stupova, što je uobičajena praksa u drugim zemljama. Predložio sam i da se naplata operaterima prava korištenja površina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili države umjesto HAKOM-ovim pravilnikom, transparentno regulira zakonom. Prema sadašnjem pravilniku o tome odlučuje Upravnom vijeće HAKOM-a, koje ima 5 politički postavljenih članova. Dovoljna su tri glasa da se proizvoljno smanji ta naknada i tako otme prihod jedinica lokalne samouprave te preusmjeri u dobit operatera. Pravo puta operateri plaćaju i u zemljama koje im nisu predale infrastrukturu. A kod nas u Hrvatskoj operateri izbjegavaju plaćati naknade koje su ionako ispod EU prosjeka dok su njihove marže daleko iznad EU prosjeka. Godišnje RH gubi preko 250 MHRK nenaplaćene naknade za pravo puta država istovremeno nema novaca za liječenje djece oboljele od malignih bolesti. Kao da država nauštrb sirotinje pogoduje bogatim stranim korporacijama.

Dopustili smo i privatizaciju DTK mreže, odnosno kanala u koje se postavljaju telefonski vodovi, čiju su izgradnju financirali građani u cijeni telefonskog priključka od par tisuća tadašnjih njemačkih maraka.

Prelaskom te infrastrukture u ruke DT-a, ugrožena je nacionalna sigurnost. Kad je DT pokušao na isti način provesti privatizaciju telekoma u Sloveniji, usprotivio se ministar obrane Janko Veber. On je pokazao državotvorno stajalište istaknuvši kako prodaja nacionalnog operatera o kojem ovise komunikacije vojske i sigurnost obrambenog sustava može imati teške posljedice u gubitku suverenosti na području obrane. Tuji lastniki in domača varnost (delo.si).

Hrvatske državne institucije komuniciraju preko mreže u rukama strane privatne kompanije. (poveznica) To se nažalost više ne može ispraviti, osim gradnjom nove širokopojasne mreže koja bi bila u državnom vlasništvu.

A.Š.: U Hrvatskoj se bazne stanice postavljaju na zaštićena kulturna dobra, primjerice u zvonike crkava. Na konferenciji za medije u Zadru otvoreno ste prozvali biskupa I gradonačelnika i kazali kako bi oni trebali biti uz narod a ne uz teleoperatere https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/tribina/biskup-i-gradonacelnik-zadra-trebali-bi-biti-za-narod-a-ne-za-teleoperatere-570587. Možete li nam kazati nešto o tome?

Miro Bulj: Nažalost to je čest slučaj i pokazuje naš odnos prema spomeničkoj baštini. Na zaštićena kulturna dobra ne smije se postavljati ništa niti izvoditi ikakvi radovi bez dozvole nadležnog konzervatorskog zavoda, odnosno Ministarstva kulture. Teleoperateri i tu krše zakon, ponude određenu financijsku naknadu i župnici im dopuštaju postavljanje po nekoliko tona opreme. S obzirom da za postavljanje baznih stanica nažalost više ne treba građevinska dozvola ni proračun statike objekta, to može ugroziti zvonik, posebno ako je starije zdanje. Operateri plaćanjem najma skidaju sa sebe svu odgovornost za moguće oštećenje crkava, od kojih mnoge kao zaštićena kulturna dobra imaju neprocjenjivu povijesnu vrijednost. Ako se zvonik ošteti, operateri mogu jednostavno preseliti opremu na drugo mjesto, a kulturno dobro može biti bespovratno uništeno. Bazne stanice smještene su i u Trogiru u zvoniku stare crkve Sv. Petra, smještene u gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a i kalsificirane kao „sakralna graditeljska baština“. Velike antene vidljive su kroz bijele škure na prozorima. Župnici bi  trebali biti svjesni nezadovoljstva vjernika kako zbog zračenja, tako i zbog dozvole crkvenih vlasti da se crkve zloupotrebljavaju u svrhu povećanja profita  korporativnog sektora. Stara je izreka: “Kramari nemaju mjesta u hramu Božjem“.

Antena

A.Š.: U više ste navrata u sabornici te medijima upozorili kako je Hrvatska postala “kolonija stranih operatera”? Zbog čega tako mislite?

Miro Bulj: To govore potezi Vlade. U financijskom izvješću za 2020 g HT je naveo izjavio: “Marža EBITDA-e nakon najmova iznosila je 36,7%” s time da su im ukupni konsolidirani neto prihodi u 2020. godini manji 3,2%, u odnosu na 2019. https://static.hrvatskitelekom.hr/webresources/tht/pdf/investitori/rezultati/hr/2020/q4/Objava_Q4_2020_HRV.pdf

Unatoč tome što je HT iskazao više nego solidnu maržu, Vlada je rebalansom proračuna iz svibnja 2020. u ovoj krizi teleoperaterima galantno poklonila 100 milijuna kuna, opraštajući im za 50% godišnja naknadu za radiofrekvencijski spektar, kako bi im „olakšala poslovanje“, odnosno smanjila troškove i povećala dobit. Kod toga je uzela sredstva obrazovanju, javnom redu i sigurnosti, zaštiti okoliša, zdravstvenoj zaštiti branitelja i stradalim pirotehničarima. Profitirao je i glavni lobist telekoma, HAKOM jer im je Vlada rebalansom povećala sredstva za 19 milijuna kuna.

Na to sam reagirao u Saboru, zajedno s još nekim kolegama iz oporbe, ali disciplinirani Plenkovićevi dizači ruku bezpogovorno su izglasali takav rebalans. Nije važno ima li za građane, za lijekove, za obnovu potresom porušenih domova, glavno je da ima za teleoperatere.

https://www.vecernji.hr/vijesti/stedi-se-na-izletima-daka-vjezbama-hv-a-pregledima-branitelja-1400787

O ne reagiranju institucija na kršenja zakona i nelegalnom postavljanju baznih stanica već sam govorio. Nisam naveo da su za to, kao i za rad bez uporabne dozvole koju izdaje nadležno javno pravno i kojom se, između ostalog potvrđuje usklađenost s prostorno planskim dokumentima jedinice lokalne samouprave, zakonom propisane znatne financijske sankcije. Očito postoji prešutni dogovor teleoperatera i nadležnih ministara kako će se tolerirati kršenja prostornih planova i teleoperatere neće kažnjavati za rad bez uporabne dozvole. Nemam drugo objašnjenje.

Postoji još jedan način njihovog perfidnog izlavlačenja novaca od hrvatskih građana. Teleoperateri potrošnju električne energije potrebne za napajanje nekoliko tisuća svojih baznih stanica plaćaju po tarifi za kućanstvo a ne za industriju. Radi se o ogromnoj godišnjoj potrošnji, koju je lako izračunati. Ako primjerice jedna bazna stanica troši i do 3000 kn po danu a znamo da radi nonstop 356 dana godišnje, dolazimo do iznosa od preko 1 MHRK troška struje po baznoj. A ima ih preko 6 tisuća u Hrvatskoj (sva tri operatera), mnoge od njih nadograđene su opremom za 5G. Industrijska struja je dvostruko skuplja od cijene koju plaćaju kućanstva pa sad lako možete vidjeti koliko novaca teleopreateri “ukradu” iz proračuna. To je kazneno djelo i za to bi u normalnoj državi netko odgovarao.

A.Š.: Spomenuli ste 5G. Kakvo je Vaše stajalište o 5G?

Miro Bulj: Svjetska zdravstvena organizacija smatra kako zračenje mobilne telefonije može uzrokovati rak, a mnogi znanstvenici i upozoravaju da je uvođenje 5G masovni eksperiment na ljudskoj rasi. Bruxelles je odbio uvesti 5G a njihova ministrica je izjavila kako stanovnici Bruxellesa nisu zamorci čije je zdravlje na prodaju. Mislim da je to dovoljan razlog da ni Hrvatska ne srlja, posebno ako se tome protivi veliki broj ljudi.

Teleoperateri i njihovi lobisti agresivno guraju 5G. Oni se brinu samo za profit, za bonuse svojih menadžera a ne zanima ih da li to ljudi žele, niti kakve će biti posljedice za zdravlje za deset ili dvadeset godina, oni ionako neće pokrivati troškove liječenja ljudi koji će možda zbog njih dobiti rak.

Govori se kako će 5G omogućiti “Internet stvari”, povezivanje ogromnog broja bežičnih uređaja i njihovo komuniciranje. Ne znam koliko i kome to treba u stvarnom životu. Naprimjer dok prolazite pokraj trgovine Vaš hladnjak na Vaš mobitel pošalje poruku kako nemate doma mlijeka. Meni se više sviđa dobra stara ceduljica koja ne zrači, a koristimo i svoje moždane vijuge. Ili priče o velikim brzinama i skidanju tisuća filmova u par minuta. Sasvim je svejedno da li ih skinemo 100 ili 100.000 kad ionako dnevno ne stignemo pogledati više od jednog ili dva. Želim naglasiti kako ljudi olako nasjedaju na reklame.

Pročitao sam Vaš nedavni intervju o 5G s kolegom Sinčićem i vidim kako je dotakao jedno zanimljivo pitanje: tko će plaćati struju? Ogroman broj gusto postavljenih 5G baznih stanica i velika količina na njih spojenih bežičnih uređaja, osim povećanja zračenja, višestruko će povećati poštrošnju električne enerije.

Da sažmem odgovor – protivim se nametanju 5G prije nego li se nezavisni znanstvenici slože da nije štetna te prije nego li se naprave ozbiljne ekonomske analize kako koristi tako i štete koju donosi masovno uvođenje 5G. Da li je ekološki povećati potrošnju energije u situaciji kada pričamo o globalnom zagrijavanju, emisiji CO2 i slično.

Smatram kako hrvatski građani najprije trebaju biti objektivno informirani o svim dobrim i lošim stranama, a onda odlučiti da li im treba 5G ili ne i kako uskladiti zakonsku regulative sukladno pozitvinim primjerima skandinavskih država.

Nisam protivnik napretka, ne želim da se vratimo u “kameno doba”, ali mislim kako nebismo smjeli korporacijama olako prepustiti odlučivanje što je za nas dobro a što nije.

Digitalizacija se može provesti i korištenjem optičkih mreža koje uopće ne zrače, a mobitele bi trebalo koristiti samo kad je to neophodno. Za to nisu potrebni ogromni kapaciteti ni ogromne brzine, a samim time i razina zračenja bi se mogla znatno smanjiti. No operateri to izbjegavaju jer su željni brze zarade.

Želim naglasiti kako hrvatski građani imaju pravo biti informirani i sudjelovati u odlučivanju o implementaciji 5G mreža, jednako kao i drugi građani EU. Hrvatska je usvojila EU povelju o lokalnoj samoupravi te Konvencije o pristupu informacijama i sudjelovanju javnosti u odlučivanju u pitanjima okoliša (Aarhuska konvencija).

Jedan od ključnih problema koji se u javnosti ne percipira dovoljno ozbiljno je sluganska politika Vlade RH i g. Plenkovića te HAKOM-a na čelu s Tonkom Obuljenom, a tiče se koncesija za 5G frekvencije. Naime, dok strani operatori u svojim matičnim državama pune proračun ozbiljnim novcima na račun frekvencijskog spectra, u Hrvatskoj operateri unaprijed traže popust od 50% na ionako smiješne iznose koje našoj državi plaćaju kao naknadu za korištenje frekvencijskog spektra. HAKOM I Vlada će im vjerojatno udovoljiti. Njemačka je naplatila operaterima 6,6 milijardi EURa za 5G frekvencijski spektar, a Hrvatska bi mogla nekoliko stotina miliona EURa lagano ubaciti u proračun RH, ali svi su izgledi da će Plenković kao pravi “Briselski ćato” preko svojih poslušnika u HAKOM-u prodati operaterima  koncesije daleko ispod cijene, kako bi sebi osigurao bolju na sljedećim EU izborima. Ako se to desi, bit će to prodaja nacionalnih interesa, ravn veleizdaji.

https://www.dw.com/en/5g-auction-in-germany-raises-65-billion-from-four-telcoms/a-49168657

A.Š.: Kritizirali ste i način prodaje EVO TV, koji je iz vlasništva tvrtke u državnom vlasništu, prešao u ruke HT-a. Izjavili ste kako tu prodaju smatrate kriminalnom. Što je po Vama u toj transakciji bilo sporno?

Miro Bulj: Sve. To je po meni bio čisti kriminal i eklatantni primjer otimanja uspješne tvrtke u državnom vlasništvu i njezinog ne transparentnog prepuštanja u privatne ruke. EvoTV su osnovale državne tvrtke Odašiljači i veze, HP Produkcija i HP Hrvatska pošta. Tvrtka se uspješno razvijala, osvajala tržište, imala je prepznatljiv marketinški znak i očito je počela smetati HT-ovom MAX TV-u. Trebalo je izmisliti način kako je umjetno obezvrijediti, da bi je pohlepni HT mogao jeftino kupiti, prisvojiti njezine pretplatnike i bez većih ulaganja zarađivati.

https://dalmatinskiportal.hr/hrvatska/bulj-odgovorio-posti–prodaju-evo-tv-a-smatram-kriminalom/42200

Scenarij preuzimanja Evo TV izgledao je ovako:

Nakon što su u svibnju 2018 g. Odašiljači i veze d.o.o., HP Produkcija d.o.o. i HP-Hrvatska pošta d.d. podnijeli zahtjev HAKOM-u kojim traže produljenje dozvole za dodatnih 10 godina, Vijeće HAKOM-a, na čelu s Tonkom Obuljanom, bratom ministrice, odbilo je produljenje, iako je imalo mogućnost pokretanja postupka produljenja koncesije putem javne nabave, što bi omogućilo svima zainteresiranima, pa tako i vlasnicima EvoTV, da daju ponudu i obavežu se na daljnja ulaganja.

Nakon HAKOM-ove odluke, tadašnji je ministar državne imovine Goran Marić, u tišini, bez javnog natječaja, prodao HT-u tvrtku HP-produkcija, koja je bila u vlasništvu Hrvatske pošte, a bila je nositelj brenda Evo TV.  Ministarstvo Gorana Marića izdalo je mišljenje kako su državna imovina samo dionice državnih tvrtki, ali ne i dionice njihovih tvrtki kćeri, čak ni kad su one u 100% – tnom vlasništvu državne tvrtke, što je ovdje bio slučaj. Tako se HT bez javnog natječaja dokopao brenda EvoTV

https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/za-ne-povjerovati-opet-su-nas-napravili-idiotima-prodaja-drzavne-imovine-koja-je-prosla-ispod-radara-1272411/

S obzirom da je EvoTV plaćen dijelom i nekretninama koje su bile u suvlasništvu HT-a i HP-a (uglavnom zgradama bivših poštanskih ureda), na ovaj je način HT je ujedno očistio i svoju bilancu od neiskoristive imovine koju ionako nije mogao prodati. Trampio je svoje neiskoristivi suvlasnički dio nekretnina za uspješni i profitabilni EvoTV.

Ministar Goran Marić našao je vrlo kreativan način prodaje državne imovine – državna tvrtka, državnim novcem otvara tvrtku kćer na koju prebacuje imovinu i onda proda tu imovinu bez javnog natječaja.

Bez obzira na prigovor Europske komisije Hrvatskoj o prevelikoj zastupljenosti HT-a na tržištu, HAKOM je odobrio kupnju i dodijelio HT-u koncesiju koju je godinu dana ranije odbio dati državnim tvrtkama, tadašnjim vlasnicima Evo TV.

Ali HAKOM je očito, ispunio unaprijed predviđeni scenarij po kojem je trebalo umjetno obezvrijediti Evo TV, da bi ga HT mogao jeftino i lako preuzeti. Vjerujem da je zbog togaTonko Obuljen i postavljen na čelo HAKOM-a.

https://www.poslovni.hr/hrvatska/hrvatski-telekom-jaca-svoju-poziciju-od-hrvatske-poste-kupio-evotv-347399

Postavio sam u sabornici pitanje da li HAKOM, kao regulatorno tijelo kojeg financiraju hrvatski građani, služi za zaštitu tržišnog natjecanja ili za regulaciju” monopolističkog položaja HT. Nisam dobio odgovor, kao što ne dobivam na večinu svojih pitanja.

