UDARNO LUDILO – Guverner Vujčić – Svjesno uništavamo konkurentnost – pa što onda?! Ne možete imati i ovce i novce.

U RTL-ovom intervjuu hrvatski guverner Boris Vujčić izgovorio je rečenice koje bi u svakoj ozbiljnoj državi uzrokovale saborsku izvanrednu sjednicu. Da je Tito živ, ovoga bi stavio u tamnicu, odmah po izlazu iz studija. Amerikanci bi danas slično učinili i osudili ga na 150 godina robije.

Umjesto toga – mi slušamo ravnodušne objašnjenja tipa: “Ne možete imati i ovce i novce.” A zapravo se iza tih riječi krije brutalna poruka: svjesno smo odabrali inflaciju, rast cijena i gubitak konkurentnosti – jer smo odlučili dizati plaće brže nego što nam ekonomija može podnijeti.

Šokantno priznanje: Hrvatska “sama sebi” ruši konkurentnost

Guverner izjavljuje da je inflacija posljedica “duplo bržeg rasta BDP-a i četiri puta bržeg rasta plaća nego u eurozoni.” Na prvu – zvuči kao pobjeda. Ali ispod površine – to je recept za katastrofu:

• brži rast plaća bez rasta produktivnosti → inflacija,
• inflacija + euro → bez mogućnosti reakcije putem devalvacije,
• bez devalvacije → izravno uništavanje međunarodne konkurentnosti.

Drugim riječima: plaće rastu brže nego što se stvara vrijednost i to na kredit – a cijenu toga plaćamo mi, kroz više cijene svega, nestanak gostiju i pad industrije.

Eurozona diktira – Hrvatska šuti

Guverner bez treptaja oka priznaje: “Nakon ulaska u europodručje monetarnu politiku vodi Europska središnja banka… imamo jedan glas kao i svi ostali.”

Prevedimo: Hrvatska je monetarno razoružana.

Nakon što smo ušli u euro, instrumenti kontrole inflacije su se pretvorili u – nijemi mig iz Frankfurta. Guverner objektivno više ne može učiniti ništa osim klimati glavom i govoriti da “radimo koliko možemo”.

I tako – cijene rastu, drugi u EU ih spuštaju, a Hrvatska gleda i pravi se da sve ide super.

Vlada i HNB – simbioza šutnje

Najveći cinizam intervjua? Na pitanje o kritikama iz Vlade, Vujčić kaže: “Mi smo u good placeu.” Good place? Inflacija druga najviša u eurozoni. Turizam stagnira. Cijene najbrže rastu među konkurentima. Građani u minusu. Poduzetnici gase obrte. Ako je to “good place” – što je onda loše?

Rast plaća kao politički doping

Guverner ne kaže to eksplicitno – ali posljedice su jasne. Vlast umjetno napuhuje plaće kako bi kupila iluziju prosperiteta i time zapravo zadužuje državu, gura inflaciju i krči put prema ekonomskoj eksploziji tektonskih razmjera.

To je kao da zapalimo kuću – samo da nam sutra bude toplo.

Turizam – hrvatski sveti gral – puca

Turizam je kralježnica ekonomije. A guverner – hladno: “Cijene su rasle brže nego kod konkurenata, to je dovelo do pada konkurentnosti i gostiju.” Dakle – svjesno smo digli cijene i odbili goste. Bez produktivnosti, bez reformi, bez strategije. I onda – kriv je “slatki izbor turističara”.

Ne, kriva je država koja nema viziju i glumljenja da sve ide dobro.

Digitalni euro – sljedeća stepenica kontrole

Najavljen je i digitalni euro – “digitalna varijanta gotovine”. Sve “europski”, sve “novo”, ali nitko ne kaže najvažnije: kada nestane gotovine – nestaje sloboda. Kada svaka transakcija postane podatak – građanin postaje objekt praćenja.

Guvernerova ambicija – dok se kuća ruši

Intervju završava najvažnijim momentom: “25 godina je dovoljno iskustva… možda je došlo vrijeme da Hrvatska dobije svog predstavnika.” Dakle – dok zemlja tone, šef broda gleda prema Bruxellesu i traži višu poziciju. Tipično balkansko – lokalna šteta za osobnu korist. Štetočina 1A klase.

Zaključak – Hrvatska ide prema zidu, a vozač govori: “Sve je u redu.” Ovaj intervju otkriva golemo – i opasno – stanje svijesti:

• Inflacija? “Prirodna posljedica.”
• Konkurentnost? “Pa, padamo, ali što sad…”
• Monetarna politika? “Nas ne pita nitko.”
• Kritike? “Good place.”
• Budućnost? “Meni se možda smiješi mjesto u ESB-u.”

Narod ostaje sam – s cijenama koje divljaju i ekonomijom koja se ispuhuje. Najtužnija rečenica cijelog razgovora je zapravo ona prešućena: Hrvatska nema kormilo. I nitko ga ne traži natrag.

I što onda?

Mi iz redakcije portala Logično to gladamo vrlo pragmatično. Jedan profesor i guverner piša po narodu, kao ćuko po prvom žbunu. “Ljubomorna sirotinja”, kako ih slikovito opisuje Ivan Pernar, prepucava se oko partizana, četnika i ustaša. Bore se za demokraciju, a traže ušutkavanje drugog mišljenja. Vjeruju u Boga, a podupiru izraelske zločine, jer eto palestinska djeca su muslimani, a oni su kršćani.

Ništa nije bolje ni s balkanskim muslimanima. Teški idoti im govore da je grijeh čestitati Božić i Novu godinu. Da je grijeh ne zaviti se i da se treba obući kao beduini iz Saudijske Arabije prije 1300 godina, a kad im pogledaš fotografije oni nose patike od 150 €  i majicu poznate marke. Ludilo. Haram je gledati televiziju, a u ruci mu skupi smartphone. Prošetaš Sarajevom, svuda oko vas zavijene prlijepe djevojke. Glume tradiciju, a na nogama također skupe patike, nalakirani nokti i mirišu najskupljim parfemom. Netko iz je strašno zajebao, jer Kur’an nigdje ne određuje način oblačenja.

Narodi Balkana vjeruju Miletićima, Tomaševićima, Pezićima, Knezovićima, Borićkama, Plenkoviću, Zekanoviću, Nikšiću, Vučiću, Šešelju, Čanku, Prkačinu, Penavi, Forti i sličnim lijevim i desnim sustavnim pijavicama.

Štata. Prosperitet ovih prostora će sačekati još nekih par stotina godina.