Gdje se nalazila vaša kuća prije 300 milijuna godina?

Novi paleogeografski model otkriva kako su se kontinenti kretali i omogućuje vam da saznate na kojoj se geografskoj širini nekada nalazilo vaše mjesto.

Zamislite svijet u kojem se vaš dom nalazio blizu ekvatora, a ne u umjerenom pojasu. Iako danas to zvuči nevjerojatno, prije stotina milijuna godina geografija Zemlje bila je potpuno drugačija. Zahvaljujući novom modelu i online alatu, sada možete otkriti kako su se kontinenti pomicali i gdje se točno nalazilo vaše mjesto u posljednjih 300 milijuna godina.

Prije više stotina milijuna godina Zemlja je izgledala potpuno drugačije. Kontinenti su bili spojeni u jedinstvenu masu ili razdvojeni oceanima koje danas ne bismo prepoznali. Razlog tome neprestano je kretanje tektonskih ploča koje se sudaraju i razilaze, oblikujući krajolik tijekom eona. Zbog toga je gotovo sigurno da se mjesto na kojem se danas nalazite — vaš dom ili radno mjesto — prije 245 milijuna godina nalazilo na potpuno drugačijim koordinatama.

Geoznanstvenici danas mogu sve preciznije rekonstruirati ta drevna kretanja, ponajprije zahvaljujući magnetskim informacijama pohranjenima u stijenama. Smjer Zemljina magnetskog polja postupno se mijenja od polova prema ekvatoru, što omogućuje određivanje paleoširine stijene u trenutku njezina nastanka. U kombinaciji s poznavanjem građe kontinenata i planinskih lanaca, znanstvenici stvaraju sve točnije paleogeografske rekonstrukcije koje nam omogućuju da putujemo kroz vrijeme i promatramo kretanje ploča tijekom milijuna godina.

Nedavno je tim istraživača objavio nov, detaljniji paleogeografski model u časopisu Plos One, a javnosti je stavio na raspolaganje i mrežni kalkulator paleoširine pod nazivom Paleolatitude.org. Dovoljno je unijeti lokaciju i možete vidjeti gdje se ona nalazila u proteklih 300 milijuna godina. Primjerice, današnji Pariz smješten je na 48,86° sjeverne geografske širine, no prije 300 milijuna godina nalazio se na ekvatoru, što sugerira potpuno drugačiju klimu.

Iako je alat zanimljiv široj publici, njegova je primarna svrha pomoći znanstvenicima koji proučavaju paleoklimu i paleobiologiju. Geografska širina izravno utječe na količinu sunčeve svjetlosti, a time i na lokalnu klimu. Poznavanjem paleoširine nekog mjesta istraživači mogu bolje procijeniti kakva je klima tamo vladala u određenom razdoblju.

„To nam omogućuje da, primjerice, pokažemo što se dogodilo s globalnom bioraznolikošću tijekom i nakon masovnih izumiranja u prošlosti“, objašnjava koautorica studije Emilia Jarochowska, paleontologinja sa Sveučilišta u Utrechtu. „Koje su širine prve postale nenastanjive, a koje su poslužile kao utočišta? Koje su vrste migrirale, koje su se prilagodile, a koje su izumrle? S ovim novim modelom imamo puno veću sigurnost i naše razumijevanje bioraznolikosti prelazi s jednodimenzionalnog pristupa, koji se bavi samo vremenom, na trodimenzionalni, koji uključuje i prostor. To nam omogućuje da izvučemo važne pouke o otpornosti današnje bioraznolikosti.“