Digitalizirana britanska pomorska povijest otkriva da je bogatstvo stoljećima gradila na ugljenu i pivu

Digitalizacija britanske pomorske povijesti otkrila je da je kraljevstvo stoljećima gradilo bogatstvo na ugljenu i pivu, a ne na kolonijalnom sjaju o kojem se danas najviše priča.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Southamptonu objavili su interaktivnu kartu koja na temelju stotinu tisuća skeniranih stranica lučkih knjiga omogućuje praćenje britanske trgovine od 1565. do sredine 18. stoljeća. Umjetna inteligencija čitala je rukom pisane zapise carinika, učila njihov rukopis i promjene u pravopisu tijekom desetljeća, a potom podatke o brodovima, lukama, robi i zapovjednicima pretočila u bazu s više stotina tisuća zabilježenih putovanja.

Rezultat je karta s više od 3.000 luka, od kojih je njih tisuću na britanskoj obali i unutarnjim plovnim putovima. Voditelj projekta Craig Lambert kaže da bi bez umjetne inteligencije taj posao trajao godinama, iako je i dalje zahtijevao ručnu provjeru.

Europa je bila glavni partner, a ne kolonije

Podaci ruše uvriježenu sliku o Britaniji kao trgovačkom divu koji je počivao na prekomorskim posjedima. U fiskalnoj godini 1696./97. europska tržišta činila su oko 80 posto zabilježene vrijednosti engleske vanjske trgovine. Od petnaest zemalja s najviše pomorskih točaka povezanih s britanskom trgovinom, deset ih je u Europi — Francuska prednjači sa 157 lokacija, slijedi Nizozemska sa 68, a tek je treća Indija s 59.

Povjesničar John McAleer primjećuje da je i prije nekoliko stoljeća Europa bila glavna prekomorska regija britanske trgovine te da se, unatoč globalnim vezama, najveći dio posla odvijao bliže vlastitim obalama. To je pouka koja vrijedi i danas: trgovina sa susjedima nosi ekonomiju, a egzotične destinacije služe više za prestiž nego za svakodnevni kruh.

U samoj Britaniji dominirala je jugozapadna obala s 426 zabilježenih pomorskih lokacija, jugoistok sa 306, dok je Škotska imala 98. Londonska i temska zona sama je brojala 135 luka, pristaništa i gatova.

Ugljen, slad i sumnjivi lijekovi

Najčešće zabilježena roba bio je ugljen, s više od 101.000 carinskih unosa, ispred slada za pivo, pšenice, željeza, vune i vina. Samo u jednoj godini zabilježeno je više od 500.000 uvezenih životinjskih koža — medvjeđih, vučjih, risovih, rakunovih i vidrinih. Među robom se našao i dječji nakit iz Kine, ovčja crijeva, tetive za lukove te „venecijanski trijak”, navodni lijek za gotovo sve bolesti.

Ovdje se nameće pitanje koje autori projekta nisu postavili: ako su carinske knjige tako precizno bilježile svaku kožu i svaku bačvu, zašto se ta ista državna administracija danas oslanja na podatke koje prikupljaju privatne agencije i strani konzultanti? Digitalizacija povijesti pokazuje da je Britanija znala voditi računa o svom bogatstvu — dok ga je još imala.

Karta otkriva i nestale gradove i luke: Dunwich, Ravenspurn, stara Winchelsea, Brightlingsea, ušća Kenta i Essexa. Nekada vitalna trgovačka središta danas su potonula ili iseljena. To nije samo romantična crtica za povjesničare. To je podsjetnik da trgovački uspjeh nije vječan i da luke, kao i države, propadaju kad se zanemari ono što ih je izgradilo.

Projekt je vrijedan jer podatke vraća javnosti, a ne drži ih zaključane u arhivima. No vrijedi i upozorenje: svaka baza koju gradi umjetna inteligencija nosi tragove onoga koji ju je kreirao. Povijest britanske trgovine sada je dostupna svakome — ali tumačenje tko je od čega stvarno profitirao i dalje ostaje na onima koji kartu budu čitali.