Znanstvenici su prvi put izravno uhvatili radio-signal s planeta izvan Sunčeva sustava, ali pitanje koje slijedi nije astronomsko — nego tko će kontrolirati tehnologiju kojom se takva otkrića uopće mogu provjeriti.
Međunarodni tim predvođen Kevinom Ortizom Ceballosom s Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku promatrao je sustav β Pictoris, udaljen oko 64 svjetlosne godine od Zemlje, pomoću južnoafričkog radio-teleskopa MeerKAT. Zabilježili su slabe, ponavljajuće pulseve radio-valova koji dolaze iz tog sustava.
Ključni problem bio je odrediti odakle točno signal dolazi — od zvijezde ili od planeta. Istraživači su radio-snimke preklopili s preciznim položajima udaljenih kvazara, koji su poslužili kao nepomične referentne točke. Kada su karte spojili, signal se poravnao s položajem planeta β Pictoris b, a ne s njegovom matičnom zvijezdom.
Riječ je o plinskom divu čije magnetsko polje, prema izračunu tima, na mjestu gdje nastaje radio-zračenje iznosi najmanje 1.250 gausa. To je znatno jače od Jupiterova magnetskog polja. Radio-valovi ne dolaze od nikakve izvanzemaljske civilizacije, nego od aurora koje nastaju kada nabijene čestice putuju linijama magnetskog polja i sudaraju se s gornjom atmosferom planeta — isti mehanizam koji na Zemlji proizvodi polarnu svjetlost.
Prvo izravno mjerenje, ali ne i prva najava
Autori u radu objavljenom na poslužitelju arXiv tvrde da je ovo prvo izravno mjerenje jakosti magnetskog polja jednog egzoplaneta. Dosadašnja radio-opažanja egzoplanetnih sustava nisu se mogla pripisati samom planetu jer nije bilo moguće razlučiti dolazi li signal od zvijezde ili od planeta.
Ovo nije prvi put da astronomija obećava revolucionarni iskorak, a da se rezultat kasnije pokaže slabijim nego što je najavljeno. Povijest znanosti puna je objava koje su godinama čekale neovisnu potvrdu, a dio ih nikada nije dočekao. Rezultat o β Pictorisu b objavljen je kao preprint, što znači da još nije prošao punu recenziju.
No sam pristup je zanimljiv jer otvara nov način mjerenja magnetskih polja egzoplaneta i testiranja modela njihove unutrašnjosti. To je metodološki napredak, ne kozmička senzacija.
Ovo je vrlo zanimljiv znanstveni rezultat, ali naslov i zaključak treba držati pod kontrolom. Ako je interpretacija tima točna, opažanje je važno jer bi omogućilo izravno određivanje magnetskog polja egzoplaneta — veličine koju je inače vrlo teško izmjeriti. Posebno je zanimljivo što se signal pokušava astrometrijski vezati upravo uz β Pictoris b, a ne samo uz cijeli sustav. Ipak, dvije stvari treba jasno razlikovati. Prvo, riječ je o preprintu, pa rezultat još treba proći recenziju i, još važnije, neovisne provjere drugim opažanjima. Drugo, formulacija da je riječ o „prvom radio-signalu s egzoplaneta” može biti pogrešno shvaćena: nije riječ o umjetnom signalu niti o komunikaciji, nego o prirodnom radio-zračenju povezanim s auroralnim procesima. Zato mi je najzanimljiviji dio priče zapravo metodološki: astronomija ovdje ne dobiva samo još jedan neobičan signal, nego potencijalno novi način mjerenja magnetskih polja udaljenih planeta. Ako buduća opažanja potvrde rezultat, takva mjerenja mogla bi pomoći u razumijevanju… Čitaj više »