Doktorandica Clara Dou razvila je postupak kristalizacije pterina koji umjesto organskog otapala dimetil sulfoksida (DMSO) koristi vodu, sol i kiselost. Dok kristalizacija DMSO metodom traje nekoliko tjedana, novi postupak omogućuje izdvajanje kristala u nekoliko minuta. To je ključno jer DMSO predstavlja rizik za ljudsko zdravlje i okoliš.
Kemijske boje koje svakodnevno koristimo – od onih u odjeći do onih u kozmetici – često sadrže toksične spojeve koji se raspadaju na suncu i onečišćuju okoliš. Strukturne boje kakve nalazimo na krilima morfo leptira ili paunovog perja, ne blijede jer boja ne nastaje kemijskim raspadom molekula, nego fizičkim rasporedom kristala koji lomi svjetlost.
Istraživački tim predvođen Leilom Deravi s Northeastern sveučilišta proučavao je leptire iz porodice Pieridae, među kojima su kupusni bijelac i žuti leptiri česti na livadama. Na njihovim krilima nalaze se kristali pterina – spojeva srodnih onima koji čine DNK – čija veličina i raspored određuju intenzitet boje.
Umjesto DMSO-a – voda i sol
Istraživači naglašavaju kako pterini kao prirodne biomolekule ne pokazuju toksičnost poput “vječnih kemikalija” u sintetskim bojama, no priznaju da sigurnosna ispitivanja tek predstoje. “Sigurni su za okoliš i ljude te nemaju mnogo dugoročne toksičnosti”, kaže Deravi, ali dodaje kako studije validacije sigurnosti još nisu započele.
Kozmetika bez metalnih oksida
Dosadašnji kozmetički glitter često sadrži metalne okside koji mogu izazvati iritacije i onečišćuju okoliš. Pterinski kristali mogli bi ponuditi prirodnu alternativu, a istraživači vjeruju da bi se na temelju tih struktura mogli izraditi šabloni za glitter od derivata DNK.
Postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: hoće li kozmetička industrija, koja desetljećima koristi jeftine metalne okside, biti spremna platiti višu cijenu sigurnijih alternativa? Povijest nas uči da se industrija mijenja tek kada je na to prisili zakonodavstvo ili potrošački pritisak.
Od laboratorija do tržišta
Trenutačno tim proizvodi količine strukturne boje veličine zrna soli, ali istraživači rade na povećanju proizvodnje. “Ako možemo napraviti šablone za glitter od derivata DNK, to bi bilo nevjerojatno”, kaže Deravi.
Ova otkrića dolaze u vrijeme kada Europska unija sve strože regulira mikroplastiku u kozmetici, a potrošači traže transparentnost sastojaka. Pitanje je samo koliko će trebati da se laboratorijska otkrića probiju do police s kozmetikom – i hoće li veliki proizvođači poput L’Oréala i Estée Laudera prepoznati priliku prije nego ih regulativa natjera na promjenu.