Stari most u Mostaru – snažan dio identiteta svih Mostaraca i Mostarki

Stari most u Mostaru, hercegovačkom gradu kojeg Neretva presijeca na dva dijela, simbol je grada  i snažan dio identiteta svih Mostaraca i Mostarki.

Ova monumentalna građevina u doba kada je izgrađena, predstavljala je najveću lučnu konstrukciju na svijetu. Danas je to svjetski  spomenik kulture koji se nalazi na UNESCO listi zaštićene kulturne baštine.

Evlija Čelebija

O mostu su pisane i pjevane mnoge pjesme, a slavni Evlija Čelebija o mostu kaže:

“…Kada se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz kojeg je tek izletjela strijela, pa je tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao ni jedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče sa mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći, svaki od njih, posebnu vrstu akrobacije…”

O Starom mostu,  njegovoj izgradnji i graditeljima  pričane su mnoge priče i legende. Jedna takva kaže  da se u periodu kada su Turci zauzeli Mostar, u neposrednoj blizini današnjeg Starog mosta nalazio  drveni most na lancima, kojim su se Turci i lokalno stanovništvo neko vrijeme služili. Zbog dotrajalosti mosta koji nije mogao da zadovolji potrebe stanovništva, Mostarci su  zamolili carigradsku Portu da odobri izgradnju  mosta od kvalitetnijeg materijala.

Novi most dao je sagraditi sultan Sulejman Veličanstveni, 1566. godine, prema projektu mimara Hajrudina, učenika glasovitog Sinana, velikoga turskog graditelja iz 16. vijeka.  Sagrađena je veličanstvena građevina raspona  28,70 metara, sa lukom visine 21 metar od ljetnog vodostaja, a širine  4,5 metara;  na najvišem mjestu dominira rijekom Neretvom.

U periodu između 1557. i 1566. godine, most su gradili dubrovački majstori  zajedno sa domaćim glasovitim zidarima i klesarima iz okolice Popova polja od krečnjaka tenelije, uz upotrebu  tečnog olova i krečnog maltera, prema još u potpunosti nepoznatim tehnikama gradnje. U konstrukciju mosta ugrađeno je preko 456 kamenih blokova ovog kamena, ali tačan broj nije mogao biti izračunat, jer je dio ovih kamenih blokova, oko 60, u srednjem dijelu mosta, prilikom njegovih krpljenja, prekriven malterom. Most se na oba svoja kraja, uz obale Neretve, završava sa po jednom obrambenom kulom: Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koje se zajedno zovu mostari-carinici na mostu, prema kojima je grad i dobio ime.

Čuveni luk Starog mosta nastao je kao proizvod deformacije unutrašnje linije luka, pa izgleda kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Zbog svog čudesnog izgleda  kaže se da sam most predstavlja život – most kao  jedna polovinu kruga, a njegov odraz u vodi je druga polovina kruga; ta  cijela  slika predstavlja život.

Most nema temelje, već počiva na vapnenačkim upornjacima visokim 6,53 metra, koji se na nivou rijeke nastavljaju zidinama koji nose tornjeve. Na upornjaku s lijeve strane rijeke uklesan je natpis na arapskom jeziku Kudret kemeri– snaga svoda.

Luk od upornjaka započinje dekorativnom simom visokom 32 metra, od koje se samostalno luk nastavlja na visini od 12,2 metra.

Stari most je završen i pušten u promet u julu ili avgustu 1566. godine. U to vrijeme, sigurno je bio jedan od najvećih dostignuća u arhitekturi mostogradnje. Zbog nedostatka pisanih izvora, i danas su otvorena pitanja kako je podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportovan na lokaciju izgradnje, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju.

Među brojnim legendama koje se i danas vežu za izgradnju Starog mosta, postoji  priča da je Mimaru  bila određena smrtna kazna ako bi se luk mosta ikada raspao. Nema ni podataka da je Hajrudin ikada vidio svoj most. Prema legendi, Mimar Hajrudin je dan prije skidanja skele napustio Mostar jer mu je sultan Sulejman Veličanstveni zaprijetio da će biti osuđen na smrt ako kameni luk popusti. Dio ove legende je i priča kako je Mimar Hajrudin prije nego je skela podignuta pripremio sve za vlastitu sahranu.