Rafting Tarom – sinonim za adrenalin i pozitivne vibracije

Rafting, ekipa u čamcu, naslovna.

Predivan spoj prirodnih odlika strmog kanjona i uzburkane divlje vode ne ostavljaju nijednog posetioca ravnodušnim

Reka Tara predstravlja jednu od najatraktivnijih reka Evrope i idealno je mesto za ljubitelje avanture. Protiče kroz dve države – Crnu Goru i BiH, a najbolji deo za rafting je poslednjih 25 km reke. Danas je rafting Tarom jedan od najpopularnijih sportova na ovoj reci.

Nacionalno blago

Veći deo reke Tare je pod zaštitom UNESCO-a. Ovo nacionalno blago privlači na rafting brojne posetioce koji žele da osete adrenalin i ponesu kući nezaboravne doživljaje. Za rafting  nije potrebno nikakvo prethodno iskustvo. Iskusni vodiči su dobri veslači i poznavaoci ove nemirne reke i daju dobre smernice za fantastičnu avanturu. Čamci za rafting su napravljeni od otporne višeslojne gume i dugački su između 3m i 6m, kapaciteta 8 do 12 osoba. Svaki učesnik dobija neoprensko odelo, neoprenske čizme, prsluk, kacigu i spreman je za akciju. Mnogi rafting Tarom dožive sa isprepletenim emocijama straha i uzbuđenja , uz pokoje krike u naletu adrenalina, ali  svakako sa osmehom na licu i vraćaju se ponovo na isto mesto tražeći isti osećaj.

Za potrebe dolaska avanturista u ove krajeve napravljeni su kampovi: Encijan, Tara 87, Tara Raft, Sastavci, DMD  i mnogi drugi. Smeštaj je obezbeđen u bungalovima. Hrana je prava domaća poput: pršute, slanine, sira, jaja, kajmaka, kobasice, teletine ispod sača, jagnjetine na ražnju, ribe… Niko ne ostaje ravnodušan uz bogate ukuse ovog kraja. Uveče se organizuju vesela druženja uz muziku do rane zore i sklapaju nova prijateljstva.  Cene aranžmana se kreću od 35 EUR do 165 EUR u zavisnosti od ponude i broja dana.

Kad je tara najbolja za rafting?

Rafting Tarom se organizuje tokom čitave godine. U zavisnosti od vodostaja može se podeliti na: ektremni  rafting – kada je visok vodostaj nastao otapanjem snega i usled kiša (april, oktobar, novembar); adrenalinski – kada je visok vodostaj i diže adrenalin do maksimuma (maj, jun); turistički rafting – kad je vodostaj niži) jul, avgust, septembar), i zimski rafting – kada  vodostaj nije veliki, a vremenski prilike nisu sjajne (decembar, januar, februar i mart).

Odgovor na najčešće postavljeno pitanje:  “Kada je Tara najbolja za rafting?“  jeste: „Uvek“. Ljudi koji dođu osete veliku dozu adrenalina, dožive super provod i napune baterije.  U svakom od nas se skriva hedonista i bilo bi dobro da iskoristimo potencijale koje ova reka pruža, osetimo adrenalin i doživimo avanturu.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Siniša
Gost
Siniša

Vrbas nije Tara ali kanjon Tijesno je među top u svijetu gdje se održavaju velika takmičenja;bude zanimljivo gledati ljude avanturiste kako se spuštaju Vrbasom.

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

Haha….Tijesno,ostao strah iz djetinjstva tj. vožnja kroz kanjon pa i danas dan preferiram put preko Han Kola.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Jako lijepo i korisno! Rafting je odlican antistres lijek!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Na netu se da naći pregršt onih mudro-pjesmica koje počinju sa Život je prekratak da ne biste…pa onda slijede natuknice, od kojih ti svaka da misliti. Kad, ako ne sad, rekao bi Stipe Petrina na promidžbenom plakatu za izbore, odavajući poštovanje na taj način valjda Kennedyu. Fitzgeraldu.Tako je malo stariji otac jednog mog prijatelja čuo da ljudi skaču sa šibenskog mosta, čuo za nekakav bungee jumping. Pa će Kažu da za to skakanje daju 300 kuna, ne znam…meni se čini da je to malo, tko bi za te pare skakao? Nitko nije imao srca reći mu da ne plaćaju ljudima da skaču, nego da ljudi plaćaju da bi skočili jer bi njegova nevjerica izazvala tko zna kakve grčeve i pitanja Kuda ide ovaj svijet.
A negdje ide, čini se ponekad kao autobus bez kočnica niz strminu. Život je prekratak da ne bismo…isprobali rafting niz Taru!? Zar ne bi bilo bolje prošetati, malo gledati sa sigurne udaljenosti? Ha, a bi, ali nema tu adrenalina, nema borbe za udah, nema straha. Adrenalin? To je ono kao da pretječeš sa sporim autom neki drugi još sporiji auto i ulijećeš u škare? Otprilike.
Svejedno ne mislim na rafting i izvrtati se po ćudljivoj rijeci. I mi kukavice imamo pravo na ovaj svijet. Ima za nas mjesta…na obali.
Ali jutros mi je ova ‘logična’ Tara sjela taman (nemam ni ganđe aman,hehe). Jer…jučer sam joj obećao da ću napraviti plan puta, kako bi ona mogla rezervirati. Bilo je tu nekih prijedloga. Kao Barcelona (ona), Lourdes (ja) pa Camino i Put svetog Jakova (ja). Jedan iz Podstrane kraj Splita (tamo gdje su pronašli excalibur) nije krenuo iz Francuske na Camino, nego iz Podstrane. Pješke do Santiago de Compostella. Ja sam mislio nekih 200 km, ali ništa za ovu godinu. Dogodine.Tad ću biti pravi Forrest Gump, samo što neću trčati nego hodati. Sve dok ne potrošim gorivo koje me na to tjera.
Onda sam joj predložio (potaknut ovim tekstovima na logičnom) kao pravoj pionirki koja je pisala pozdravne govore za štafetu upućenu drugu Titu, da idemo Stazama revolucije, kao na školskim ekskurzijama. Pa je plan slijedeći Mostar-Sarajevo-Beograd-Skoplje pa natrag preko Vranje-Kraljevo-Užice pa u Crnu Goru. Do Pljevlja pa Tara, preko Durmitora, svakako svratiti na Cetinje i onda na Stolac vidjeti svjedočanstva bogumilske prošlosti.
Naravno, može. Ali neću na rafting. Čini mi se da nekako malo para daju za to:)
Mazda je spremna (još samo moram promijeniti desni homokinetički zglob), obiteljsko osiguranje kod HAK.a plaćeno, uključuje sve i svašta. Još je ostalo da ona iskamči tjedan godišnjeg i u svibnju (zna ona kad je Dan mladosti) idemo Stazama revolucije:)))

Šok
Gost
Šok

ja volim enduro
i bijele puteve
mir
tišina
nigdje nikoga
oronule kuće
ni pastira više nema
samo poneki zavidni planinar
što me milo gleda
ali zato je pogled
zrak
i miris
za bogove

Zorule
Gost
Zorule

Potpisujem. Bio sam jednom ima vec dosta dugo, ne znam kako se zvao kamp ali na graničnom prijelazu Šćepan polje, odmah desno kamp, na samom mjestu gdje se Piva ulijeva u Taru. Inace išao sam često na Vrbas (klub Kanjon) i još neka mjesta, jednom smo čak sudjelovali na nekakvom Euro prvenstvu, ali budući da smo više bili amateri nismo ostvarili baš neki rezultat, ali nismo bili zadnji 😉

Lucija
Gost
Lucija

Tko zna nešto o onom autoputu što ga rade Kinezi u Crnoj gori i koliko će to utjecati na Taru? Vidjela sam neke slike – dobro su oni to izravnali…
A Vrbas uvjen pamtim sa slikom neka dva konjića koji se lijepo uvalili – i hlade nožice…

HEKPCT
Gost
HEKPCT

Bio. I opet ću.

zlatan
Gost
zlatan

Na kanjonu rijeke Tare, na onome mostu gdje je sniman onaj partizanski film, ne pamtim ime filma, bio sam davne 1975 godine. No, možda i ovo ljeto odem u Crnu Goru, potruditi ću se otići do kanjona Tare.
Čuo sam, da je nad kanjonom razapet zip-line, ako nije najviši, sigurno je jedan od najviših i najdužih u Evropi. Po meni, to je definitivno veće uzbuđenje od raftinga. U mladosti sam skoro izgubio ludaru u uzburkanom moru na otvorenoj pučini kod Lastova. U malom gumenjaku. Bilo nas troje, kada smo došli do obale, jedna prija je rekla: imali smo više sreće nego pameti ! Zato nemam volje opet imati posla sa vodom.
Zato ću radije na zip-line, a to sam već probao. Kod Gospića, na ličkoj strani Velebita..Ima i u zaleđu Splita, iza brda Kozjak, blizu kliške tvrđave, isto zip-line. Ali to je cijeli progam. Imaju i hodanje po pješačkom mostu razapetom među krošnjama stabala. Lani je cijena bila nekih 480 kuna, i navodno cijeli program traje tri sata.

Mercury
Gost
Mercury

Odličan rafting. Staza se dijeli na dva dijela. Ako je vodostaj veći, forsira se samo drugi dio staze. Morate nagovarati da se odrade oba dijela. Prvi uvjet je alkohol = nula. Ako završite u vodi, onda je grdo. Ako se čamac prevrne, za taj dan ste završili jer ćete se skupljati satima.
Tko voli, mora probati.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik