Afrička svinjska kuga – Ubijaju zdrave svinje – Narod bespomoćan u agoniji

Svinjska kuga je izgleda postala zlatna koka. Svake godine, gotovo kao po rasporedu, Slavoniju pogađa afrička svinjska kuga. I to ne bilo kada, već upravo pred tradicionalno vrijeme kolinja. Trenutačno se u mjestu Jagodnjak odvija drama koja razotkriva mnogo dublje probleme hrvatskog sela i državne uprave.

Mještani Jagodnjaka blokirali su veterinarsku stanicu u očajničkom pokušaju da spase svoju stoku. Šezdesetak lokalnih stanovnika mirno su pratili dolazak veterinara, da bi potom zatvorili vrata dvorišta, onemogućujući veterinarima izlaz.

Cijeli slučaj podsjeća na već viđeni scenarij koji se redovito ponavlja i otvara pitanja o stvarnim razlozima za ovakav pristup bolesti.

Zanimljivo je kako se u bivšoj Jugoslaviji, unatoč pojavi svinjske kuge, nisu provodila masovna usmrćivanja domaćih svinja. Zašto je danas situacija drastično drugačija?

Također upada u oči činjenica da slične vijesti rijetko dolaze iz drugih europskih zemalja odakle se svinje uvoze na hrvatsko tržište. Je li moguće da ta bolest tako selektivno pogađa baš hrvatsko svinjogojstvo?

“Vidjeli smo kako se stvari odvijaju i u drugim zemljama Europske unije. Tamo se izoliraju samo zaražena gospodarstva, a ne provode masovna usmrćivanja zdravih svinja u čitavim regijama,” ističe se u stručnim krugovima bliskim problematici svinjogojstva.

U čitavoj priči posebno je zabrinjavajuća povezanost ministra Radmana Grilića s tvrtkom koja obavlja poslove zbrinjavanja usmrćenih životinja. Iako mediji o tome šute, mještani su itekako svjesni te veze.

“Najgore je što ostajemo bez svinja po kojima smo bili nadaleko poznati,” kaže Robert Gvozdanić iz Jagodnjaka, dodajući: “Jako puno je tu gospodarstava, najveća kulenijada, manifestacija kulena je tu u selu. Masovno se proizvode, ljudi žive od toga, jednostavno propast, propast za seljaka.”

Dok seljaci plaču nad svojim propalim egzistencijama, uvozni lobi riba u mutnom. Svako smanjenje domaće proizvodnje automatski otvara prostor za povećani uvoz, a s time i profit za određene interesne skupine.

Posebno je indikativno da u Jagodnjaku načelnica Danijela Mlinarević dolazi iz redova SDSS-a, stranke koja je u koaliciji s vladajućim HDZ-om. Unatoč suzama koje je prolila pred kamerama zbog situacije u svojoj općini, postavlja se pitanje koliko se zaista borila protiv odluka ministarstva.

“Ljudi su jako ogorčeni, jako im je teško, svima nama, jer ovo je velik gubitak za svakog ponaosob, za cijelu našu Općinu, za budućnost, za sve,” rekla je načelnica, no izostali su konkretni koraci otpora prema naređenjima iz Zagreba.

Sami mještani ističu: “Mi protiv veterinara nemamo ništa, oni rade svoj posao. Problem je što nitko iz Ministarstva nije došao, imamo ministra koji hoda po koncertima i koga boli, da ne kažem što, a nije 21 dan bio u stanju doći među ljude.”

Iza svega stoji uništavanje domaće proizvodnje i autonomije hrvatskog seljaka. Dok se iznose argumenti o zaštiti zdravlja životinja, istovremeno se narušava ekonomska održivost čitavih sela.

“Nakon što nam pobiju svinje, trebat će minimalno dvije godine da ponovno dođemo do kvalitetnog uzgoja. Za to vrijeme moramo kupovati meso, a tko to može platiti? Istovremeno, naši kupci će se preorijentirati na druge proizvođače, a mnogi od njih više nikad neće kupovati kod nas,” objašnjava jedan od lokalnih proizvođača.

Naknade koje seljaci dobiju rijetko pokrivaju stvarnu štetu, a posebno ne nadoknađuju izgubljene kontakte, tradiciju i tržište koje su godinama gradili.

Biopolitika kao sredstvo kontrole

Kroz povijest, kontrola proizvodnje hrane uvijek je bila moćan politički alat. Svaki narod koji izgubi sposobnost samostalne proizvodnje hrane, postaje ovisan o vanjskim izvorima, a time i ranjiv na različite oblike pritisaka.

“Što je nezavisniji seljak, to je nezavisnija država. Sustavno uništavanje seoske proizvodnje zapravo je udar na samu jezgru suverenosti,” upozoravaju stručnjaci za ruralni razvoj.

Paradoksalno je da upravo oni koji najčešće govore o suverenosti Hrvatske, istovremeno podržavaju politike koje podrivaju ekonomsku neovisnost njezinih građana.

Najveća ironija čitave situacije jest da značajan broj ovih seljaka već godinama glasa za HDZ, stranku koja provodi politiku koja im šteti. Razlozi su složeni – od tradicionalne vezanosti uz određene političke opcije do nedostatka alternativa koje bi se ozbiljno zauzele za ruralna područja.

“Glasamo za njih jer obećavaju da će biti bolje, a onda zaborave na nas čim prođu izbori. Alternativa nam je često još gora, pa ostajemo u začaranom krugu,” objašnjava jedan od lokalnih stanovnika.

Ova priča iz Jagodnjaka nije samo priča o svinjskoj kugi. To je priča o sustavnom slabljenju samoodrživosti hrvatskog sela, o pogodovanju uvoznim lobijima nauštrb domaće proizvodnje, i o političkom sustavu koji zanemaruje one koji ga održavaju.

Dok se dramatični prizori usmrćivanja svinja nastavljaju po baranjskim selima, postavlja se pitanje: možemo li kao društvo prepoznati što se zaista događa iza kulisa “zaštite zdravlja životinja”?

Za opstanak nije dovoljna samo ekonomska snalažljivost – potrebna je i sposobnost prepoznavanja manipulacija kojima smo izloženi. Jer na kraju, svinja koju danas usmrćujemo možda je jedina sigurna opskrba hranom koju ćemo sutra imati.