Stari most u Mostaru, hercegovačkom gradu kojeg Neretva presijeca na dva dijela, simbol je grada i snažan dio identiteta svih Mostaraca i Mostarki.
Ova monumentalna građevina u doba kada je izgrađena, predstavljala je najveću lučnu konstrukciju na svijetu. Danas je to svjetski spomenik kulture koji se nalazi na UNESCO listi zaštićene kulturne baštine.

O mostu su pisane i pjevane mnoge pjesme, a slavni Evlija Čelebija o mostu kaže:
“…Kada se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz kojeg je tek izletjela strijela, pa je tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao ni jedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče sa mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći, svaki od njih, posebnu vrstu akrobacije…”
O Starom mostu, njegovoj izgradnji i graditeljima pričane su mnoge priče i legende. Jedna takva kaže da se u periodu kada su Turci zauzeli Mostar, u neposrednoj blizini današnjeg Starog mosta nalazio drveni most na lancima, kojim su se Turci i lokalno stanovništvo neko vrijeme služili. Zbog dotrajalosti mosta koji nije mogao da zadovolji potrebe stanovništva, Mostarci su zamolili carigradsku Portu da odobri izgradnju mosta od kvalitetnijeg materijala.
Novi most dao je sagraditi sultan Sulejman Veličanstveni, 1566. godine, prema projektu mimara Hajrudina, učenika glasovitog Sinana, velikoga turskog graditelja iz 16. vijeka. Sagrađena je veličanstvena građevina raspona 28,70 metara, sa lukom visine 21 metar od ljetnog vodostaja, a širine 4,5 metara; na najvišem mjestu dominira rijekom Neretvom.
U periodu između 1557. i 1566. godine, most su gradili dubrovački majstori zajedno sa domaćim glasovitim zidarima i klesarima iz okolice Popova polja od krečnjaka tenelije, uz upotrebu tečnog olova i krečnog maltera, prema još u potpunosti nepoznatim tehnikama gradnje. U konstrukciju mosta ugrađeno je preko 456 kamenih blokova ovog kamena, ali tačan broj nije mogao biti izračunat, jer je dio ovih kamenih blokova, oko 60, u srednjem dijelu mosta, prilikom njegovih krpljenja, prekriven malterom. Most se na oba svoja kraja, uz obale Neretve, završava sa po jednom obrambenom kulom: Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koje se zajedno zovu mostari-carinici na mostu, prema kojima je grad i dobio ime.
Čuveni luk Starog mosta nastao je kao proizvod deformacije unutrašnje linije luka, pa izgleda kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Zbog svog čudesnog izgleda kaže se da sam most predstavlja život – most kao jedna polovinu kruga, a njegov odraz u vodi je druga polovina kruga; ta cijela slika predstavlja život.
Most nema temelje, već počiva na vapnenačkim upornjacima visokim 6,53 metra, koji se na nivou rijeke nastavljaju zidinama koji nose tornjeve. Na upornjaku s lijeve strane rijeke uklesan je natpis na arapskom jeziku Kudret kemeri– snaga svoda.
Luk od upornjaka započinje dekorativnom simom visokom 32 metra, od koje se samostalno luk nastavlja na visini od 12,2 metra.
Stari most je završen i pušten u promet u julu ili avgustu 1566. godine. U to vrijeme, sigurno je bio jedan od najvećih dostignuća u arhitekturi mostogradnje. Zbog nedostatka pisanih izvora, i danas su otvorena pitanja kako je podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportovan na lokaciju izgradnje, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju.
Među brojnim legendama koje se i danas vežu za izgradnju Starog mosta, postoji priča da je Mimaru bila određena smrtna kazna ako bi se luk mosta ikada raspao. Nema ni podataka da je Hajrudin ikada vidio svoj most. Prema legendi, Mimar Hajrudin je dan prije skidanja skele napustio Mostar jer mu je sultan Sulejman Veličanstveni zaprijetio da će biti osuđen na smrt ako kameni luk popusti. Dio ove legende je i priča kako je Mimar Hajrudin prije nego je skela podignuta pripremio sve za vlastitu sahranu.
Mostarski Haiku…
Dok sjedim na Starom Mostu..
I brckam noge u Neretvi…
U daljini slusam lavez morskih pasa…
U blizini smrde kante za smeće…
Stiglo je proljece…
Do ovog teksta bio sam fasciniran mostom 100%.
Nakon ovog teksta sam fasciniran mostom 200%!
Hvala Lejla!
odista, s ovim lukom i nagibima izgleda pomalo atipično..kao da je iz nekog davnog vremena
1980. sam s prijateljima stigao u 5 ujutro vlakom u Mostar u posjet nekim mladim vojnicima. Sjeli smo u kafić “Košćela” , pili kahvu, čuli hodzu na minaretu, a zatim poslušali tek izasli album “Doživjeti stotu”. Onda smo, dok smo čekali da se kasarnama otvori za posjete, još pola sata… Pročitaj više »
Ako je do estetke vrijednosti koju fotoni odašilju u ganglije ovaj most je definitivno jedan od deset najljepših na svijetu svih vremena. U Mostaru sam bio u vojnoj zračnoj luci kao plavac, zapovjednik pukovnik Đapa a major Pašalić će ga naslijediti. Sječam se najboljih telečih medaljona u hotelu Ruža. Imao… Pročitaj više »
odakle turcima pravo da grade most preko hrvatskih povijesnih voda
Hajde da budemo posteni: lijep j emost ali on nije simbol nicega.
Na žalost, most je simbol pravih Mostaraca, ali ne svih Mostaraca. Prije nekoliko godina bio sam prisutan na jednom graničnom prijelazu između RH i BiH, kada je jedan hrvatski granični policajac “vratio”(mislim da se to zove “zapriječenje ulaza vozilu”) jedno vozilo BiH oznaka jer nisu imali naljepnicu (BiH) države. Otprilike… Pročitaj više »
Most je fantastican… I svaki put kada odem u Mostar odem do Mosta vise puta. Naši Hrvati iz Mostara pak ne idu tamo. Znam jako finog, pristojnog i školovanog gospodina koji živi tamo cijeli život….. I još nije vidio obnovljeni most… jer on, eto, nema šta tamo radti. Većina Hrvata… Pročitaj više »