A gdje je ljubav?

Zaljubljeni par

Živimo u vremenu izobilja, pogotovu mi na europskom kontinentu. Mnoga tehnološka dostignuća olakšala su život ljudima, omogućila im da brže, više, kvalitetnije i s manje truda proizvode, da se bolje oblače i da kvalitetnije jedu.

Čak i u siromašnijim sredinama mnoge stvari su olakšane. Ako nemaju svi telefone i internet, ima poneko, i u slučaju nužde uvijek se nađe načina da se to iskoristi. I bez vlastitog auta, ako bi bilo nešto hitno, mogao bi u pomoć priteći susjed koji ga ima. Hrane i odjeće je toliko viška, baca se na sve strane, da i oni kojima nedostaje hrane i odjeće nekako mogu preživjeti. Istina, ima i oni koji su ostavljeni bespomoćni, ali njih je manjina.

Dakle, napredak je vidljiv na mnogim poljima i bilo bi za očekivati da su ljudi sve zadovoljniji. Ipak, čini se da to nije tako. Naprotiv, sve više je onih koji su nezadovoljni, neraspoloženi, razočarani, zabrinuti. O ubojstvima, samoubojstvima, raznim zlostavljanjima, teroriziranjima slabijih, govori se svakodnevno. Osjeća se prisutna pojačana doza mržnje, a manjak ljubavi. Sve više su na cijeni oni koji se ponašaju nasilno, bahato, a tolerantni se tretiraju kao slabići i štetočine. Ovo je vrijeme u kom se sve očitije vidi kako je na mjestu ona izreka da pametan nikada ne može toliko popustiti koliko budala može zategnuti.

Nekada se ima osjećaj da je opasno pokazati ljubav prema bilo čemu i prema bilo kome, osim prema sebi i svome. Ako voliš bračnog druga i to pokazuješ, ti si papučar, nemaš svoje „ja“ i ne umiješ postaviti stvari na svoje mjesto. Ako si na poslu kooperativan, sklon nalaženju najkorisnijeg rješenja za firmu koje nekada može biti i na tvoju štetu, onda se ne umiješ boriti za sebe, a to znači da si nesposoban i da je normalno za očekivati da ćeš biti izložen mobingu. Pokažeš li veće zanimanje za prirodu, životinje ili neke rekreativne aktivnosti, optuže te da bježiš od „pravih“ problema baveći se „trivijalnostima“, a to je karakteristika slabića i nikogovića. Ukratko, ako imaš u sebi ljubavi za bilo što ili za bilo koga, to ili sakrij ili se pomiri s tim da bi zato mogao imati problema.

Zbog takvog stanja u kom se ne preporučuje ljubav, ili bar njeno javno pokazivanje, sve više je onih koji zato osjećaju tjeskobu, neslobodu da se prirodno ponašaju u društvu, i kada ostanu sami, daju sebi oduška tako što se isplaču zbog sitnice. Vide na filmu neku gestu koja pokazuje nečiju dobrotu, i rasplaču se. Pogledaju susjeda kako djetetu pravi ljulju, i krene im suza. Zaplaču i na neku pomisao o sitnom, dobrom djelu. Ne plaču zbog velikih događaja, masovnih zločina, katastrofa, a za sitnicu se rasplaču kao kišna godina.

Ljubav je čudo. Neki je uspoređuju s rijekom koju možeš neko vrijeme i krotiti, pregraditi je i zaustaviti, ali samo privremeno. Ona će kad-tad preliti branu ili je srušiti ili izbiti negdje sa strane, ali će sigurno nastaviti teći. I ova ljubav koja je u ljudima trenutno potisnuta, prigušena, jednom mora naći svoj izlaz. Možda neko vrijeme prikriveno, u samoći, u nekom intimnom krugu, ali jednom i javno, kidajući sve okove. Tek tada treba očekivati i napredak u raspoloženju ljudi, u rastu optimizma i nade u bolje dane.

Hoćemo li do tada preživjeti i dočekati sretnije dane, ili je to namijenjeno tek nekim budućim generacijama? Hoće li se na cilj stići bez ozbiljnijih trauma ili tek nakon velikih potresa, sada je teško znati. Ako mene pitate, ja sam za to da ne čekamo ništa i nikoga, nego da volimo odmah ida se toga ne stidimo. Govorim to i iz vlastitog iskustva – eto, ja mržnju prepuštam drugima, ja volim, ne stidim se voljeti, i vjerujete, lijepo se osjećam!

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Nasim vladarima itekako odgovara svijet bez ljubavi i sloge jer kako bi nas drugcije kontrolirali?
Pokusajte zamislit cvrstu obitelj, dobrosusjedske odnose, prijateljstvo, cast i postenje u nekakvoj zajednici gdje su ljudi sretni. Zatim probajte njima upravljat, cjepit im djecu s 60tak cjepiva, uvodit im 21 razlicit spol, maltretirat ih porezima da rade za vas ili ih natjerat u rat protiv susjeda ili ih cak slati da ratuju na neki drugi kontinent! Nemoguce!

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Tržnica moga grada u doba” mraka”- brda lubenica iza kojih je po noći spavao vlasnik njive.
Paprika iz makedonije u pletenim košarama bezbroj,paradajza tako velikih,da ti padne neki na nogu ne gine ti longeta.Svakojakog voća i povrća iza kojeg je stajao vlasnik koji je svojim trudom sve to uzgojio.Na drvenim stolovima nabacano voće i povrće,a mirisi, jedan bolji od drugoga.Da si žmirećki išao ,po mirisu bi znao ko šta prodaje.Malo sa strane se prodavalo cvijeće.Mirisno i lijepo.
Da si samo pojeo jedan paradajz,papriku i krastavac,imao bi snage osvojiti Vimbldon kao Nole za pet sati.
Tržnica moga grada u doba nakon paljenja “svjetla”- sva roba na štandovima složena kao po špagici.Paradajzi iste veličine,ima svega ali fali mirisa.Zažmiri i zagrizi,ne znaš što si jeo.Mogao si zagristi bilo što ,pa i stiropor.Sve ima isti okus.Je smeće i to otrovno ali lijepo izgleda i ne kvari se brzo.
Prodavačice cvijeća na istom mjestu kao i u doba ” mraka” Ruže su puno veće no prije.Prolaziš pokraj cvijeća ,sve lijepo ali fale mirisi.Zamiriše jedino kada neko kupi a prodavačica pospreja buket..
Tržnica je postala kao supermarket,sve šareno ali bez mirisa.Svi prodavači kupuju robu sa veletržnice.Istu robu, a onda individualno stave uz cijenu,domaće,iz mog vrta ili eventualno,”zadarska”, ” slavonska”.
Nekada bih se zgrozio da se hrana baca a sada kada vidim što više hrane bačeno, to manje ljudi otrovano.Tješim se tom logikom dok tipkam na mobitelu,sretan što ne okrećem brojčanik na kućnom telefonu gubeći snagu koju mogu iskoristiti da što više ,bolje,duže i za što manje para mogu raditi u jednom danu za mog gazdu kojemu ni ime ni porijeklo ni mjesto ni državu stanovanja neznam.Ali zato kada umoran navečer dođem kući,sjednem pred svoj led tv od 40inča( žena i djeca već spavaju) i guštam jer mogu pročitati slova od titlova bez naočala.Sve to traje cca pet minuta jer onda zaspem sa daljinskim u ruci.Ali zahvaljujući novim tehno dostignućima moj tv se nakon nekog vremena sam ugasi.Ponekad ne znam je li to radi isteka garancije ili štednje energije?

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Fenomenalno!

Piretis
Member
Piretis

“Lubav je čudo.”
Da, najveće čudo a možda i jedino pravo koje možemo doživjeti. Nema cijene pa je trgovci ni ne spominju. Jedino kroz nju možemo pokazati nesebičnost. Ali ima jednu manu, ako ju se ne njeguje, nestane. Nestane ili se smanji kad god više mislimo na sebe nego na predmet ljubavi. U svakom slučaju isplati se njegovati ju. Sve prođe a ona ostane.
“Jedina važna stvar, kad budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.”- Ibert Schweitzer

Deluxe
Gost
Deluxe

Krunski dokaz da je ljubav još uvijek tema za razonodu jest postojanje vojske u svakoj državi svijeta. Dokle god je ljudi spremnih uzeti oružje i ubijati svoju braću, dotad će samo ‘zanesenjaci’ ovako otvoreno zazivati ljubav.

Abe
Gost
Abe

Veliko pitanje, u rangu “ima li boga?”.
Ne otvaram ovim religijsku raspravu, tek usporedba.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik