Hrvatska je posegnula za kupnjom više od 40 njemačkih tenkova Leopard 2, a sve to pod krinkom obrambenih prioriteta. Mediji poput Deutsche Wellea pišu o željeznici i razvoju infrastrukture, ali prava istina se krije iza kulisa, a ona govori o financijskoj krizi na Zapadu i potrebi da se male zemlje poput Hrvatske natjeraju na ogromne kupovine koje im u konačnici uništavaju proračun.
Oružje koje Hrvatska kupuje je u najmanju ruku upitne koristi. Tenkovi Leopard 2 možda su bili vrhunska tehnologija prije nekoliko godina ili desetljeća, ali ratovi se danas dobivaju dronovima, a ne teškim oklopnim vozilima.
Ipak, zapadni dobavljači oružja vide priliku da svoje zastarjele zalihe prodaju po visokoj cijeni, dok se hrvatski koruptivni političari redaju u redu za potpisivanjem ugovora koji će ih dodatno zadužiti. Posebno u tome prednjačke lažni desni domoljubi, koji samo čekaju krizu kako bi ponovo krenuli u pljačku koju su započeli još početkom 90-tih godina.
Najzanimljiviji dio cijele priče skriva se u pozadini ovih medijskih napisa. DW spominje privatizaciju kao opciju koja je donedavno bila posve realna, a danas se o njoj govori u kontekstu željeznice. Ali to je samo pipanje pulsa javnosti, priprema terena za ono što slijedi. Kada se Hrvatska dovoljno zaduži kupnjom skupog oružja, doći će trenutak kada će joj se reći da proda svoje nacionalno blago i plati dugove.
Metoda je jednostavna, a ujedno i dobro poznata onima koji prate ekonomsku povijest malih zemalja. Zapadne sile prvo potiču kupovinu skupog naoružanja, zatim kreditiraju te kupovine, a na kraju, kada dođe do financijske krize, nameću prodaju strateških poduzeća i nacionalnih resursa. Hrvatska željeznica, zdravstvo, školstvo, sve to može postati plijen za strane investitore ako se nastavi ovim putem.
Političari svih boja sudjeluju u ovom procesu, bilo aktivno ili pasivno. Oni koji se usude progovoriti protiv ovakvih aranžmana bivaju napadani u zapadnim medijima, a često im se pripisuje i namjera izazivanja sukoba sa susjedima. Svi koji su digli svoj glas, više nisu u politici.
Incidentalan niz događaja može se vrlo brzo pretvoriti u medijski konstruiranu prijetnju od koje se više neće moći pobjeći.
Ante Klečina, stručnjak za željeznicu, istaknuo je kako je upravo kroz sigurnosnu sferu došlo do zaključka da željeznicom mora upravljati država. To je zanimljiv obrat jer su donedavno privatizacija i tržišni mehanizmi bili jedina opcija o kojoj se raspravljalo. Očito je da su vojni prioriteti poslužili kao izgovor za odustajanje od privatizacije, ali pitanje je koliko će ta odluka potrajati.
Kada se u računicu uključi težina Leoparda 2, koja zahtijeva posebne željezničke kapacitete, postaje jasno zašto se odjednom govori o obnovi pruga. To nije briga za građane ili mobilnost, to je prilagođavanje infrastrukture vojnim potrebama. A trošak tih prilagodbi opet pada na teret hrvatskih poreznih obveznika, dok će dobiti uživati strani proizvođači oružja.
Toni Prug upozorava kako se iza pitanja željeznica krije problem političkog odbacivanja planiranja kao relikvije prošlosti. Upravo to odbacivanje javne proizvodnje i centralnog planiranja otvara vrata privatizaciji i rasprodaji svega što su stariji naraštaji gradili.
Kapitalizam ne funkcionira bez planiranja kada su u pitanju javni sustavi, ali to se u Hrvatskoj, nažalost, zaboravlja.
Europska iskustva s privatizacijom željeznice, poput onog iz Velike Britanije, pokazala su se katastrofalnima. Usluge su postale skupe, nekvalitetne, a sustav je zakazao u svim aspektima. Unatoč tome, priča o privatizaciji se u hrvatskim medijima stalno vraća, posebno u trenucima kada se kreira javno mnijenje za nove velike poslove.