A.Š.: Očigledno je kako odlično poznajete ovo područje. Premijer Plenković često Vam se obraća s omalovažavanjem, jednom Vas je čak nazvao “panj”. Kako to danas komentirate?

Miro Bulj: Nas dvojica smo gotovo vršnjaci, on je dvije godine stariji. Ja sam sve ono što on nije – nakon srednje škole otišao sam na ratište, bila je 91-va i trebalo je braniti zemlju. Nisam imao anemiju a i da kojim slučajem jesam, svejedno bih uzeo pušku kao i stotine mojih suboraca, koji su usprkos manjim ili većim zdravstvenim problemima s ponosom obukli odoru hrvatske vojske. Po završetku Domovinskog rata nisam nastavio formalno obrazovanje, nisam kao neki premijerovi stranački kolege tražio neke privatne fakultete po Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj na kojima se u godinu dana moglo diplomirati ili doktorirati ili Prometni fakultet na kojem su neki dobili diplome bez da znaju što im je bila tema diplomskog rada.

Nisam akademski obrazovan kao premijer Plenković, ali to ne znači da ne mogu postavljati jasna, konkretna i pametna pitanja na koja on nije u stanju odgovarati. Vjerujem kako ga to frustrira pa pribjegava uvredama i omalovažavanjima kako bi skrenuo pozornost sa svojeg izbjegavanja odgovora.

Surađujem s velikim brojem stručnjaka među kojima su i znanstvenici sa sveučilišta i nastojim o svakoj temi koju otvaram, sakupiti što više relevantnih informacija.

Smatram kako je političarima koji donose odluke izuzetno bitna suradnja sa stručnjacima. To sam osjetio kod TE Peruča, privatnog projekta koji je žestoko gurala tadašnje potpredsjednice Vlade Martina Dalić a koji bi, da je ostvaren, bespovratno uništio Cetinsku krajinu. Bez podrške znanstvenika teško bih uspio zaustaviti taj izuzetno štetni projekt, kojem se s pravom protivilo lokalno stanovništvo.

https://www.vecernji.hr/premium/elektrana-peruca-martina-dalic-miro-bulj-ekologija-mislav-cvitkovic-1210070

A.Š.:  Spomenuli ste tadašnju potpredsjednicu Vlade, Martinu Dalić. Ona Vas je zbog TE Peruča žestoko verbalno napala u SaboruKako komentirate njezino postavljanje na čelo Podravke?

Miro Bulj: Taj napad na mene, pred kamerama u Saboru, koji ste spomenuli, pokazao je javnosti kako sam “pogodio u sridu”. Izgubila je živce, Cetinsku krajinu proglasila svojom djedovinom, napala potpisnike peticije, 17.000 stanovnika tog područja kao neobrazovane primitivce, obrušila se na struku koja je nabrojila 14 znanstvenih argumenata protiv tog projekta – od uništenja Cetine kao najvećeg hrvatskog resursa pitke vode, do ekonomske neisplativosti plina koju će kroz visoku cijenu struje plaćati građani. https://www.vecernji.hr/vijesti/znanstvenici-martina-dalic-termoelektrana-peruca-ne-daj-se-cetino-1195384

Žestokim pritiskom za projekt čiji je cilj bio privatizacija pitke vode Cetine kao i proizvedene energije, razotkrila je kako iza toga ne stoji samo tadašnja ministrica Pejčinović Burić, čiji je muž vlasnik projekta, nego očito i njezin osobni interes. Nakon toga uslijedila je famozna afera “Borg” i u svakoj normalnoj, pravno uređenoj državi to bi bio ne samo kraj njezine političke i poslovne karijere nego i “posao za institucije.” A njoj je Plenković dao priliku da kao konzultantica Svjetske banke piše strategiju razvoja Hrvatske za koju je država potrošila 32 milijuna kuna

https://www.24sata.hr/news/dalic-smo-placali-6-6-radila-je-na-plenkovicevoj-strategiji-a-on-je-sad-opet-vraca-u-zivot-743264

Sad joj je na milost i nemilost prepuštena Podravka, koju su stvorile generacije ljudi koprivničkog kraja. Ne znam da li će Dalićka i Podravku proglasiti “svojom djedovinom”. Ako je generalna strategija Plenkovića i njegove ekipe uništiti do kraja domaću proizvodnju hrane, Martina Dalić mu je prava osoba za to.

A.Š.: Poznato je kako se zalažete za što veću primjenu solarne energije, kao prirodne, ekološke prihvatljive, obnovljive energije. Predlagali ste da se socijalno ugroženim obiteljima omogući energetska neovisnost postavljanjem mikrosolara, fotonaponskih panela po krovovima. Možete li komentirati razloge zašto taj prijedlog nije dobio podršku saborske većine?

Miro Bulj: Kao mediteranska zemlja, s mnogo sunčanih dana, imamo idealne uvjete i teško je razumjeti zbog čega je u Hrvatskoj korištenje solarne energije najslabije na cijelom Mediteranu i iznosi tek 0,3 posto. Veću iskoristivost od nas imaju nordijske zemlje s daleko manjim brojem sunčanih sati, primjerice Finska, koristi pet puta više solarnih panela od Hrvatske. Za milijardu i pol kuna subvencija koliko plaćamo stranim investitorima, na svakom objektu u Hrvatskoj mogli su se izgraditi solarni paneli i pomoći mnogim obiteljima koje s teškom mukom podmiruju račune za struju. Time bismo učinili i važan iskorak u energetskoj neovisnosti zemlje. Ali onda Josipa Rimac i njezini prijatelji ne bi mogli puniti džepove kad “bude duvalo”.  A ni Marina Dalić i njezina ekipa ne bi gurali termoelektranu na Peruči. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/otkriveno-sto-su-snimile-bubice-za-prisluskivanje-josipe-rimac—607446.htm

Ministar Ćorić, koji nije ministar zaštite nego ministar ugroze okoliša, zabio je zadnji čavao u lijes naše energetske neovisnosti. To se vrlo jasno vidi na projektu Krš-Pađene, koji je ogledni primjer ne poštivanja procedura ni interesa RH. Potpisao je projekt samoinicijativno bez procjene studije utjecaja na okoliš, pogodujući svojoj stranačkoj kolegici Rimac i “njezinim investitorima”. Bespovratno je narušen i oštećen krajobraz i ugrožena bioraznolikost koja je naše prirodno blago. Zanima me kako će završiti sudski postupak protiv Rimac – vjerojatno kao i drugi sudski postupci kojima se formalno pokušava sankcionirati očigledna korupcija- pravosudnim “trakavicama“ koje će godinama plaćati hrvatski građani, da bi na kraju završili zastarom ili “nedostatkom dokaza” ili “proceduralnim greškama”.

https://www.24sata.hr/news/burno-u-saboru-coric-je-ministar-ugroze-zabio-je-cavao-u-lijes-energetske-neovisnosti-727295

Važno je istaknuti kako Hrvatska ima ogroman hidro potencijal, kao i geotermalni potencijal. O geotermalnom potencijalu po kojem smo u Europi odmah iza Islanda, uglavnom se ne govori. Imamo idealne uvjete za energetsku neovisnost i korištenje obnovljivih ekološki prihvatljivih izvora energije. Umjesto toga financiramo strane tvrtke zbog kojih naši sve siromašniji građani plaćaju sve skuplju struju i to samo zbog toga da bi se mogle nahraniti različite koruptivne hobotnice koje će isisati zadnju kap života iz ove napaćene zemlje. Ako to nije najveći zločin izdaje i prodaje nacionalnih interesa, onda ne znam što je.

A.Š.: Osim tema baznih stanica i teleoperatera te obnovljivih izvora energije, otvarali ste pitanja GMO, starog autohtonog sjemenja, zagađenja podzemnih voda, devastacije plaže u Makarskoj … Možete li nam nešto više kazati i o tim aktivnostima? 

Miro Bulj: Koje god područje „zagrebete” nalazite sličan obrazac – korupciju, pogodovanje privatnim interesima na štetu javnog interesa, najčešće je riječ o pogodovanju stranim korporacijama. To je zaista štrašno. Mnoge su generacije sanjale slobodnu Hrvatsku u kojoj nas neke strane sile neće gaziti, iskorištavati, oduzimati nam pravo na dostojanstven život. Generacija kojoj pripadan izborila je jedan dio – slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Nažalost mnogi koji se danas busaju „domoljubljem” zauzeli su pozicije na kojima donose kriminalne odluke, enormno se bogate, stvaraju nevjerojatne „klasne razlike“. U desetak godina neki su „od svog poštenog rada” stekli viletine, ogromne komplekse zemljišta, hrpe nekretnina, materijalno osigurali i „šukununčad“, dok im podmladak divlja u bijesnima autima i razbija lokale i čeka da zauzme iste pozicije. Veliki dio građana, koji zaista živi od svog poštenog rada s trudom osigurava djeci topli obrok, školske knjige i prijevoz do škole. Ta nepravda duboko boli.

Dopuštanje uvoza i uzgoja GMO hrane je jedan od najperfidnijih način uništavanja Hrvatske i nova je izdaja nacionalnih interesa. Postat ćemo ovisnim o tuđoj, nezdravoj hrani, a imamo Bogom danu zemlju, klimu, izvore pitke vode, radišne ljude i tradiciju . . .

S obzirom da DIREKTIVA (EU) 2015/412 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA pruža članicama EU mogućnost ili zabrane ili ograničavanja uzgoja genetski modificiranih organizama, uložio sam amandman na prijedlog Izmjene i dopune zakona o genetski modificiranim organizmima, kojim sam tražio zabranu GMO u Hrvatskoj. Amandman je odbijen jer očito 90 mojih kolega koji su Saboru glasali protiv, smatra kako hrvatski građani trebaju biti pokusni kunići za Monsato i ostale kompanije koje guraju GMO. Police trgovačkih lanaca, prepune su stranih namirnica loše kvalitete, a naši su ih građani prisiljeni kupovati jer je uništeno hrvatsko selo. Nijedan okupator u povijesti to nije uspio napraviti.

A sad su u dvadestak godina naša dugo sanjana slobodna Hrvatska sela opustjela, mladi odlaze jer od svog rada u polju ne mogu preživjeti. Imam tri sina, najstariji studira, dvojica mlađih idu u školu, rade od malena u polju i užasava me pomisao da će možda jednog dana i oni morati otići.

Kao turistička zemlja trebali bismo goste privlačiti našom zdravom, svježom, domaćom hranom i reklamirati se kao “GMO-free” zemlja.  Ali nekima je očito važno samo zadovoljiti uvozničke lobije i pritom napuniti vlastite džepove.

Zbog njih ostajemo bez svoje domaće hrane, uvozimo jaja i piletinu iz Poljske, pravimo čvarke od danske svinjetine koji nam po cijeni postaju nedostupni, sad ostajemo i bez svog šećera… A Plenković se hvali ogromnim uspjesima svoje vlade. Očito je cilj ekonomsko uništenje Hrvatske i tu se zaista može pohvaliti uspješnošću.

A.Š.: Ovih se dana dosta često spominje “tavanuša” odnosno zabrana korištenja vlastitog domaćeg sjemena, bez “dorađivavanja”. Poljoprivrednici će morati voziti sjeme ovlašenom dorađivaču i platiti “doradu” kako bi mogli i dalje sijati svoje vlastito sjeme. To će ugroziti ekološku proizvodnju jer će malim proizvođačima biti jednostavnije kupiti sjeme nego dorađivati vlastito, koje će se u postupku dorade tretirati sredstvima za zaštitu bilja. Kako to komentirate?

Miro Bulj: Ako se usvoji predloženi zakon i ne uvaže brojne primjedbe iz javne rasprave, malih proizvođača, OPG-ova te stručnjaka s Agronomskog fakulteta, bit će to “zadnji čavao u lijesu našeg sela”. EU direktiva traži doradu samo za sjeme koje se stavlja na tržište, a izuzima ekološku proizvodnju.

Ne mogu shvatiti kome je u interesu nestanak naših tradicionalnih autohtonih sorti, kojih je ionako sve manje. Trebali bismo se pobrinuti za njihovo očuvanje jer to je naše bogatstvo, koje bismo, kroz poticanje i razvijanje ekološke proizvodnje, mogli kapitaliziratii, posebno kroz turističku ponudu. Trebamo revitalizirati naša sela dok još u njima živi to malo ljudi koji poznaju tradicionalne načine proizvodnje. Polako zaboravljamo okuse prave domaće hrane, a neki očito žele da ih sasvim zaboravimo.

A.Š.:  Kao članica EU imamo dustup do EU fondova, imamo i Ministarstvo za regionalni razvoj i EU fondove. EU, barem načelno, želi ravnomjerni razvoj svojih članica. Da li se može učiniti više u povlačenju i iskorištavanju tih sredstava?

Miro Bulj: Dobro ste kazali, EU načelno želi ravnomjerni razvoj članica. Ne mogu se oteti dojmu kako bogatije članice žele da one siromašnije postanu ekonomski još više ovisne o njima, budu im sigurno tržište, izvor resursa i jeftine radne snage. Propisana je detaljna “papirologija” za EU projekte, ali ministarstvo koje ste spomenuli ima diskrecijsko pravo da sredstva dijeli na kranje netransparentan način. Ne želim spominjati “Mercedes podmetnut u dvorište resorne ministrice” ili Projekt za spas Slavonije, mediji su se dosta time bavili.

Uplaćujemo sredstva u EU fond kako bi kasnije molili briselske birokrate da nam vrate dio novca, kao da smo idioti pa ne znamo sami u što trebamo ulagati. EU birokrati financiraju našim novcem samo ono što njima odgovara, a često su to kupovine njihovih roba i usluga i to pod uvjetima koje oni propisuju.

Naših dvanaest europarlamentaraca, bez obzira na političke opcije kojima pripadaju, trebali bi se unutar EU zalagati za interese Hrvatske, a ne pod svaku cijenu dodvoravati se briselskoj birokraciji. Rijetki su oni koji to pokušavaju raditi, koji se bore za naše nacionalne interese.

A naš interes sigurno nije zaostajati, biti slaba i ekonomsku neuspješna članica, predati naše resurse u strane ruke, iseliti mlade i obrazovane ljude, isprazniti plodnu Slavoniju, osiromašiti naše građane do razine da mogu kupovati jedino viškove tuđe nekvalitetne hrane i roba, kako ih bogata Europa ne bi trebala zbrinjavati kao otpad.

Nedavno je jedan od naših EU zastupnika, Sinčić, dao intervju visokotiražnom engleskom listu Express, u kojem je kazao kako EU gura Hrvatsku na samo dno koruptivnih država jer ne provodi kontrolu nad sredstvima iz EU fondova, čime direktno financira vladajuću političku oligarhiju. Slažem se s time.

Premijer se hvali svojim prijateljstvima s europskim moćnicima. Izgleda da je to jedino s čime se može pohvaliti jer je Hrvatsku su prestigli svi osim Bugarske. A i ona je na najboljem putu da to učini. Drugima to vjerojatno odgovara, ali hrvatskom narodu sigurno ne.

A.Š.: Iz EU strukturnih fondova financira se i projekt Aglomeracije Sinj koji treba poboljšati vodno komunalnu infrastrukturu Cetinske krajine, koji bi trebao riješiti problem odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda . . . (poveznica) Nedavno ste u sabornicu donijeli vodu iz Cetine da biste pokazali što piju građani Sinja. (poveznica) Možete li nam ukratko reći o čemu se radi?

Miro Bulj: Projekt, čija je procijenjena vrijednost 213 miliona kuna, gradio bi se najvećim dijelom novcem osiguranim iz EU sredstava. Njime bi se zaštitile pitke vode rijeke Cetine, koje su sada zagađene zbog otvorene kanalizacije. Voda koju sam donio u Sabor to zorno pokazuje. Projekt kasni, suodgovorno je Ministarstvo zaštite okoliša, Hrvatske vode, Vodovod i odvodnja Cetinske karjine kao i gradska Vlast u Sinju. Ključni kadrovi u svim navedenim institucijama dio su iste političke opcije, zna se koje. Ukoliko se projekt ne realizira u predviđenom roku, riskira se gubitak dodijeljenih sredstava, a eko sustavu Cetine nanijet će se nepopravljiva šteta. Cetina nažalost nije iznimka, ugrožen je izvor rijeke Jadro i druge naše prekrasne kraške rijeke.

Pitke vode strateški su resurs Hrvatske i trebamo ga čuvati jer o tome će ovisiti naš opstanak.

Slovenija je Ustavom zaštitila svoje izvore pitke vode i proglasila ih javnim dobrom pod upravom države. Zabranila je prodaju i privatizaciju svojih izvora, unatoč stavu EU kako se pitke vode mogu i komercijalno eksploatirati.

Hrvatska nije slijedila primjer Slovenije, nije zaštitila svoje vode kao nacionalno dobro.

Dio naših izvora već je prepušten strancima – Lipički Studenac preuzela je češka “Kofola”,  Jamnicu nakon sloma Agrokora grupa Fortenova u kojoj najveći udio imaju ruske banke, u medijima je objavljeno kako je Sveti Rok preuzela tvrtka iz Saudijske Arabije, a Cetinu of-shore tvrtka iz Delware

https://www.glas-koncila.hr/tiha-rasprodaja-najvaznijega-hrvatskoga-resursa-hrvatska-bez-najvecih-izvora-pitke-vode/

https://archive.li/xDeCd#selection-989.114-989.185

A.Š.:  Na korupciju upozoravate dugo, hrabro i uporno. Još ste prije 10 godina javno upozorili kako je Tedesci svoj prvi milion, kojim je krenuo u izgradnju danas impresivnog poslovnog carstva, uzeo u Sinju i to su sredstva koja su početkom Domovinskog rata bila namijenjena za obranu Sinja. Možete li nam, molim Vas, kazati nešto više o tome? (poveznica)

Miro Bulj: Grad Sinj je 1989. bio pogođen snažnim potresom i iz “sredstava solidarnosti”, odnosno iz proračuna tadašnje SRH dobio je 1990. velika sredstva kao bespovratnu pomoć za otklanjanje posljedica potresa. (Odluka o davanju pomoći iz sredstava solidarnosti općinama Imotski i Sinj za štetu od potresa u 1989. godini (nn.hr). Ta su sredstva u očekivanju velikosrpske agresije, prenamijenjena za kupovinu oružja za obranu Sinja no za to nisu utrošena. U prosincu 1991., u vrijeme kad je veliki dio cetinskog kraja bio u obruču agresora, sklopljen je ugovor o kratkoroćnoj pozajmici tog općinskog novca sinjskoj tvrtki Trgosirovina, na čijem je čelu bio Davor Dalbello, rodbinski i poslovno povezan s Emilom Tedeschijem. Istog dana kada je novac sjeo na račun Trgosirovine, preusmjeren je zagrebačkoj tvrtki Meteor-paper u vlasništvu obitelji Tedeschi. Radilo se o svoti od 1,5 milijuna DEM. Pozajmnica nikada nije vraćena, novac za naoružanje branitelja Cetinskog kraja jednostavno je ukraden. Nije to bio jedini novac upućen u to vrijeme iz Sinja na Meteor – paper.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/emila-tedeschija-mozete-pitati-sve-osim-za-prvi-milijun/559435.aspx

Slučaj je završio na Državnom odvjetništvu koje je, po svom “dobrom” običaju, predmet stavilo u duboku ladicu i nakon deset godina, uz odbacivanje kaznene prijave uputilo gradove i općine da odgovorne gone privatnim tužbama što oni – nisu učinili.

Nakon što sam postao gradski vijećnik i saznao za tu pozajmnicu, postavio sam pitanje da li je posuđeni novac ikada vraćen i na koji račun. Nakon toga Meteor Paper, koji tri godine zaredom nije podnosio financijska izvješća, jednostavno je ugašen i trag novca se izgubio. To bi danas s kamatama bilo više desetaka milijuna eura. Podnio sam četiri kaznene prijave ali nikad nisam dobio odgovor. Tražio sam i uporno ću i dalje tražiti da oni koji su se obogatili na ratnom profiterstvu odgovaraju, a novac vrate u državni proračun. Dugujem to svojim poginulim i ranjenim suborcima koji su hrabro branili Cetinsku krajinu, u vrijeme kad su je ratni profiteri bezočno pljačkali. Prisvajanje sredstava kojim se mojim suborcima trebalo kupiti oružje, značilo je te ratne 1991. otvorenu i direktnu pomoć četnicima Ratka Mladića. To za mene nije samo pljačka nego i ratni zločin koji ne može otići u zastaru.

Pozvao sam pravosuđe, DORH, Ustavni sud, ali i sve sadašnje načelnike općina u Cetinskom kraju, pravne sljednike ranijih općina i zajednica općina, da ustraju u traženju odgovora na pitanje tko je odgovoran za ratno profiterstvo i pljačku naroda i gdje je nestao novac namijenjen za obranu Sinja. Na odgovornost treba pozvati i one koji su prijave držali u ladicama, opstruirali sudski postupak, propustili uložiti žalbu … svi oni imaju, kao i Emil Tedeschi ime i prezime. Dok se taj novac ne vrati gradu Sinju, ja neću odustati.

A.Š. Vaš aktivizam, borba za za prava obespravljenih radnica i radnika Cetinske krajine započeo čak i prije Vašeg angažmana u lokalnoj politici. Bili ste hrabri i glasni kad se radilo o privatizaciji tvornice Dalmatinka kao i Autoprijevoza Sinj, predvodnik ste mnogih ekoloških akcija u rodnom kraju i borac protiv  “otpadne mafije”, zalažete se za kvalitetniju zdravstvenu zaštitu, osujetili ste namjeru zatvaranja rodilišta u Sinju… Odakle crpite toliko energije?

Miro Bulj: Volim svoj kraj i volim svoju zemlju. Hrvatska se ne voli “busanjem u domoljubna prsa” nego radom, poštenjem, borbom protiv svih oblika nepravde, korupcije, kriminala i izdaje nacionalnih interesa. Tako živim, tako odgajam svoju djecu.

Kriminalna privatizacija Dalmatinke jedna je od mnogih hrvatskih priča o nepravdi nanesenoj malom čovjeku. Nekada najuspješnija tvornica konca u srednjoj Europi, s tradicijom od 70 godina, uspješni izvoznik na svjetsko tržište, mnogo je značila za Sinj i njegovu ruralnu okolicu, posebno ženama, koje su godinama u njoj vrijedno radile, imale dostojanstvo i ekonomsku sigurnost, hranile obitelji.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sinjska-dalmatinka-umrla-u-70-oj-godini-20091127.

A onda ju slobodnoj Hrvatskoj Dalmatinka najprije otjerana u stečaj, da bi je od HDZ-a postavljena stečajna upraviteljica Blanka Tuđen Mazuth mogla predati svojim poslovnim partnerima iz Italije. Oni su izvukli i rasprodali sve što su mogli, uključujući i tvorničko zemljište te ostavili tisuće obitelji bez egzistencije. Radnicima su prestali isplaćivati place, grubo i bezobzirno ih izrabljivali mjesecima i na kraju izbacili “na cestu”. Smatrao sam svojom obavezom podržati radnice koje su godinama prosvjedovale, bile grubo i bezdušno izrabljivane, nisu primale place i na kraju, ostavljene od države, izbačene “na cestu”. Dolazio sam s njima i pred ministarstva, tražio da se država i lokalna samouprava odreknu svojih potraživanja kako bi radnice mogle dobiti svoje pošteno zarađene plaće.

Radnice Dalmatinke nažalost nisu jedine žrtve kriminalne pretvorbe u mom kraju.  “Autoprijevoz “  Sinj  je “računovodstvenom gimnastikom” ostao bez svoje zgrade i kolodvora i sad novi hipotekarni vlasnici, bračni par Jujnović,  zarađuju na tome 100.000 EUR godišnje.   Kao nezavisni gradski vijećnik predvodio sam prosvjed građana 2010., kad je HDZ-ov minister zdravstva Milinović htio zatvoriti rodilište i time zatrti Sinjsku alku, jer više ne bi bilo rođenih Sinjana. Iako sam sada aktivist na “nacionalnoj razini” i dalje sam prisutan i u lokalnoj politici, borim se za interese  svojih sugrađana, za njihov boljitak, za kvalitetniju  zdravstvenu zaštitu u kraju koji je  nizom divljih, kriminalnih privatizacija postao o osiromašen i ekonomski uništen.

https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/prosvjed-u-sinju-zbog-rodilista-borit-cemo-se-protiv-lickog-medvjeda-98745

Predvodio sam i 2014 g. prosvjed protiv odlaganja opasnog otpada u rudokop Slane stine

https://www.slobodnaevropa.org/a/25471303.html  a 2019 protiv odlaganja u Sinju otpada iz Vrgorca. S “ otpadnom mafijom” ratujem godinama, borim zjedno sa žiteljima Cetinskog kraja protiv uzurpatora i kriminalaca svih vrsta, kako bismo našu prekrasnu Cetinjsku krajinu sačuvali za buduće naraštaje.

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/vrgoracki-otpad-i-dalje-ne-moze-u-sinj-sutra-pocinje-sedmodnevni-prosvjed—579790.html

A.Š. Poštovani gospodine Bulj, s Vama bih mogla nastaviti dalje, no, ovo tematsko poglavlje svih Vaših aktivnosti ovime završavamo te Vas molim za skori nastavak ovog intervjua u kojem ćemo nastaviti o trenutno gorućim problemima kao što je uvođenje eura, covid blokada, upitnih odluka tzv. Nacionalnog stožera, te mjere, za koje je sad evidentno kako nisu uvedene zbog krize već su nametnute iz vana, robovskom maskiranju za po zdravlje štetnim maskama, o lobiranju Alemke Markotić i silnom novcu bačenom za kupnju lijeka Remdisivira, o nesretnom i beskorisnom testiranju koje je opustošilo proračun RH, kao i kako Plenković i država financira posljedice ove krize, tko će i kada vratiti kredite? Znači li to da će se sve rasprodati ili možda povećati porezi?

Zatim, zašto smo svoj suverenitet do kraja prepustili Briselu, a ljudi su ginuli za Hrvatsku, pa čak i Vi gospodine Bulj?

Zanima me i što mislite o cijepljenju, jeste li za slobodu izbora pri cijepljenju i što mislite o   namatanju tzv. zdravstvene putovnice, a preko toga apsolutnom ograničenju kretanja te ukidanju naših slooboda?

Veslim se slijedećem susretu a sada Vam za ovaj prvi dio najljepše zahvaljujem!

Miro Bulj: Hvala Vama, sa zadovoljstvom ću odgovoriti na sva Vaša pitanja.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
197 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik