Rukopis iz 1666. godine mogao bi pomaknuti povijest teleskopa unatrag više od desetljeća i pripisati Galileu konstrukciju za koju se dosad vjerovalo da je nastala tek nakon njegove smrti.
Dr. José María Moreno Madrid sa Sveučilišta u Limericku otkrio je dosad nepoznati opis teleskopa s četiri leće koji dominikanski redovnik Ignacio Muñoz izrijekom pripisuje Galileju. Dokument pod naslovom De Tellescopiis Stellarum nastao je 1666. godine u Novoj Španjolskoj, a sadrži detaljan tehnički opis instrumenta označenog kao „fabricatum a Galilaeo” — izrađen od Galilea.
Povijesni zapisi dosad su prve teleskope s četiri leće smještali u razdoblje oko 1643. do 1645. godine. Ako Muñozov opis odgovara stvarnosti, Galilejevi pokusi s tom konstrukcijom započeli su najkasnije 1630. godine — što temeljito mijenja kronologiju razvoja optičkih instrumenata.
Tko je bio Ignacio Muñoz?
Muñoz nije bio običan redovnik. Nakon progonstva u portugalskoj Indiji zbog pokušaja osnivanja vlastitog reda dominikanaca na Filipinima, obratio se španjolskom kralju Filipu IV. s revolucionarnim nautičkim prijedlogom koji bi poboljšao učinkovitost španjolske flote. Kralj je trebao sponzorirati njegov povratak u domovinu preko Manile i Nove Španjolske.
Potkralj Nove Španjolske Antonio Sebastián de Toledo Molina y Salazar bio je sumnjičav prema Muñozovim znanstvenim sposobnostima. Bojao se da redovnik vara kralja kako bi financirao svoje putovanje. Zato mu je predao teleskop i zatražio njegovu detaljnu analizu — kao test znanja.
Muñoz je odgovorio preciznim opisom teleskopa s četiri leće, obrnutim suženjem cijevi, uspravnom okularnom lećom i konveksnim lećama razmaknutim na dvostruku žarišnu duljinu. Rukopis uključuje i detaljne dijagrame instrumenta.
Galilejeva kontradikcija
Galileo je poznat po tvrdnji da nikada nije prodao nijedan svoj teleskop. Od osam instrumenata iz prve polovice 17. stoljeća koji su preživjeli do danas, nijedan se ne može sa sigurnošću pripisati njemu. Čak ni dva teleskopa u Firenci, koji se tradicionalno povezuju s njim, nemaju univerzalno prihvaćenu atribuciju.
Povijesni zapisi spominju da je Galileo poklonio jedan veliki i dva manja teleskopa Filipu IV. i njegovoj supruzi, nastojeći pridobiti naklonost dvora i povećati šanse za nagradu za rješenje „problema dužine”. Moreno sugerira da bi teleskop iz Muñozova rukopisa mogao biti dar španjolske kraljevske obitelji potkralju Manceri za njegove diplomatske uspjehe.
Ovdje se otvara pitanje koje izvor ne postavlja: ako je Galileo doista izrađivao teleskope s četiri leće već 1630. godine, zašto je u svojim zapisima ostao dosljedno vezan uz konstrukciju koja danas nosi njegovo ime? Galilejev teleskop s dvije leće bio je njegov zaštitni znak — a ovaj dokument sugerira da je eksperimentirao i s daleko složenijim optičkim sustavima.
Širi značaj otkrića
Bez obzira na konačnu potvrdu atribucije, Muñozov rukopis širi arhiv tehničkih opisa teleskopa iz 17. stoljeća. Riječ je o rijetkom svjedočanstvu o tome kako su ti instrumenti bili predmet prestiža i političke moći, a ne samo znanstvenog interesa.
Moreno se nada da će njegovo istraživanje potaknuti daljnja otkrića. Nova dokumentarna ili materijalna evidencija mogla bi potvrditi atribuciju i dodatno rasvijetliti način na koji je Galileo radio — i što je sve znao, a nije ostavio u pisanom tragu.
Zašto je povijest Galilea zapamtila po jednoj optičkoj arhitekturi ako je možda eksperimentirao s drugima? Mogući odgovor je da je upravo uspjeh i praktičnost njegove jednostavnije konfiguracije proizveo njegovu kasniju reputaciju. Četverolećni sustav možda je bio zanimljiv eksperiment ili luksuzni instrument za kopneno promatranje, dok je dvorećni sustav ostao njegov standardni alat za astronomiju. I tu treba biti oprezan s jednom stvari: rukopis ne dokazuje da je Galileo 1630. već imao razvijenu četverolećnu tehnologiju. Dokaz je zasad posredan: imamo Muñozov opis iz 1666., tvrdnju da je instrument „izradio Galileo”, činjenicu da su tri Galilejeva teleskopa bila poslana španjolskom dvoru, te mogućnost da je jedan od manjih kasnije dospio do Mancere. Ali nema dokumentiranog lanca koji bi povezao baš taj četverolećni instrument s jednim od tih teleskopa. Ako se takav lanac dokaza jednom pronađe, posljedica bi bila prilično velika: povijest teleskopa morala bi pomaknuti početak četverolećnih zemaljskih teleskopa barem petnaestak godina… Čitaj više »