Današnja kupovina tenkova je samo uvod u ono što slijedi. Kada se ti tenkovi nađu u Hrvatskoj, postojat će potreba za njihovim održavanjem, za dodatnom opremom, za obukom posada, sve po cijenama koje diktiraju isti oni koji su ih prodali. To je začarani krug iz kojeg je teško izaći, posebno kada nema političke volje da se kaže ne.
Hrvatska se nalazi na raskrižju. Može nastaviti igrati igru zapadnih sila i kupovati oružje koje joj ne treba, zaduživati se do grla i na kraju prodavati svoje najvrjednije resurse. Ili može okrenuti leđa tom scenariju i početi ulagati u vlastitu proizvodnju, u obrazovanje, u zdravstvo, u ono što stvarno čini jednu zemlju jakom.
Odluka nije na koruptivnim političarima, već na snažnim pojedincima koji nikada nisu bili u politici, rade u privatnom sektoru i izvoze. Sve ostalo su bitange.
Plenković ima mozak,ali ga ne koristi nego sluša von der layen u nadi da će se dočepat kakve dobre funkcije u EU po logici kad je dubravka šuica bez mozga mogla postat ministrica za Mediteran zašto on nebi mogao postat ministar vanjskih poslova EU.Sa druge strane imamo ivana anušića trenutnog ministra obrane za kojega se zna da je završio osnovnu školu,da mu je srednja isprintana,a već 28 godina studira za nastavnika tjelesnog odgoja,ali nikako da ga završi.Kao mlad bio je u HVO i snajperom branio da žene i djeca sa lijeve obale Neretve uspiju doći do vode i zahvatiti je kako bi preživjeli oni i njihovi najbliži.Sad kao ministar obrane na sve moguće načine naoružava hrvatsku vojsku,a što isto radi vučić na srbijanskoj strani. Obostrana im je želja da se sukobe u ratu i da pokažu svome narodu koliko ga vole. Pa udarite fukare i ratujte ali nas obavjestite o… Čitaj više »
Izdaje me onaj koji izlazi na izbore i glasa za bilo koju politiku.Izdaje me onaj nepismeni penzić koji bi sa 500 eura kaznio sve koji ne izlaze na političke izbore i glasa za političara.Izdaje me ovaj nepismeni Anusić koji bi se obračunao sa svim totalitarnim režimima i debilanama ali vjeruje u boga i genocidnu katolibansku organizaciju.Izdaju me svi koji ne žele biti bogati nego siromašni globalno itd.Narod je gospodar ne anemični i mutavi dezerter,Anusić i ostatak debilne politike.Debilni glasači su naj odgovorniji.Ako postoji mali i jeftini dron koji kantu od 50,60 tona poništi sam tak kome kaj ni jasno.Podvodni,nadvodni,kopneni ????????.Služio sam u oklopnoj bojni,pješaštvu i obučen za protivoklopnu borbu prije 35 godina pa nešto i smijem komentirat.Izdaju me svi nepismeni koji zagovaraju nepotreban i prisilan vojni rok.Svi rodoljubi koji toliko ljube svoju domovinu neka ne zaborave da su oni ta domovina.Ovce su problem a ovce idu na klanje.Nema novaca za… Čitaj više »
Ja sam shvatio da je bolje da uništavaju Hrvatsku, što trebamo biti bogata Švedska da imamo ratno stanje na ulicama, da me strah zači u pola grada
Mislim da će tenkovi na kraju završiti kao poklon Zelenom za rođendan
Plenković je prodana duša. Za svoju korist učiniti će sve moguće štete samo da bi postigao nešto za vlastiti probitak i korist. Puno je primjera koji govore tome u prilog.
Postoji netko tko vodi računa o tome unutar službi koje su zadužene za isto.
Zaboravim da pisem sa posla, a odavde me validirate.
Pricekacu da dodjem kuci pa da dam moje vidjenje…
Plenković je psihopat koji gleda vlastite probitke i koristi. Puno je primjera koji govore tome u prilog.
Plenković ima mozak, ali je pitanje koristi li ga doista za interese Hrvatske ili prvenstveno za vlastitu političku karijeru. Prečesto ostavlja dojam čovjeka koji slijedi Bruxelles i politiku Ursule von der Leyen, možda u nadi da će mu se jednoga dana otvoriti vrata neke visoke europske funkcije. Ako je Dubravka Šuica, s političkim i javnim djelovanjem kakvo smo gledali svih ovih godina, mogla dogurati do europske povjerenice za Mediteran, zašto onda Plenković ne bi ciljao još više — primjerice na neku od najvažnijih funkcija u europskoj vanjskoj politici? S druge strane imamo Ivana Anušića, ministra obrane, čije se obrazovanje i biografija godinama propituju i o kojima postoje brojne kontroverze. Istodobno je riječ o čovjeku koji je kao mlad sudjelovao u ratu i danas se nalazi na čelu Ministarstva obrane te snažno zagovara modernizaciju i naoružavanje Hrvatske vojske. Problem nastaje kada se hrvatsko i srpsko naoružavanje počnu promatrati kao svojevrsno međusobno… Čitaj više »
Vučić naoružava Srbiju, hrvatska vlast naoružava Hrvatsku, a političari s obje strane pritom svojim narodima prodaju priču o sigurnosti, snazi i patriotizmu.
Naravno da država mora imati sposobnu i modernu vojsku. Ali vojska bi trebala služiti odvraćanju od rata, a ne stvaranju političke atmosfere u kojoj se rat ponovno počinje predstavljati kao nešto što je gotovo neizbježno. Građani nisu vojni poligoni niti bi trebali biti taoci tuđih političkih ambicija.
Ako se već toliko žele dokazivati tko je veći domoljub, tko ima više tenkova, dronova i raketa i tko je spremniji za novi sukob, neka barem imaju toliko poštovanja prema vlastitom narodu da ga ne uvlače u tuđe igre. Neka svoje političke i vojne ambicije rješavaju odgovorno, a ne preko leđa građana koji će, u slučaju rata, prvi platiti cijenu.
Jer običnom čovjeku nije važno hoće li neki političar jednoga dana dobiti europsku funkciju niti hoće li drugi moći pokazati koliko je snažna hrvatska vojska. Običnom čovjeku važno je da može normalno živjeti, raditi, odgajati djecu i navečer mirno spavati.
Zato je potpuno legitimno pitati: kome zapravo služi sva ta politika naoružavanja, političkog nadmetanja i dizanja tenzija?
Ako se političari toliko žele igrati rata i dokazivati koliko vole svoju domovinu, neka barem jednom iskreno kažu građanima tko će prvi stajati na prvoj crti, a tko će prvi sjesti u automobil i otići na sigurno.
A nama ostalima neka ostave mogućnost da, ako već odluče od Hrvatske napraviti svoje bojište, barem dva dana unaprijed znamo kada počinje njihova predstava kako bismo na vrijeme mogli otići.
To pitanje kasni najmanje 32 godine odnosno od tajkunizacije društvenih banaka i predaje HNB-a 1994 godine. Šahovskim riječnikom rečeno, Hrvatska je već do 1994 ostala bez kule i konja, a 1994 je izgubila kraljicu. Danas Hrvatska ima kralja i par pješaka, a globalna mafija ima skoro sve osim par pjeśaka. To znači nema pomoći i da tablu treba okrenit naopako i rasut sve figure. U stvarnosti to znači nema popravka ni promjene kontrolnog sistema po pravilima istoga jer bi svaki pokušaj kojega sistem nudi završio u totalnoj propasti, pa recimo da ljudi i uspiju izabrat pravoga političara koji bi step by step pokušao vratit stvari na početak u par mjeseci bi se ostvarila ona prijetnja zle babe Pusićke da penzioneri ne bi primali penzije. Sve vozi na kredit i bez novca sve bi stalo osim policije jer netko bi trebao mlatit i zatvarat. Mogu svi lijepo pričat, ljutit se, vrijeđat,… Čitaj više »
Zjevnuli na novac.
G Saša izraz “stručnjak” je postao odvratniji od izraza “influencer” ili “starleta” ili….
Ako čovjeka možete predstaviti imenom i prezimenom vjerojatno možete i njegovim zanimanjem ili obrazovanjem.
(da ne zvuči odbojno)
Premda nema nekog smisla, mogu pisat i o tenkovima o kojima se ne zna ni cjena ni rok ni konačni broj. Ako se nekome počme mantat dok bude čitao ovi upis neka odma odustane. Ja to isto radim jer kad bi sve čitao poludio bi. Aute već neko vrijeme, a brodovi u nevojne svrhe već sad se proizvode sa EVI – Electronic Vessel Control sistemom u koje su spojeni svi senzori svih sistema koji se nalaze na brodu, od senzora pumpi slatke vode, mora, fluida za grijanje i hlađenje preko režima rada motora do komunikacijskih i navigacijskih transducera koji su pod punom kontrolom proizvođača i da bi to funkcioniralo potreban je permanentni spoj na internet i mjesečni fee za support. To znači kako bilo koji ispad sistema na displayu centralnog unita pokaže error, potrebno je kontaktirat proizvođača čiji će algoritam otklonot grešku ili dat upute di je najbliži servis. U… Čitaj više »
44 tenkova Leoparda 2A8 će Hrvatska platiti 1,48 milijardi eura!
To je 33,6 milijuna eura po komadu!
S druge strane, mi smo prodali Njemačkoj 30 funkcionalnih i operativnih domaćih tenkova M-84 i 30 funkcionalnih i operativnih domaćih borbenih vozila pješaštva M-80 za 144,8 milijuna eura.
Koje je Njemačka proslijedila Ukrajini.
Koji odličan deal, zar ne?
Za usporedbu – goli novi kineski laki višenamjenski lovac JF-17 Thunder košta između 25 i 40 milijuna dolara.
Taman u rangu njemačkog tenka Leopard 2A8.
Kojeg je Hrvatska kupila.
44 komada.
Sada kako smo dali 30 tenkova M-84 Ukrajini, ostali smo na 40 do 44 tenka M-84.
Isporuka ovih njemačkih se očekuje između 2028. i 2030.
Kod nas o nabavci oružja odlučuju (na žalost) nekompetentni ljudi koji o vojsci neznaju ništa. U prvom redu to je premijer Plenković, a sa njegove lijeve i desne strane stoje, fitnes trener (ministar Anušić) i ljudi sa željeznice (ministar Medved). Da ponovim, ova trojica o vojsci neznaju NIŠTA!
Kad će mo shvatiti da namNjemci nisu prijatelji ni partneri
Hrvatska je imala potpuno dobre stare tenkove iz Jugoslavije, i tisuće granata za njih. Sada moramo sve ponovno kupovati, kao da nam prijeti neki neprijatelj koji ima bolje tenkove. Hrvatska je mogla napraviti dronove koji bi bili dovoljno dobri da unište svakog neprijatelja, imali smo dobre ručne rakete protiv aviona, ali naši takozvani saveznici su rekli da to moramo uništit prije nego uđemo u njihov savez Nafto un. Oni konjušari kako su neki nazvali unutarnjeg Hrvatskog neprijatelja pobrinuli su se da ostanemo bez svega i da to opet moramo kupiti sve novo tako su uništili ekonomiju Hrvatske.
Nakon biranja se vidi da svi podržavaju ono što političari rade.Tko glasuje , zna što radi,i u čije ruke i kome predaje ,svoju sudbinu.Rezultat toga nije slučajnost ,već ustaljena praksa.A oni koji ne glasuju,istima daju zeleno ,svjetlo.Ali ipak ima dovoljno onih koji,sve što političari rade,odobravaju. Drugačijih ima u promilima.To nije dovoljno za promjene.To također govori ,da je sve u redu,i da ništa ne treba mijenjati.Da je drugačije,nebi bilo ovako.A kako je to sve,svatko vidi na svoj način.U svakom slučaju,stanje je za promatranje.
Zna se (zar ne?!)