Kad politički kameleoni kroje povijest po vlastitoj mjeri, istina postaje prva žrtva. Igor Peternel, čovjek koji je u svojoj karijeri prošao više ideoloških transformacija nego što ih prosječna država doživi u stoljeću, danas se postavlja kao branitelj povijesne istine i tvorac novog čitanja hrvatske prošlosti. Njegova nedavna konferencija za novinare na zagrebačkom Trgu bana Jelačića otkriva mnogo više od stava o pojedinim datumima. Ona razotkriva mehanizam političkog oportunizma prerušenog u ideološku dosljednost.
Saborski zastupnik Igor Peternel iz stranke DOMiNO ovog je 8. svibnja odlučio hrvatskoj javnosti objasniti da se na taj datum obilježava nacionalna katastrofa, a ne bilo što vrijedno spomena u pozitivnom kontekstu. Njegove riječi o ulasku partizanskih jedinica u Zagreb 1945. godine, koje opisuje kao horde bandita koje su punile jame i otimale imovinu, predstavljaju radikalan odmak od dosadašnjeg službenog narativa o antifašizmu.
Peternel pritom zaboravlja spomenuti da je i sam godinama sjedio u predsjedništvu Hrvatskog helsinškog odbora, organizacije koja je svoj ugled gradila upravo na vrijednostima koje danas žestoko osporava.
Posebno je zanimljiva njegova distinkcija između modernog antifašizma i partizanštine, pri čemu tvrdi da nije svatko tko se protivi partizanštini automatski fašist. Ta bi nam distinkcija možda bila uvjerljivija da dolazi od osobe s konzistentnim ideološkim putem, a ne od čovjeka koji je od članstva u SDP-u, preko Hrvatskoga helsinškog odbora i Domovinskog pokreta, stigao do osnivanja vlastite stranke DOMiNO. U svakoj od tih faza Peternel je pronalazio način da bude glasnogovornik trenutačno dominantne struje unutar organizacije kojoj je pripadao, pokazujući zavidnu sposobnost prilagodbe.
Njegova tvrdnja da su gradonačelnici Zagreba iz socijalističkog razdoblja bili okupacijski jer ih nitko nije izabrao otvara pitanja o samoj prirodi demokracije u različitim povijesnim razdobljima, ali i o tome zašto Peternel tek sada, nakon godina političkog djelovanja u različitim strankama, osjeća potrebu redefinirati te pojmove. Većeslav Holjevac, legendarni zagrebački gradonačelnik koji je grad izvukao iz provincijalnosti, u Peternelovoj se optici pretvara u okupatora. To je narativ koji se savršeno uklapa u revizionistički diskurs desnice kojoj se Peternel sada obraća.
Krešimir Bušić iz propale strane HSP-a dodao je pak ulje na vatru ustvrdivši da je u Beogradu 8. svibnja 1945. održana velika proslava na kojoj nije bilo riječi o pobjedi nad fašizmom, nego nad hrvatskim narodom. Davorin Karačić iz Hrvatskih suverenista izrazio je bojazan da će isti ljudi koji danas obilježavaju ulazak partizana u Zagreb, u kolovozu Oluju proglasiti zločinom. To povezivanje nespojivih povijesnih konteksta služi samo jednom cilju, a to je stvaranje kontinuirane slike ugroženosti hrvatskog naroda koja traje od 1945. do danas.
Peternelova biografija otkriva čovjeka koji je doktorirao na razgradnji organskih onečišćivala, ali čini se da u politici upravo gradi svojevrsna onečišćenja povijesnog pamćenja. Od dječaka iz reklame za juhu Agrokomerca do predsjednika saborskog Odbora za gospodarstvo, njegov je put obilježen stalnim mijenjanjem političkih adresa. Kada je 2024. napustio Domovinski pokret jer nije podržavao Ivana Penavu, a potom s Mariom Radićem osnovao DOMiNO, pokazao je da su mu osobne ambicije ipak važnije od programske dosljednosti.
Simptomatično je i to što je konferencija za novinare na kojoj je Peternel iznosio ove teze morala biti premještena zbog istodobnog održavanja performansa umjetnika Siniše Labrovića u sklopu programa koji se bavi narativima političkog populizma. Ironija je gotovo savršena. Političar čiji je cijeli nastup ogledni primjerak populističke patetike mora uzmaknuti pred umjetničkim performansom koji upravo to raskrinkava. Gradonačelnik Tomislav Tomašević u toj je situaciji, prema Peternelu, izveo diverziju, što zvuči kao priznanje vlastite nemoći u kontroliranju javnog prostora.
Peternelov poziv na kulturnu revoluciju kojom bi se stvari preokrenule, nakon što se protivnici poraze na izborima, otkriva pravu prirodu njegova političkog projekta. Ne radi se o demokratskom dijalogu niti o suočavanju s prošlošću na znanstveno utemeljen način, već o pukoj zamjeni jednog narativa drugim, pri čemu bi pobjednici na izborima dobili pravo da kroje povijest po vlastitom ukusu. To je recepcija demokracije u kojoj volja većine postaje alat za brisanje nepoćudnih činjenica.
Cijeli ovaj nastup potrebno je čitati u kontekstu predstojećih događanja u Zagrebu, gdje će se sutradan održati Trnjanski krijesovi u organizaciji Mreže antifašistkinja, Hod za život koji organizira udruga U ime obitelji te nogometna utakmica između Dinama i Hajduka. Peternelov kratak komentar da ne bi htio biti u koži policije sugerira očekivanje sukoba, ali i svjesno podizanje napetosti uoči dana koji će ionako biti bremenit zbog različitih ideološki obojenih okupljanja. Njegove riječi nisu poziv na mir i snošljivost, već na prebrojavanje i kulturni rat.
Povijesni revizionizam kakav zagovara Peternel nije novost na hrvatskoj političkoj pozornici, ali ono što ga čini posebno problematičnim jest činjenica da dolazi od osobe koja je svojedobno zauzimala potpuno suprotne pozicije. Kada bivši potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, organizacije posvećene ljudskim pravima, danas govori o okupacijskim gradonačelnicima i kulturnoj revoluciji, postavlja se pitanje vjerodostojnosti svake riječi koju izgovara. U njegovu slučaju politička uvjerenja očito nisu stvar principa, već trenutačne procjene gdje se nalazi izvorište moći.
Zagreb 1945. godine nije oslobođen niti okupiran, on je postao dio novog društvenog poretka koji je sa sobom donio i mnogo toga lošeg i mnogo toga što je desetljećima oblikovalo hrvatsko društvo. Svoditi složenu povijesnu zbilju na fraze o banditima i jamama znači odustati od svakog ozbiljnog promišljanja prošlosti. Peternelov narativ ne teži razumijevanju, on teži mobilizaciji birača kroz pojednostavljene povijesne sheme u kojima postoje samo dobri Hrvati i zli drugi, tko god ti drugi u danom trenutku bili.
Peternel danas pokušava oslobođenje Zagreba proglasiti zločinom, a istodobno je taj isti čovjek godinama sjedio u organizacijama – kao što je SPD – koje su taj datum tretirale bitno drukčije. Njegova politička špaga od titoizma do globalizma, od ljevice do radikalne desnice, nije izraz ideološke evolucije, nego pukog političkog preživljavanja. U svakoj je prilici Peternel znao prepoznati na kojoj strani kruha ima više maslaca, a njegova današnja retorika samo je posljednja u nizu prilagodbi tržištu političkog ekstremizma koje u Hrvatskoj, nažalost, ne posustaje.
Priča o Igoru Peternelu zapravo je priča o hrvatskoj političkoj pozornici koja prečesto nagrađuje one koji najglasnije viču i najbrže mijenjaju uvjerenja. Dok god javnost tolerira ovakve preobrazbe bez postavljanja neugodnih pitanja o konzistentnosti i vjerodostojnosti, politički kameleoni cvjetat će i dalje. Njegov poziv na kulturnu revoluciju možda će jednom i uspjeti, ali pitanje je kakvo će društvo tom revolucijom nastati i tko će u njemu biti sljedeća meta kada ponestane povijesnih neprijatelja.
Posebno ljigav tip.
Treba jasno priznati da su se Hrvati nakon 1990te odrekli partizanskih tradicija I poistovjetili se u vecini sa endehazijom I opredijelili se za porazenu stranu u 2. Svjetskom ratu
I to u velikoj vecini a posebno je mlada generacija zarazena ustaslukom.
Thompson je vrlo jak generator ustasluka medju mladom generacijom a sve to gura I Crkva
Plenkovic I HDZ se ponasaju oportunisticki
Cijeli zapad je kao on.
Bio neki sastanak u Helsinkiju.
Breznjevu je ponudena normalizacija odnosa sa SAD ako dopusti organizacije za ljudska prava. Breznjev je mislio „sto da ne?“ Znao je da postoji korupcija i ako to pomaze protiv korupcije, sto da ne?
E, te organizacije za ljudska prava su postale jezgra „Obojenih Revolucija“ koje su posle rusile drzave. I samu CCCP.
Da je to jedini takav proizvod, ‘ajde, nema problema. Međutim, živimo u svijetu laži, opsjena, senzacija i prevare. Ovaj tip se samo “uklapa”. Sve je više takvih, a istina o povijesti…teško je to objektivno ispričati, objektivno nije upotrebljivo za zavaravanje budala.
Da nije bilo partiđans, Hrvatska teško da bi i kifla bila, možda neka mala ćuftica.
Treba se paziti laži…opasne su ako prijeđu u istinu.
Peternel? Tko je to uoće?
Ne govori se o jamama od Vardara do Triglava, od Jadrana pa do Đerdapa ljudima napunjene pa betonirane, a upravo sad pikamerima i montaberima otkopavane….
Upravo slušam glas naroda. Jedna od tema je dali je 1945 g. Zagreb oslobođen ili okupiran. Za Peternela je okupiran. Po njemu su ustaše i dalje trebale vladati hrvatskom. Peternele i Šešelj imaju isto mišljenje o Titu. Za jednog i drugog Tito je bio zločinac i grobar njihovhg naroda. Tito i njegova NOV borila se ne samo protiv nacista i fašista nego i protiv domaćih kvislinga prezentiranih u ustašama i četnicima. Koji su negdje bili braća po majci a negdje po ocu. U svakom slučaju braća koja su lijepo, za čitavo vrijeme gledali jedni na druge. Njihovi nasljednici to čine i danas kad god im se pruži prilika. Tito iz pragmatičkih razloga nije dozvolio da u oslobađanju Zagreba sudjeluju partizanske jedinice sa hrvatskim komadantima. Na isti način je postupio i kod oslobođenja Beograda. Tita žele proglasiti, onako, rekla kazala ratnim zločincem jer je potaracao njihove četničko-ustaške očeve i djedove, a… Čitaj više »
Okreću se kak ovjetar puše i komunisti i Turbo hrvatine i sve nas vode u propast.
Nije se čuditi tom šupku od čovjeka,ali nažalost previše ih je u Hrvatskoj.Tuđman je osnovao institut za revidiranje prošlosti odnosno da se napiše povijest Hrvatske od stoljeća sedmog do danas i u tim bljuvotinama je gotovo sve laž,ali nažalost fašisti koji drže vlast su sve te nebuloze i laži unijeli u školske knjige pa nam djeca ne znaju istinu.Ja sam otac djece koja uče tu izmišljenu povijest ,pa iako sam ih osobno učio kako je bilo i prenio im sve iz mojeg života u SRJugoslaviji oni više vjeruju tim svojim knjigama i nastavnicima koji moraju predavati djeci laži iako su svjesni da sve što predaju je laž.Kako u Hrvatskoj tako je i u svim bivšim republikama,a možda i gore.Nije se čuditi ovakvima kao peternel,čipe,penava,radić i sličnima,jer zahvaljujući mjenjanju svojih košulja iz jedne u drugu stranku ili ti ga istinu žive sa 4-5 tisuća eura plače,a obzirom da su rođeni bez… Čitaj više »
Ponovo ponavljam:
Kad komunizam opet dođe, sve će se dogoditi.
Kazna će doći i to rukama samih ljudi.
Petermel je i vama u Logicnom trn u oku jer sve sto kaze je na mjestu i u sridu? Kako se nikada ne osovite na neke ljevicarku ili ljevicara?
Nema materijalnih dokaza zločina NDH.Zašto se ljevica i potpmci navodnih žrtava Jasenovca protive iskapanjima Jasenovca?Možda zato što tamo nema ničega.