Gdje je granica korupcije?

10_-_hands_shaking_with_euro_bank_notes_inside_handshake_-_royalty_free,_without_copyright,_public_domain_photo_image_01

Kada se samo spomene korupcija, sve nam je jasno. Ili nam se samo čini da nam je jasno?

Pod korupcijom smo se navikli podrazumijevati samo krupnije njene oblike, jer smo se na one sitnije već toliko navikli da nam oni postaju „normalni“. Njih i ne primjećujemo, a upravo od sitnih, malih stvari, nastaju veće, pa i najveće. Ovih dana se desio jedan, reklo bi se, sasvim običan događaj koji je postao neobičan baš zbog toga što nam se na prvi pogled čini kao običan. Evo šta se dogodilo:

Profesor Jerotić je, kaže priča, sjedio u restoranu s prijateljima, a jedan mladić ih je želio počastiti pićem objasnivši kako se osjeća profesorovim dužnikom, jer su mu njegove knjige mnogo pomogle u životu. Profesor je to uljudno odbio uz obrazloženje: “Nemojte uvijek činiti to: ja tebi – ti meni. Ja sam nešto, kako kažete, Vama učinio i Vi sada hoćete meni vratiti. Kada Vam neko učini nešto dobro, Vi učinite dobro nekom drugom, on nekom trećem i tako se pravi krug dobrih djela. Inače to – ja tebi, ti meni – je odraz plemenske svijesti i temelj korupcije.“

Dakle, profesor Jerotić vidi elemente korupcije i u pokušaju plaćanja pića u znak zahvalnosti za učinjeno djelo. Ovdje nema ucjene, pritiska pa čak ni očekivanja da se nekoga treba počastiti i riječ je o simboličnom financijskom iznosu, ali eto, i to profesoru miriše na korupciju, i to je put koji vodi ka nečemu ka čemu ne treba težiti. Dalje, mladić želi počastiti profesora nakon što je završio studij i više to ne može utjecati na njegov uspjeh na ispitima. Je li profesor pretjerao u svom moraliziranju?

U načelu, tako je kako je profesor rekao. On je radio samo svoj posao, čini se da ga je uradio kako treba, i njegov bivši student je zadovoljan. Profesor je za taj posao dobio plaću, i to je to, ne treba ga dodatno nagrađivati. Ako se to očekuje, to je doista već neki uvod u korupciju, u stvaranje dodatnih navika i obaveza koje nemaju uporište u zakonu. A opet, pedagoška i neka druga načela kažu da dobro treba pohvaliti i nagraditi, a loše sankcionirati. Nije li ovo bio način da se dobro djelo pohvali i ništa više? Ako gledamo tako, možda je profesor ipak bio malo preoštar?

No, bilo kako bilo, hvala profesoru  Jerotiću što je ovako postupio i što je i nas naveo na razmišljanje o ovoj temi. Hvala mu što pokušava reći da je korupcija nešto protiv čega se trebamo boriti, a o tome gdje je granica od koje ona počinje, možemo i diskutirati.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Ellessar
Gost
Ellessar

Ne bi se bas slozio. Ovo je kao kada tjeramo mak na konac. Zar bi ovaj primjer znacio da bi netko tko je ucitelj, profesor, doktor, medicinska sestra, vatrogasac, policajac, odvjetnik i sl. trebao odbiti pice ili bilo kakav znak paznje od osobe kojoj je pomogla u svome poslu? Zasto stalno gledamo sitne primjere i iz njih pokusavamo donijeti zakljucak sa smo svi isti. Pokusat cu objasniti primjerom. Jedan profesor je u par godina “digao” 200-ak studentskih ugovora i u razgovoru sa svojim mladim kolegom kaze “Kolega pa i Vi ste u istom vremenskom periodu digli jedan ili dva studentska ugovora i prema tome smo u jednakom polozaju ako dođe do bilo kakvog oblika odgovornosti”. Primjera zapravo ima more i ne bi ih navodio, ali ovo mi se cini ipak pretjerana reakcija profesora Jerotica. Naime, osobno smatram da bi se kao drustvo trebali poceti baviti stvarima odozgo (kazu da riba smrdi od glave) i kako bi rjesavanjem, u ovom slucaju korupcije, stvarno trebali rjesavati bitne stvari koje bitno određuju funkcioniranje nasega drustva. A glavna pitanja vezano za ovu slicne teme su slijedeca. Zasto akademska zajednica u zadnjih 20-ak godina šuti i svjesno zatvara oci pred ocitim kriminalom? Zasto se ne utvrđuje porijeklo imovine kada znamo da su mnogi dosli do nekretnina i iznosa bankovnih racuna na nacin koji je nemoguce objasniti njihovim primanjima? Zasto firme koje generiraju ogromne dugove jednostavno njihovi vlasnici ugase i prebace citavo poslovanje na nove firme i rade dalje kao da se nista nije dogodilo? Stoga se samo na kraju pitam jos jednom. Do kada cemo se truditi banaliziranjem stvarnim problema i uporno okretati glavu od onih pravih? Postovana gospodo profesori, odvjetnici, politicari i mnogi drugi, kada cete prestati trositi svoje skupo i dragocjeno vrijeme na ne toliko bitne (da ne kazem nebitne) stvari?

Osoba C
Gost
Osoba C

Politička ”elita” uzajamno djeluje sa sa sebi ravnom ”elitom” privatnog kapitala. Priče o vladavini zakona, pravnoj državi, borbi protiv korupcije, sve je to usmjereno na javni sektor, a krupni kapital sudjeluje u kreiranju zakona, i svemu onome što je važno za poslovne interese kapitala i raznih lobista.
Malo nam je ove naše političke i ine kukavelji koja bi prodala oca i mater, nego su nam korupciju donijele
banke i korporacije iz, vidi čuda, civilizirane Njemačke i Austrije, radi preuzimanja poslova i imovine u Hrvatskoj.
Tko ne vjeruje, neka malo pregleda sudske postupke na visokom političkom nivou (vlade) i brzo će uočiti da se u koruptivnom ponašanju ističu strane banke i korporacije. Hypo je najpoznatiji.
Licemjeri i EU propaliteti, koji nama drže lekcije o moralu i etici.

Brainstorm
Gost
Brainstorm

student je gnjavio. zelio se pribliziti profesoru i njegovom drustvu pomocu “zahvale”. pozeljno upoznati utjecajne ljude iz profesorovog drustva da bi zicao nesto. sebe predstaviti zahvalnim i darezljivim.
profesor je morao odbiti jer bi se pred prijateljima predstavio kao korumpiran.
nesto sto odbija dobre ljude od politke je zicanje korumpiranih radnji. zamisli da imas politicku moc pa te obitelj i prijatelji zicaju za usluge. ili ces im pomoci pa postati korumpiran ili ces odbiti svoje. izbor je tezak pa se mnogi ne zele naci u takvoj situaciji.

Grdi
Gost
Grdi

“Sve ceste vode u Rim” …. glasi izreka, ……………… “Sve veze korupcije vode na markov brijeg” ………. je Hrvatska inacica te izreke ………

Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac

Pretjerao je.

Perun
Gost
Perun

Profesor je ipak malo pretjerao, npr. u mojoj ekipi je bilo normalno ako sretneš profesora u gradu da popiješ piće s njim. Naravno znalo se tko voli piti, bilo je i trezvenjaka kojima se samo javiš i malo popričaš jer znaš da ne pije pa je glupo da ga zoveš na piće. Nema tu nikakve korupcije nego znak pažnje. Korupciju treba čistiti od samog vrha, premijera, vlade i ostale bagre koja zgrče milijarde. Cijena jednog pićenca zaista nije vrijedna spomena u usporedbi s političkim kriminalcima pa čak i da je bivši student imao neke prikrivene namjere ali koliko ja znam to je više onako iz poštovanja a bilo je i profesora koji su znali okrenuti rundu.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik