Trumpov poraz ne mijenja ništa, svijet čeka nepredvidiv Washington

Trumpova stranka doživjela je težak poraz na međuizborima, ali Bijela kuća ostaje njegova do 2028. — i to je ono što bi svijet trebalo zabrinuti.

Republikanci su u noći izbora izgubili i ono što su smatrali sigurnim: senatska mjesta u Teksasu i Južnoj Karolini, okruge koje su sami precrtali u svoju korist i kotareve koje ni najpažljiviji analitičari nisu dovodili u pitanje. Bila je to, kako se u Washingtonu govorilo do ponoći, najteža izborna šteta za GOP u pedeset godina.

Uzrok nije misterij. Ankete mjesecima pokazuju da su birači siti visokih cijena, rata s Iranom i onoga što se sve glasnije naziva korupcijom Trumpove administracije. Predsjednik koji je tijesno izabran na obećanju mirne ekonomske ruke proveo je dvije godine gurajući ideološki program koji podržava manjina Amerikanaca. Birači su odgovorili.

Ali poraz nije samo račun za dvije godine vladanja. U Teksasu je demokrat James Talarico uvjerljivo pobijedio u utrci za Senat — prvi demokrat na tom mjestu od 1988. Ako Teksas postane trajno konkurentno bojno polje, republikancima će svaki budući predsjednički izbor biti teži nego ikad.

Što poraz znači za svijet

Malo toga, kratkoročno. Trump ostaje predsjednik do 2028. Kongres, unatoč ustavnoj ulozi u objavi rata i ratifikaciji sporazuma, u vanjskoj politici tradicionalno ostaje po strani — a demokrati nemaju dvotrećinsku većinu da nadjačaju predsjednički veto. Svaki pokušaj da mu se oduzme tarifna ovlast ili zaustavi financiranje rata u Iranu ostaje mrtvo slovo na papiru.

Ono što demokrati mogu jest istraživati. I to će činiti: rat s Iranom, Trumpove osobne financijske veze sa stranim čelnicima, upravljanje Pentagonom ministra obrane Petea Hegsetha. U Washingtonu se već šuška da bi Hegseth mogao odletjeti prije nego što ga uopće stignu pozvati na odgovornost.

Povijest nudi obrazac koji ne obećava dobro. Predsjednici čija stranka teško izgubi međuizbore često se okrenu vanjskoj politici — kod kuće više ne mogu ništa progurati, pa energiju preusmjere prema svijetu. Trump je dosad, pod izbornim pritiskom, odustajao od velikih vojnih obračuna s Iranom i tražio primirje u carinskim ratovima. Sada tog pritiska nema.

Zato je pogrešno slaviti Trumpov poraz kao pobjedu „normalnosti”. Ako se potvrdi da je riječ o najtežem porazu GOP-a u pola stoljeća, unutar stranke će se prvi put od 2016. ozbiljno otvoriti pitanje hoće li se odreći agresivnog nacionalizma svoje baze. To je unutarnja američka rasprava — i nas se tiče samo utoliko što će nova američka politika, kakva god bila, prema nama biti jednako zainteresirana kao i stara.

Ono što možemo kontrolirati jest vlastita priprema: monetarna politika koja štiti domaću proizvodnju i zaposlenost, banke u domaćem vlasništvu, pravosuđe očišćeno od korupcije i odluke koje građani potvrđuju na referendumu. Sve ostalo je tuđa igra na tuđem terenu.

Ako Trump doista krene iskaljivati frustracije prema svijetu, prve će to osjetiti male zemlje koje su svoje interese prepustile drugima da ih brane.