Mnogi ljudi misle da su poslastice bez šećera zdrav način za uživanje u slatkim namirnicama, jedu ih u obilju jer misle kako neće dobiti na težini zbog manje kalorija. Međutim, ovo bi se moglo pokazati kao vrlo skupa pogreška, jer istraživanja pokazuju kako umjetni zaslađivači zapravo utječu na povećanje kilograma kod ljudi što ih koriste.
Izvješće koje je objavljeno u Canadian Medical Association Journalu otkriva ružnu istinu o umjetnim zaslađivačima. Nakon analize 37 studija koje su uključivale više od 400.000 ljudi kroz jedno desetljeće, utvrdili su da umjetna sladila ne pomažu ljudima da izgube težinu. Zapravo, otkrili su da oni koji konzumiraju jedno ili više umjetno zaslađeno piće dnevno imaju veći rizik ne samo od dobivanja na težini, nego i od srčanih bolesti i dijabetesa.
Autorica studije Meghan Azad, profesorica pedijatrije sa Sveučilišta u Manitobi, rekla je: “Mislim da postoji pretpostavka da kad na nečemu stoji nula kalorija, ljudi misle da nosi nula štete.” Rekla je kako ovo istraživanje pokazuje da kalorije nisu jedini faktor u povećanju težine.
Uzrokuju li umjetni zaslađivači štetu ili je ne uzrokuju? Ovo je tema mnogih rasprava s obzirom na količinu novca koji tvrtke zarađuju na tim proizvodima. Također je komplicirano činjenicom da ljudi koji konzumiraju umjetne zaslađivače, općenito, češće jedu više obrađenu hrane, a to bi također moglo pridonijeti pretilosti, što je inače činjenica koju oni s financijskim udjelom u zaslađivačima vole istaknuti.
Međutim, bilo je mnogo studija koje jasno pokazuju kako zaslađivači uzrokuju zdravstvene probleme. Na primjer, oni ometaju mikrobe u crijevima, sprječavajući apsorpciju hranjivih tvari. Vjeruje se kako ljude tjera da žude za slađom hranom.
Zatim postoji drugačiji psihološki učinak koji također čini ljude debljim: misle da zato što ne konzumiraju kalorije u svom napitkom, mogu ih unijeti više u nečem drugom. Osoba koja možda inače ne jede desert, ako pije gaziran sok uz večeru, mogla bi ga naručiti nakon što je popila piće bez šećera.
Više dokaza zaslađivači uzrokuju povećanje težine
Istraživanje objavljeno u Preventivnoj medicini, na gotovo 80.000 žena, otkrilo je da su oni koji su koristili umjetne zaslađivače imali znatno veću vjerojatnost dobivanja na težini od onih koji su ih izbjegavali. Druga studija objavljena u Appetite pokazala da je konzumiranje hrane koja sadrži saharin i aspartam rezultiralo većom težinom od onih što su konzumirali šećer, čak i kada su ispitivani ljudi imali sličan ukupni unos kalorija.
Dio problema je način na koji vaše tijelo reagira na te zaslađivače. Kada jedete nešto slatko, vaš mozak obično oslobađa dopamin. Osim što se osjećate dobro, uzrokuje i otpuštanje hormona koji se zove leptin, što govori vašem mozgu da ste puni kada pojedete dovoljno kalorija. Zbog toga vaša glad nestaje pod normalnim okolnostima.
Sve se to mijenja kada jedete nešto slatko što nema kalorije, kao u slučaju umjetnih sladila. Slatkoća će aktivirati put zadovoljstva vašeg mozga kao i obično, ali kada nema dovoljno kalorija da ga isključite, vaše će tijelo ostati gladno i žudjeti za ugljikohidratima.
Znanost je jasna: ako pokušavate izgubiti na težini, umjetni zaslađivači nisu toliko korisni kao što možda mislite da jesu. Zapravo, vjerojatno će završiti s suprotnim učinkom. Polako smanjite unos šećera i iznenadit ćete se koliko je bolja hrana nakon što ponovno uvježbate vaše nepce – i konačno biste mogli vidjeti kako se kilogrami otapaju.
Koristite med! Čak je i kava dobra sa medom. Jasno domaći med, bez dodanog cukra
Ja mislim da je problem u tome sto šećer (i med, agavin sirup, deskstroza, glukoza….) stvaraju ovisnost koja je u rangu s heroinom.
Lako je reci ljudima da ne jedu šećer, i oni ga neće jesti dok ne osjete žudnju, a to je obično 2-3 dana nakon apstinencije.
Još gora varijanta je HCFS koji se sve vise koristi jer je jeftiniji, a daleko štetniji, uz njega šećer izgleda kao zdrava namirnica.
Zaslađivači su zlo u rangu HCFS-a, ali barem ne stvaraju ovisnost.
Inače tri su najjače ovisnosti o heroinu, šećeru i mjesečnoj plaći.
Beli kristal šećer je klasičan prirodni proizvod. Nije šećer kriv za probleme, već čovek koji nema meru.
Veštački zaslađivači, pored svega štetnog, izazivaju i dijabetis! A forsiraju se prvenstveno jer su puno jeftiniji od šećera. I onda ti marketinški upakuju jeftinu robu u priču koju skupo prodaju!
Vrlo bitno:
Šećer se koristi za uživanje, a ne za zdravlje! 🙂
I treba imati meru.
“…ljudi koji konzumiraju umjetne zaslađivače, općenito, češće jedu više obrađenu hrane, a to bi također moglo pridonijeti pretilosti, ” Da,da, kada si sjeo na mravinjak, nećeš znati koji te je mrav gricnuo;) …nije tu samo obrađena hrana, tu je i sva ona hrana koja pojedinačno čovjeku nije kompatibilna pa na kraju je teško zaključiti od koje je hrane ili pića i kojih sastojaka u toj hrani i piću je došlo do komplikacija. U načelu sva ona hrana koja sadrži molekule i spojeve umjetnog-kemijskog porijekla, je zasigurno štetna i bilo koja supstanca koja se konzumira a nije u povijesti ljudske vrste (do nedavno) bila hrana ili piće djeluje pogubno na naše zdravlje. Slažem se sa glavninom iznijetom u članku, ali bi autora zamolio ako je voljan utrošiti 5 minuta na odgovor, da mi odgovori kako šećer (saharoza-C12H22O11) u kojem su povezane glukoza (C6H12O6) i fruktoza (C6H12O6) može sam za sebe izazvati… Čitaj više »
Hm…nije li najvažnije da je za neke od umjetnih zaslađivača dokazano da su – kancerogeni?
Ponavljanje je majka nauke 🙂 :
Jedan od osnovnih uzroka gojaznosti je INSULINSKA REZISTENCIJA…!
Kako se dolazi do nje – jednostavno -> jedite što više rafinisanih ugljenih hidrata i malo masnoća 🙂
Kako se uklanja..? Isto jednostavno… umanjite unos ugljenih hidrata i povećajte unos masnoća (prirodnih, naravno – zasićene masnoće životinjskog porekla, puter, kokos itd.)… a kao “tajno” oružije može da posluži i post, koji je super-efikasan u uklanjanju insulina iz krvi…
Tek kada uklonite hrpe insulina iz krvi, može doći do aktivacije GLUKAGONA, što je zapravo i cilj…
Hrana, voda i zrak takoder izazivaju ovisnost, pa ne znaci da su nuzno steni za nas organizam.