fbpx

Prosvjetno pitanje?

Online nastava

Ovih dana smo na portalu Logično imali priliku pročitati lijep i koristan, inače na jednom natječaju već nagrađeni tekst Indire Buljubašić, vezan za poteškoće prosvjetnih radnika oko organiziranja online nastave za vrijeme pandemije.

Ali ovo pitanje nije samo pitanje prosvjetnih radnika. Čak – to je više pitanje djece, roditelja i društva u cjelini, jer su posljedice vezane za sve segmente društva. Posljedice nisu odmah vidljive i to je, čini se, glavni razlog što ovakva pitanja ne privlače veću pažnju javnosti, a kad nas rezultati takvog odnosa stignu, bit će kasno.

Tekst veoma lijepo „ukrašava“ komentar čitatelja ovog portala koji se javlja pod imenom puf, a koji ukazuje na stanje u našim ministarstvima prosvjete i raznim prosvjetno-pedagoškim zavodima, stanje među ljudima koji su tamo često postavljeni ne zbog svoje stručnosti, nego zbog „podobnosti“. Iz ovog komentara možemo zaključiti da su prosvjetni radnici u ovom slučaju bili prepušteni sami sebi, a to ne bi trebao biti samo njihov problem.

Uostalom, evo kompletnog komentara koji nam daje nekoliko vrlo bitnih slika o borbi nastavnog kadra i s pitanjima koja bi trebali riješiti oni koji se, navodno, o tome brinu:

„Jako dobar tekst. Vidi se da je pisan od srca.

Radio/radim kao nastavnik/profesor. Radio sam i u državnim i privatnim školama u BiH, i tačno znam kako se i šta radi, kako se radilo i kako će da se radi.

Datum 11. 3. 2020. – škole dobivaju obavještenje da se obustavlja redovna nastava i prelazi na online nastavu. Svi čekamo nešto, bilo šta iz ministarstva, ali jedino što smo dobili je da “škole organizuju online nastavu u skladu sa mogućnostima”.

Datum 13. 3. – škola u kojoj ja radim organizuje samoinicijativno obuku za rad na Zoomu. Sreća moja pa sam mlađi i nije mi bio problem razumjeti ni Zoom, ni 365, ni Classroom, niti se snaći tokom virtuelnih časova. Nije mi bio problem ni dobar laptop, ni dobar mobitel, ni dobar headset, niti dobro baratanje svim time.

Tokom te obuke, koja je trajala sat vremena, pored mene sjedi kolegica koja ima nekih 45 godina. Gleda u sve to “kao tele u šarena vrata” i tiho se meni obraća: “Ja ovo ništa ne kontam”. Ponudim joj pomoć i u narednom periodu pomognem i njoj i još par drugih kolega i kolegica, i ja i ostali mlađi dio kolektiva.

Dva mjeseca čekamo od ministarstva nešto, bilo šta. Nema ništa. Tek nekad krajem maja šalju dopis u kojem nešto čestitaju. Otvorim mail, kad čestitaju dobro obavljen posao.

Koji li posao, zapitah se ja. Većina seoskih škola gotovo pa i nije imala nastavu. Bilo je tih nekih viber grupica, nekih slikanja i prepisivanja zadataka, šta li već, ali sve nedostojno bilo čega, jadno i patetično.

Na to mi se požali poznanica iz jedne od takvih seoskih škola. Predložim joj pomoć da zajedno tu seosku školu izvedemo na kakav-takav put obrazovanja dostojnog djeteta i nastavnika. Da napomenem da ja ne radim u toj školi, niti sam ikad, ali sam rado pomogao. Zatražimo od škole spisak djece iz svih razreda. Potom dobijemo mailove od sve djece i kreiramo za one koji nisu imali. Napravimo razrede za svakog nastavnika i svako odjeljenje na Classroomu. Organizujemo edukaciju prvo za nastavnike, pa i za učenike. Ovo sve je uzelo debelih 10-ak dana posla da se organizuje kako treba. Potom se sve dovede u red, pa smo nastavnike i djecu podučili kako će raditi online testove. I još mnogo toga. Od škole veliko hvala, a od ministarstva veliko ništa. To hvala smo očekivali barem zato što smo sve to uradili volonterski.

Ministarstvo kaže da tokom online nastave reduciramo plan i program. Ali ministarstvo nije ponudilo ništa vezano za to, niti je odradilo svoj dio posla za koji su plaćeni da ga rade. I na kraju od njih jedno veliko hvala.

Obrazovanje u BiH iziskuje ulaganje u nastavnike, nastavni program i nastavnu opremu, ali NE tako da sve pada na teret nastavnika, i da se u svemu tome još njima i prigovara jer su oni tobože nešto privilegovani u svemu tome. Koja li je to privilegija da mi je znati?

A da ne govorim opremljenost same djece. Svi se vole busati u prsa kritikujući današnju djecu kako sve imaju. E pa mnoga djeca nemaju. Mnoga imaju stare računare ili laptope kojim ne mogu pratiti video online nastavu, mnoga imaju neke jeftine mobitele kojim isto ništa ne mogu. I što je najgore jako mnogo roditelja, pogotovo u seoskim sredinama, nema sluha za potrebe djeteta.

Ovi koji govore kako se nastavnicima nema na čemu zahvaljivati, istima bih poručio da itekako ima, jer su oni ti koji od kojih se preko noći očekivalo da sve znaju i umiju. Mogli su da odbiju, jer nisu plaćeni da sami i tako brzo sve nauče, ali nisu, nego su dostojno uzeli sve u svoje ruke i izgurali do kraja.“

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
13 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
alex
Gost
alex
1 mjesec prije

Online nastavu može organizirati kvalitetan software. Kao što može zamjeniti i svu birokraciju i administraciju u društvu. Ali oni sami sebe sigurno neće smjeniti…iluzija…

Spacevoodoo
Gost
Spacevoodoo
1 mjesec prije

Obrazovanje se nemože uspoređivati s državnom upravom i kvalitetan software može proizvesti samo kvalitetne zombije.
Digitalnim se želi potpuno eliminirati analogno.
To ti je situacija kad imaš plaćen mjesečni parking na parkiralištu i prilikom izlaska iz parkirališta prisloniš karticu i ništa se ne događa, živog čovjeka na parkirakištu nema, ovi koji se nalaze iza tvojeg vozila trube, nakon potrage za nekim emergency brojem nazoveš taj broj i s druge strane osoba “kako vam mogu pomoći” odgovara kako vi niste ni ušli na parkiralište, kažeš ali ja sam unutra i rampa se ne diže, imam važeču karticu i plaćeno mjesečno parkiralište, s druge strane osoba vam odgovara “vi niste unutra i ja vas ne vidim”, odgovoriš kako si unutar parkirališta i pitaš “gdje ste vi” i nakon toga muk.
Nikako ne želim reći kako je digitalno u svemu loše, ima prednosti, ali analogno se u životu pa tako i u obrazovanju nebi trebalo eliminirati.
Ovo je samo jedan aspekt problema, a ima ih još nekoliko vrlo bitnih.

Makedonac
Gost
Makedonac
1 mjesec prije

Kada mogu hiljade odraslih da ne rade, zatvorili su im hotele, restorane, zašto da deca i prosvetnici ne mogu da odmore neki mesec?
Jasno je da ni čeka desetak godina terora, COVID19-20-25, gripa, vaške… nije li vam čudno da te dobričine zajedno sa vakcinom uvode online nastavu. To je u celom svetu, sada incidentno ali od jeseni 10-20% obavezno online, pri svake obične epidemije škola prelazi na online, sve do tada, dokad ne ostane samo online nastava za bednih i desetak privatnih škola za elitu.
Očeš narkomane, namališ kaznu, ili ima zakon pa se ne poštuje, ili dozvoliš leke a posle teške droge, ili recimo u americi za desetak dolara, sasvim zakonski dobiješ receptu za drogu pod formom lekarstva. Ima geta gde 30% su narkomani, ne samo deca a sve, odrasli, bake dede…
Neki lekari mogu da debatiraju o tom problemu ali umišljeno se propušta glavna pričina, neko to želi da je tako.
Mnoge stvari su takve jer neko želi da su takve.
Prosveta, ne mi pišemo učebnike a Soros, nazvaćemo ih globalistima, kolko očeš ti budi dobar, pametan profesor nema kako da naučiš decu, eventualno ako ih učiš pravilne stvari, ne te u učebnicima liberala, najmanje gubiš posao, a moze i da odeš u zatvor.
Probaču objasniti jedan od najvažnijih metoda vaspitanja.
Recimo mi odrasli, ukradeš kokošku, ako te uhvate dobijaš batine a posle u čorku. Svaki zna da neke stvari ne treba da se prave, i večinstvo respektuje ta pravila, ne samo po ubeđenja a ot straha.
Ne slučajne su te Istanbnulske konvencije, zabranjuju roditeljima da vaspitaju svoju decu.
Ne moze se sve postiči samo dobrom, nemaš pravo da kažnjavaš, automatski gubiš respekt dece.
Ne govorim o sadizma nekih roditelja i učitelja – psihopata, a o starom dobrom obrazovanju. Kada izgube autoritet kako mogu da uče i vaspitavaju decu.
Dajem jedan konkretni američki metod ot pred 5 godina, polako zabranjuješ učiteljima da kazne neposlušne, jedan momenat ucenici crnci u getima počnu da tuku bele učitelje, danas tamo nema belih učitelja, sabrali su nekih bezrabotnih crnca da prepodavaju.
Ranije u moje vreme učitelj je imao i koristio štap, ili složi zrna kukuruza na pod i neposlušni đak čuči ceo čas na kolena vrhu njih, razume se posle kada i roditelji saznaju o tome, dodaju neku svoju kaznu palavniku.
Konkretno o članku autor prihvaća igru tih koji vode globalizaciju, digitalizacija je jedan od ciljeva COVID operacije.
Kod online se gubi socialni kontakt đaka među sobom i učitelja, socijalna distanca pravi asocijalnih, hladnih ljudi, bio robota, uzmimo istok: Japan, Koreja, Kina, ot desetak godina nose maske zbog CO2, a maska ne absorbira to.
Drugi aspekt je kvalitet, pada nekoliko puta, učitelj ne moze da respektira učenike, nije nekako prirodno kontakt preko ekrana…

Stara kuka
Gost
Stara kuka
1 mjesec prije

Jedna je stvaro vrlo zbunjujuća u cijeloj ovoj priči sa ovom, vrlo čudnom školskom godinom. Najprije smo imali štrajk nastavnika koji je potrajao, ako se ne varam mjesec dana ili malo duže, ubrzo su došli praznici, pa opet malo nastave i korona sa lockdownom i online nastavom. Sve u ssvemu učenici su imali manje od pola normalne školske godine.

Pa ipak, prema izvješćima ministarstva, rezultati na državnoj maturi su znatno bolji od prethodnih godina. Tu može biti nekoliko objašnjenja:
A) Ministarstvo je friziralo podatke i laže da su rezultati bolji
B) Rezultati su zaista bolji jer su testovi bili bitno lakši nego prijašnjih godina
C) Rezultati su bolji jer je ovo generacija lumena znatno inteligentnijih od onih prethodnih godina
D) Rezultati su bolji jer je razina klasične nastve izuzetno niska i učenici bolji i više nauče gradivo online nego u radu s nastavnicima u školi.

To otvara mnoga pitanja. Možemo li uopće vjerovati statistikama ministarstva i drugih državnih tijela? Da li državna tijela prilagođuju uvjete kako bi u izbornim godinama mogli pokazati bolje rezultate (lakši ispiti)? I na kraju pitanje kvalitete čitavog školskog programa, ali i rada samih nastavnika.

Jer ako učenici više nauče i postižu bolje rezultate sjedeći kod kuće za kompjuterom, što onda i kako nastavnici u školi rade, a slijedom toga, trebaju li oni uopće raditi. S godinama pada nam broj učenika i raste broj nastavnika. 1995. imali smo oko 16 učenika na jednog srednjoškolskog nastavnika, danas je to ispod 13 i dalje pada. Tehnološka razina nastave je bitno porasla. A znanje učenika je pak, prema svi pokazateljima sve slabije.

I zašto je to tako? Da li nastvnici slabo rade? Ako je tako s kojim pravom stalno štrajkaju i žale se na plaće i uvjete rada? Ili su školski programi toliko lošiji nego u nekim prošlim vremenima? I zašto se onda struka tj. nastavnici nikad ne bune jako energično zbog toga i tu zahtjevaju promjene nego štrajkaju isključivo zbog plaća i vlastitih radnih uvjeta?

I na kraju, zašto baš nitko od nastavnika i njihovih sindikata dosada nije javno postavio pitanje ovog čudovišnog eksperimentiranja na našoj djeci u sklopu cijelog corona hoaxa. Zar baš nikog od “struke” ne brinu i ne zanimaju posljedice po tu djecu? Hoće li zbog toga prosvjedovati i štrajkati ili to rade samo kad nisu zadovoljni s plaćama?

Slonica
Gost
Slonica
1 mjesec prije

Ne štrajkaju radi plaća nego dostojanstva…
A sto se tiče pitanja oko bune zbog ocijena danas je najbolje čisto poslovno po ps…jer stvarno ima roditelja koji bi to zloupotrijebili…
A cini se da i ministarstvo ima polugu gdje nastavnici ne mogu(žele)puno manevrirati.
A što se tiče online…dobro da nisu odbili nauk..jer po svemu sudeći ce još dugo trebati

Stara kuka
Gost
Stara kuka
1 mjesec prije

A kako se mjeri to dostojanstvo? Jer što se tiče plaća vrlo su konkretni i određeni u zaahtjevima. I što uće znači ta fraza o “dostojanstvu”?Po meni bi dostojanstveno bio da zahtjevaju kvalitetnije škoske programe lišene ldeološkog pranja mozgova. A danas bi pogotovo bilo dostojanstveno da krenu ozbiljno propitivati po učenike, školstvo i društvo u cjelini pogubne odluke kojekavih “stožera”.

Slonica
Gost
Slonica
1 mjesec prije

Dostojanstvo se stalno spominjalo u štrajku,a naravno da je plaća.
Nakon toga nadoknada uz skracene praznike i radne subote(bez zahvale djeci ili roditeljima)
A propitivanje stožera nazadnji će propitivati nastavnici i drzavni aparat…makar uvođenjem digitalizacije i oni ce osjetiti posljedice ove situacije i radosno prelaziti na online(o svom ili drzavnom trošku) samo da bi zadržali radno mjesto.
Vrijeme pokazuje kako cemo svi u istu košaru i malo tko ce imati privilegij odbijati posao.

Makedonac
Gost
Makedonac
1 mjesec prije

Liberalizam je sloboda svakome i za svaku temu, osim ako ne plivaš suprotno tečenju, sloboda da ali ima tabua za koje se ne sme govoriti i pitati.
Skoro da nisam video poznatog sportista koji javno govori protiv maske, karantine, svi klouni igraju liberalni valc, od naj donjih šljama onih glumaca kojim je profesija da lažu-glume, hajde sada se poljubite, hajde na četiri noge hodi i kviči kao pas, oni to urade i dobiju oskar, i se raduju tome.
Sada vidimo i da osim šljama, svi ostali igraju tu igru, maska, socijalna distanca, karantina, online rad, online škola.
Kada mogu presednici EU da glume, složili su namornike i se ne rukuju, a onako laktima, zašto onda i učitelji da ne prihvate tu igru?
Nema vise istinskih muškaraca, čak i armija, policija, tajne službe igraju COVID tanca, a mi želimo da neki profani kažu car je gol/online je glupost, genocid dece/…

Trondhjemite
Member
Trondhjemite
1 mjesec prije

Objašnjenje za dobar uspjeh na maturi se krije pod slovom B (“Rezultati su zaista bolji jer su testovi bili bitno lakši nego prijašnjih godina”).
Maturanti su tražili smanjenje količine gradiva koje ulazi u maturu, gradiva četvrtog razreda skoro pa i nije bilo, a također su se iz ispita hrvatskog jezika maknula neka književna djela (iako su ih radili u razredima prije) kako bi im bilo lakše. Sad usporedite njihovu pripremu za maturu s manjom količinom gradiva (i vjerojatno s laškim ispitima) s pripremama prijašnjih generacija koji su morali i gradivo iz četvrtog razreda pripremiti i za nastavu i za maturu uz pripreme iz ostalih razreda.

Ovakav “dobar” rezultat na maturi je doslovno ispao spin i “dokaz” da je sve bilo super i da je Ministarstvo odradilo odličan posao.

Još bih nadodala:
Sindikati se rijetko bune na uvjete. Na uvjete rada se bune nastavnici, a ovi gore nemaju sluha za to. Lakše je spojiti ljude na osnovi plaće nego na osnovi radnih uvjeta. Razlog tomu je što svi rade u različitim uvjetima koji nekima odgovaraju pa onda te osobe koče druge. Kada je riječ o plaći, onda se tu lakše ujedine.
Odgovor na pitanje vezano za koronu. Nastavnici se nisu stigli buniti jer oni kojima smeta ovo su dali sve od sebe da učenicima i studentima daju maksimum. A oni gore se ližu s politikom.

Promjene će se napraviti kada se skupi dovoljna kritična masa onih koji žele promjene!

Armagedon
Gost
Armagedon
1 mjesec prije

Trondhjemite bravo.
Trebali bi svi mladi ljudi a i prosvijetni radnici i svi drugi ljudi ,odbiti ovakve uvijete rada i zivota
koji nam pokusavaju nametnuti , i njihov sistem bi odma puknuo .
Nema se sto izgubiti , mladi ljudima su vec unistili dijetinstvo a ubrzo ce i zivote .

Dali neko moze pokrenuti ovakvu akciju .

SVI TREBAMO IGNORIRATI i ODBITI ZAHTIJEVE VLADE OVAKVOG DIGITALNOG ZIVOTA …..SADA , INACE CE BITI PREKASNO !

Armagedon
Gost
Armagedon
1 mjesec prije

Sve je ovo unaprijed planirano do “savrsenstva” i samo privikavanje ljudi za kucni zatvor koji dolazi . igrajuci na ljudsku glupost i gubitak logike istih dok su lazljivi mediji i Prevaranti koji se zovu politicari odigrali svoje uloge

Sad ce nastupiti “plemeniti” ljudi koji ce dati svoj udio u poboljsanje zivota u uvijetima “pandemije “.
Ovo je sve velika prevara , u koju ce se uloviti i oni kojise s njom ne slazu , a ostali ce pasti jer nece imati izbora posto ce
vecina prihvatiti lazno stanje .kojim se zeli kontrolirati svijetska populacija.

Dobro dosli u Novi Svijetski Poredak
Ovaj svijet nije vise sigurno mijesto za zivot.

Stara kuka
Gost
Stara kuka
1 mjesec prije

Jedna činjenica po meni je više nego jasna. Tzv. online nastava je jedan od nosećih stupova čitavog ovog projekta korona terora koji se nad nama provodi. Zatvarati djecu i mladež, koja i ne oboljevaju od “strašnog virusa” u kuće, njihovo izoliranje od vršnjaka i i interakcije s ljudima uživo i prikivanje uz ekrane (kao da već i previše nisu “na aparatima”) ne može se nazvati nikako drugačije nego zločinom i zlostavljanjem djece i mladih. A svatko onaj tko u tome sudjeluje praktično bez ijednog glasa protiv, pa tako i nastavnici i njihovi sindikati su suučesnici u tom zločinu. Jer nisu se ustručavali ni bojali svako malo štrajkati za veće plaće, a sad odjednom ta “savjest društva” ni da pisne na ovo zlostavljanje i teror jer se jadni boje za svoja radna mjesta.

Brainstorm
Gost
Brainstorm
1 mjesec prije

mi sutimo, nicim se ne odusevljavamo, nicemu ne vjerujemo.
jer znamo, kad zapuca dzaba preskupi avioni, bljestavo oruzje, cinovi i vojne skole. drzava i vojska bit cemo mi, oruzje nase zardjalo skriveno je sve sto cemo imati.
kad ekonomija propadne dzaba doktori znanosti, kapitali i burzovni indeksi. nasa ekonomija pocinje od motike i krave. sami cemo se organizirati, raditi besplatno, davati i razmjenjivati.
kad zdravstvo ne moze sami skupljamo novac, pravimo ljekove od trava pa kakvi takvi da su.
drzava je farsa. nesto napravljeno da glumi, oponasa nekakvu zamisljenu drzavu, zapravo da reketari rad u korist prevaranata.
nek traje dok traje ali budite uvijek spremni da ce to sve propasti i zakazati a nuznost naseg opstanka je jedini temelj svega sto ce biti.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
13
0
()
x