fbpx

Pogrešne procjene Washingtona i pokušaj zabijanja klina u trokut Rusija-Indija-Kina

Rusija - Kina - Indija

Nakon što je prethodno boravio u Kini, gdje se sastao s predsjednikom Xi Jinpingom, indijski premijer Narendra Modi je u ponedjeljak doputovao u ruski grad Soči i sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Iako će se lideri tri zemlje sljedećih nekoliko mjeseci imati priliku sastati na godišnjim skupovima Šangajske organizacije za suradnju i skupine BRICS, čini se da preferiraju neke stvari riješiti na bilateralnoj razini. Stoga posjet Narendre Modija ima posebnu važnost.

U Sočiju je održan važan sastanak između ruskog predsjednika Vladimira Putina i indijskog premijera Narendre Modi.

“Rusija je stari prijatelj Indije, dijelimo dugogodišnje povijesne veze, a predsjednik je moj osobni prijatelj i prijatelj Indije”, rekao je Modi tijekom sastanka s Putinom rezidenciji na Crnom moru

“Godinama, ti i ja, bili smo uz rame uz rame, bilateralno i na međunarodnoj sceni… I jako mi je drago što je tako”, dodao je indijski premijer.

Čak i ako su riječi Modija određeni oblik diplomatske pristojnosti, valja reći da posljedice ove izjave na međunarodnoj razini sigurno neće biti male.

Trgovinska razmjena, energetski odnosi i vojna suradnja su bile tri velike teme susreta u Sočiju. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je govorio o “strateškom partnerstvu” između Rusije i Indije, ponovivši porast ekonomske suradnje između dvije zemlje, koja je porasla za 20% posljednjih godina i 40% u posljednjem razdoblju.

Ovo je gospodarsko partnerstvo u kojem energija ne može ne igrati primarnu ulogu. Ruski izvoz je usmjeren energente i na nuklearnu energiju i  Gazprom, Rosneft i Rosatom predstavljaju ključne alate geopolitike Moskve, a Indija je također dio ove strategije.

Kao što piše ruska agencija Tass, Lavrov je ponovio “kako se izvoz nafte u Indiju u prošloj godini povećao se 10 puta”. No, pored nevjerojatnog ulaza Rosnefta na sve zahtjevnije indijsko tržište, zabilježen je i porast tržišnog udjela Gazproma u plinskom sektoru, ali prije svega treba naglasiti ruski ulazak u indijski nuklearni program.

Upravo zbog toga je vijest koju treba naglasiti da postoji mogućnost početka pregovora stvaranja zone slobodne trgovine između Euroazijske ekonomske unije i Indije, po modelu kakav je nedavno dogovoren s Iranom.

Vojna suradnja

T-50 SU-57

FOTO: SU-57

Vladimir Putin bio je vrlo jasan. Ponovio je kako Moskva i New Delhi uspostavljaju “bliske kontakte i dobru vojnu suradnju, što ukazuje na visoku stratešku razinu našeg partnerstva”.

Savez između ruskog i indijskog obrambenog sektora traje još vremena Sovjetskog Saveza i moderna Rusija nije iznimka. Prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovno istraživanje (SIPRI), Moskva ostaje glavni partner u prodaji oružja u Indiji.

Kao što je Economic Times napisao u prosincu prošle godine: “U razdoblju od 2012. do 2016. godine je Rusija činila 68% indijskog uvoza oružja, u usporedbi s 14% Sjedinjenih Država i 7,2% Izraela”.

Indija pokušava diversificirati uvoz, prije svega kako bi se izbjeglo prekomjerno suočavanje sa Sjedinjenim Državama. No, jasno je da će Moskva i dalje biti glavni saveznik Indije u opskrbi vojne opreme. To je ključno, ako uzmemo u obzir želju Indije da ojača svoje vojne kapacitete.

U tom smislu, prijateljstvo s Rusijom nije samo povezano s tržištem oružja već i povećanjem vojnog znanja. Između Indije i Rusije traje stalna vojna razmjena na visokoj razini, a oružane snage dvije zemlje često sudjeluju u zajedničkim vježbama. Sjetite se vojnih vježbi “INDRA-2017”, koje su provele indijska i ruska flota na Dalekom istoku Rusije ili one ruskih kopnenih snaga u indijskoj pokrajini Rajasthan 2015.

Poruka Sjedinjenim Državama

sad kip slobode

Susret između Modija i Putina je ujedno poruka dvjema supersilama u Aziji i Pacifik. Manjim dijelom Kini, a većim Sjedinjenim Državama.

Istina je da Kina ima složene odnose s Indijom i  otvorena na lokalnoj razini. Tu je i novi savez Kine i Pakistana koji učinkovito blokira Indiji pristup Središnjoj Aziji. Zbog sukoba između New Delhija i Pakistana, Vladimir Putin može igrati i na indijsku kartu.

Međutim, Kina ovdje nije glavna meta i Xi Jinping je jasno poručio kako ga ne zanimaju neprijateljski odnosi s Indijom. Peking je svjestan koliko je korisno imati gospodarski diva Indiju unutar Šangajske organizacije za suradnju. Kina ima čak dobar odnos s Indijom i na afganistanskoj fronti, koja je od posebne važnosti za Peking.

Za Sjedinjene Države su ovi susreti bili alarmno zvono. Washington je smatrao ili se nadao da će Indija biti stupom nove američke strategije za indo-pacifičku regiju, kojoj je cilj u okruženje staviti kinesku gospodarsku silu.

Washington je uvijek indijske snage smatrao za treći stup mogućeg indo-pacifičkog saveza, kojeg u očima američkih stratega čine SAD, Japana Indija i Australija. No, Putinov potez bi mogao imati veliki utjecaj na san Trumpove administracije, koja je reciklirala takozvanu “Obaminu doktrinu” prodora u azijsko-pacifičku regiju.

Mike Pompeo i recikliranje “Obamine doktrine”

Mike Pompeo

FOTO: Mike Pompeo

Takozvana “Obamina doktrina” se temelji na članku kojeg je u časopisu Foreign Policy u listopadu 2011. objavila Hillary Clinton. Članak Američko pacifičko stoljeće, kojeg vjerojatno nije ni napisala tadašnja američke državna tajnica, nego samo potpisala spreman uradak, kasnije je Obama uzeo kao smjernicu za njegovu strategiju proboja u azijsko-pacifičku regiju, koja je tako dobila ime Obamina doktrina.

Nakon niza događaja u regiji, SAD su polako počele gubiti tlo pod nogama i Kina se počela nametati kao ključna i neupitna sila u cijelom području Dalekog istoka. Rusija je djelovala kao poveznica između suprotstavljenih strana, sve dok prošle godine u Šangajsku organizaciju za suradnju nisu ušli Indija i Pakistan, a ove se godine očekuje pristupanje Irana.

Mike Pompeo je dolaskom na mjesto američkog državnog tajnika došao na ideju stvaranja saveza između američke vojske i snaga Indije, Japana i Australije.

Tek sad je nekima jasno da Vladimir Putin nije iz puke političke ljubaznosti ili prijateljstva dogovorio susret s Narendrom Modijem u Sočiju.

Naime, novi američki državni tajnik Mike Pompeo je odmah krenuo s intenzivnim i napornim poslom kako bi ponovno udario temelje američkoj strategiji u indo-pacifičkoj regiji.

Nakon što je glavni arhitekt dijaloga sa Sjevernom Korejom, koji bi na kraju mogao završiti s razgovorom Kima i Trumpa u Singapuru, ali vrlo lako i propasti, bivši direktor CIA-e sada radi na razvoju nove strateške doktrine za  indo-pacifičku regiju, što su potvrdili direktor azijskih poslova Bijele kuće Matthew Pottinger, ministar financija Steven Mnuchin, s kojima priprema dokument  koji bi trebao biti objavljen ubrzo nakon ljeta.

Mike Pompeo nastoji suzdržati Kinu

Trgovinski rat SADa i Kine

Jasno je da je Kina, glavni partner i protivnik Washingtona u regiji, glavni cilj ove strategije. S Pekingom SAD imaju ambivalentan odnos. Trumpov dolazak u Bijelu kuću je ponovno potaknuo suparništvo u komercijalnim i geopolitičkim područjima, ali je istovremeno otvorio izravni kanal između američkog predsjednika i njegovog kolege Xi Jinpinga.

Strateška doktrina koju razvija Pompeo se temelji na potrebi da se Kina suzdrži gospodarskom, komercijalnom i vojnom dinamikom i stvaranjem osovine s tri glavna regionalna partnera koje SAD vide u Japanu, Indiji i Australiji.

Osnovna ideja je izgradnja četverokuta koju bi činile parlamentarne demokracije velikog područja između Pacifika i Indijskog oceana, a to su Sjedinjene Države, Japan, Australija i Indija. Za stvaranje vojnog savezništva protiv Kine uzimanje u obzir unutarnjeg političkog sustava i nije posebno razumna ideja, ali Pompeo vjeruje da je to ključno za  stratešku suradnju.

“Premisa je političko-ideološka i da te zemlje dijele iste vrijednosti i iste pravne principe. Scenarij, u stvari, nije nova. Među centrima za istraživanje u Washingtonu se o tome raspravlja već neko vrijeme. Ali sada je projekt postao konkretan. Američki, indijski, australski i japanski diplomati to detaljno ispituju”, za Corriere della Sera je napisao vanjskopolitički analitičar Giuseppe Sarcina.

No, čini se da Washington traži previše. Od saveznika se zahtijeva da aktivno sudjeluju u operaciji “Freedom of navigation” u Južnom kineskom moru i  održavanje zajedničkih pomorskih vježbi.

Kina nije slučajno provela zrakoplovne vježbe odmah nakon najave ovih planova, koristeći se vojnom infrastrukturom izgrađenom na umjetnim otocima u Južnom kineskom moru.

Osim toga, čak i američki partneri nevoljko gledaju na inicijativu Mikea Pompea. Australija ne želi izgubiti status velikog ekonomskog partnera Pekinga. Indija vidi koristi od puknuća veza između Sjedinjenih Država i Pakistana, ali nikako ne želi ekstremno rivalstvo s Kinom. New Delhi se odlučio na aktivni dijalog s Pekingom, dok Japan potresa neizvjesnost Abeove izvršne vlasti, pogođene nizom skandala. Sve ovo su okolnosti u kojima je teško računati na udaranje temelja za bilo kakvu dugoročnu strategiju.

U svojoj strategiji Mike Pompeo može računati na snažnu podršku političkog i vojnog aparata Washingtona.

Kina je spremna

The Diplomat je izvijestio kako je Senat za inicijative koje bi poboljšale američku prisutnost indo-pacifičkoj regiji osigurao  7,5 milijardi dolara, što bi trebalo osigurati ekonomske interese Washingtona u regiji, ojačati interakciju sa saveznicima i prije svega stvoriti operativnu strategiju nacionalne sigurnosti koja u Kini identificira silu protiv koje je potrebno “ojačati obranu i odvraćanje”.

Inicijativu “Asia Reassurance initiative act” je prvi podržao republikanski senator John McCain, a sada ima potporu stranačkih kolega Corya Gardnera, Marca Rubia, Todda Younga i demokrata Edwarda Markeya i Bena Cardeya.

Državni je odbor sa svoje strane potvrdio podršku Pentagona. Mike Pompeo je slijedio savjete admirala Jamesa Stavridisa koji je u ožujku u članku za Bloomberg predložio snažnu izvršnu koordinaciju s ministrom obrane Jamesom Mattisom.

Dakle, novi američki državni tajnik ima suglasnost vojno-političkog aparata Washingtona u razradi glavne geopolitičke strategije za blisku budućnost Sjedinjenih Država.

Ali u toj strategiji bi odnos s Kinom iz intenzivnog dijaloga trebao ići ka izravnom sukobu između dviju sila, posebno u Južnom kineskom moru.

Ipak, čini se da će umjesto uporabe vojne sile Mike Pompeo morati ponovno posegnuti za diplomacijom. Što god da su planirali u Washingtonu, planirali su loše. Indija ne misli igrati ulogu “četvrtog stupa” vojne mašinerije za suzdržavanje Kine, što je potvrđeno tijekom nedavnog susreta Narendre Modija i Xi Jinpinga, ali i tijekom susreta indijskog premijera s Vladimirom Putinom početkom ovog tjedna u Sočiju.

 

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
25 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
eu kolonija
Gost
eu kolonija
2 godine prije

amerikanci su pod utjecajem holivuda. rusija, kina i indija su ipak ozbiljne države

Seljak
Gost
Seljak
2 godine prije

Na mapi Sahalin nije oznacen kao Rusija a trebalo bi.

tak
Gost
tak
2 godine prije

a Kaliningrad

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

Ajd da budem i ja picajzla (opet). Nema ni andamana s nikobarima i Tajvan je označen drugom bojom što se Kinezima ne bi uopće svidjelo.

Kile
Gost
Kile
2 godine prije

A snimi Srbiju haha malo jača karta

Dominik
Gost
Dominik
2 godine prije

Valjda iz RIZIK-a uzeta.

Maus
Gost
Maus
2 godine prije

Impresivna karta, rusija kina mongolija kazahstan indija iran sirija iz x satelita pokazuje utvrdjivanje centralne.zemlje poznato ke da kinezi jako.puno ulazu u kinu.

nekoime
Gost
nekoime
2 godine prije

Sada će gotovo 300 milijuna Amerikanaca silom odrediti sudbinu gotovo 3 milijarde Kineza, Indijaca i Rusa.

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola
2 godine prije

Dvoje nije shvatilo ironiju.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije

“Za Sjedinjene Države su ovi susreti bili alarmno zvono”

Izuzetni su bili zasljepljeni svojom izuzetnoscu da nisu primjetili krupne promjene….
Sad se upalio alarm !… Kasno.

nizzde
Gost
nizzde
2 godine prije

Imali su procijene da ce Sirija brzo pasti računali su da 70% sunita u Siriskoj vojsci kojom zapovjeda Šiijt(Alawit) ne može opstati ali nisu uzeli u obzir veliku stvar da je Sirija sekularna država

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Kaže narod “na muci se poznaju junaci”. Videćemo šta će Modi pevati kada ga stvarno pritegnu Ameri i Englezi.
Nemam poverenja u Indiju ne zbog političara ili naroda već zbog čitavog niza poluga kojima se može uticati na Indiju. Tamo glavnu moć imaju porodice koje su vezane za Britaniju i preko kojih Britanija utiče na odluke Indije. Da ne govorimo o “međuplemenskoj istoriji”, Pakistanu…

Ante
Gost
Ante
2 godine prije

Mah ameri su svojim dvoličnom ulogom prošlih osamnaest godina sami uništili povjerenje u Ameriku kao pouzdanog partnera. Rezultati te politike se danas očituju u slabljenju američke moći na političkom i vojnom polju.

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola
2 godine prije

Dvolični su oni puno duže, sjeti se samo kad su se uključili u II svjetski rat. Tek kada su Sovjeti ’42. kod Kurska slomili glavninu nacističkih motoriziranih i tenkovskih brigada, i tek onda kada su Sovjeti slomili elitne nacističke pješadijske formacije pod Lenjingradom, Staljingradom i Moskvom. Onda kada je bilo izvjesno da Sovjete nitko ne može zaustaviti da umarširaju u Berlin, pa i zapadnije u Frankfurt i München, te da zauzmu, recimo, Krupove čeličane u kojoj su američki bankari imali svoj kapital, ili Mercedes, koji je pravio motore za nacističke avione nakon ’43. jer, do tada ih je proizvodio i servisirao ih nacistima britanski Rolce Royce, a u kojem su također američki bankari imali pozamašan kapital. Nacizam i nacisti su bili produkt američke financijske oligarhije i britanske krune, jednako kako je to bio ISIL (dok ih Rusi nisu satrali isto kao i Sovjeti naciste), zato mislim da se rat u Siriji komotno može, barem kolokvijalno, nazvati 3. svjetski rat. Ja danas apsolutno vjerujem da su nacisti bili američko-britanska proxy armija, pogotovo nakon što su isplivali dugo skrivani dokumenti o povezanosti američkih bankara, Rockefellera, J. P. Morgana i Stanleya sa članovima britanske krune i ljudi od njihova povjerenja iz obavještajnog sektora sa stvaranjem nacističke stranke u Njemačkoj i dovođenju Hitlera za kancelara. Cilj je i tada i sada bila Rusija i njena nepregledna prirodna bogatstva, koja bi dekadentnoj i razvratnoj zapadnoj eliti poslužila za još 2000 godina kockanja na burzama dok nas stručno tlače i manipuliraju.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Ivo Lola
Odličan komentar ?

Ante
Gost
Ante
2 godine prije

Ivo Lola. Dobro je da si to napisao, jer ljudi jednostavno ne vjeruju kakvu politiku Amerika vodi. Ja sam sve to saznao nedavno, jer sam htio vidjeti zašto je počeo drugi svjetski rat. Onda sam otvorio pandorinu kutiju i to doslovce.

Bobi
Gost
Bobi
2 godine prije

Lola potpisujem

Churko
Gost
Churko
2 godine prije

Ako i kada amerikenjci shvate da se nemogu postavljati superiorno vec ravnopravnim partnerskim odnosom kao sto to cini Rusija, tek tada bi mogli biti prihvaceni a ne silom nametnuti. Madjutim amerikenjci su gluhi i slijepi na potrebe drugih oni samo vide svoje potrebe i zelje drugo ih ne zanima, zato ce se uskoro naci u cudu.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
2 godine prije

Indija je ogromna zemlja koja je u stanju voditi samostalnu vanjsku politiku. Sigurno neće voditi politiku ”stavljanja svih
jabuka u istu košaru”, Vodi višesmjernu vanjsku politiku tako da odabire i uzima samo ono što najviše odgovara njenim nacionalnim interesima. Iako poželjna ”udavača” ne želi se zamjerati najvećim globalnim silama, ali ni uvući u sukob s nekom od njih za tuđe interese i na svoju štetu.
Indija je trenutno regionalna sila, ali će sigurno biti globalna, danas – sutra u višepolarnom svijetu koji se stvara.
Kina je počela s izgradnjom dvije strateški važne vojne baze u Pakistanu. Pomorske baze u Jawali i zrakoplovne u blizini Gwadara, nedaleko od iranske granice i strateškog ulaska u Hormuški tjesnac. Iako je to prvenstveno zbog zaštite kineskih gospodarskih interesa na Bliskom istoku i istočnoj i jugoistočnoj Africi, to će svakako utjecati na geopolitičke i vojne odnose snaga u geostrateški i geoprometno važnom Indijskom oceanu. Kojeg USA nastoji zadržati pod svojim nadzorom upravo pokušajem involviranja Indije pod svoje ”partnerstvo”.
Kina na području Južnog i Istočnog kineskog mora pokušava osigurati dominatnu poziciju i ekskluzivnu geopolitičku zonu i otuda tolika galama oko gradnje umjetnih otoka na koraljnim grebenima, na kojima Kina gradi lučke terminale i vojne baze.
Tu se izravno sudaraju sa američkim strateškim interesima. Amerikanci računaju na Japan i Australiju, ali i ta računica ima manjkavosti. Iako ovakva kineska ekspanzija ugrožava njihove interese regionalnih sila, ni Japan ni Australija nisu potpuno imuni na gubitak ogromnog kineskog tržišta i upitno je da li bi se uključili u neki oružani sukob na strani USA u nekoj budućnosti.
Kina već otvoreno pojačava svoju vojnu prisutnost u Tajvanskom prolazu, a već danas posjeduje kapacitete da u slučaju neke eventualne invazije na Tajvan, američke nosače drži na pristojnoj udaljenosti.
Ubrzano grade ratne brodove za otvoreno more, dovoljno sofisticirane da ne budu predmet ignoriranja. Nedavno je francuski admiral izjavio da Kina godišnje izgradi ratnih brodova, koliko ih ima francuska mornarica.
Kineski ratni brodovi već se pojavlju na svim sadašnjim i budućim pravcima njihovih pomorskih trgovačkih ruta, na Indijskom, Tihom i Atlantskom oceanu, Crvenom i Sredozemnom moru. Tu su luke koje su najbliža i najveća vrata kineskoj robi na tržište Europe. U budućnosti pojavljivati će se sve više.
Ako se tome doda i ruska prisutnost u Siriji, Zapad ima novu glavoblju, Sredozemlje nije više isključiva zona njegovog utjecaja. A po svemu sudeći, u budućnosti će to biti još i manje.
S druge strane, unatoč ogromnom vojnom proračunu, američka mornarica se suočava sa puno problema. Izgleda da su predugo živjeli na lovorikama. Trenutno imaju ukupno 279 ratnih brodova, a Trump je obećao da će taj broj dići na 500.
Čak razmišljaju da iz raspreme, uz nužnu modernizaciju, ponovo angažiraju fregate klase Oliver Hazard Peri.
Najmlađa krstarica klase Tikonderoga je stara 24 godine. U planu je zamjena nuklearnih podmornica klase Ohajo, novom klasom Kolumbija. Novi nosač aviona Ford pati od dječjih bolesti. Razarači Zumvalt, čija je proizvodnja zbog cjene skresana na tri primjerka, tek čekaju da im se dodjeli nova namjena, jer se od prvobitne odustalo zbog ogromnih troškova njegovog prvobitnog naoružanja. Samo jedna topovska granata je koštala 18.000 dolara. Previše i za jednu Ameriku.
Puno je to posla i novaca. A američka industrija naoružanja nije baš primjer najboljeg omjera brzine, efikasnosti, cjene i kvalitete. Ona radi na bazi maksimaliziranja profita, a tu će očito nešto trebati mijenjati u cilju da u promijenjenim uvjetima oružane snage USA zadrže dosadašnju poziciju. Ako to uopće bude moguće, obzirom na sve veći pritisak rivala.
A ovo sve je bez priče o zrakoplovstvu, strateškim snagama, hipersoničnom oružju, svemirskom (vojnom), sajber programu itd itd.
Nije lako biti glavni baja u selu.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Nepravda!
Indija?
Mi smo Indijanci,a ne oni,
nisu u stanju ni wigwam sagraditi!

Nik
Gost
Nik
2 godine prije

Koliko se love stuklo u sva ta saveznistva a za k……doce to sve jednog dana u naplatu i tada se sistem rusi…

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola
2 godine prije

Sjedinjene Američke Države nisu parlamentarna demokracija. Nisu parlamentarna jer imaju predsjednički sustav, dobro, polupredsjednički, a nisu demokracija jer, odkada je to demokracija kad predsjednika bira 500 tajno izabranih elektora? To što oni u svaku rečenicu uglave pojam “demokracija”, pa to nama izgleda i zvuči kao demokracija, ali nije, to je ta istančana propaganda sa visokog državnog nivoa, koju velika većina ruralaca i dotepenaca shvaća kao političke poruke, a samo je propaganda, marketing, reklama, kako bi nam se svidili pa da opet glasamo za njih, da uživaju velike državne plaće i razne beneficije pa da nam se poslije rugaju. Politika je danas biznis kao i svaki drugi, a ja sam se zarekao da svojim glasom više neću participirati kako bi ovom ili onom mufljuzu omogućio lagodan život. Na lokalne izbore ću izaći, ali izbor predsjednika, premijera i saborskih zastupnika ostavljam svima Vama, a za sebe zadržavam pravo na kritiku i vlastito mišljenje.

Aaaa
Gost
Aaaa
2 godine prije

Ofarbali ste Krim u crveno, no zaboravili ste Hainan, Sakhalin i Kalinjingradsku oblast

bbbb
Gost
bbbb
2 godine prije

Iran, Koreja, Pakistan, Kazahstan i Mongolija su ključ preživljavanja Rusije i Kine. Indija je bobrok tvorevina. Kao udarcem katane pocijepaće se ruski trbuh i kineska leđa jer je bitno samo zadati početni udarac (Iran) a ostalo se po principu sile inercije klina cijepa samo od sebe.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Zanima me kad bude SCO, tamo će se definirati glavne smjernice. Pa nisu Indijci ludi da ulaze u nekakav vojni pakt protiv Kine. Uostalom, bilo je ovdje sastanak Xi-Modi nedavno.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik