fbpx

Zagrepčanke i dečki

Originalna čestitka - Ivo Kobaš

Lijepo je, u ovom današnjem životnom sivilu, vidjeti i neke svijetle, vesele iskrice koje nam ne daju da izgubimo nadu i koje nam govore i o drugoj, ljepšoj strani života.

Jučer sam dobio jednu lijepu i originalnu čestitku za Uskrs. Skladatelj Slavko Olujić mi je, uz lijepe želje, poslao i čestitku u vidu pjesme koju je napisao i uglazbio, a onda predao u ruke Lane Marinović i dječjeg zbora Zagrepčanke i dečki. A kad se tako pripremljena pjesma spoji s dječjim šarmom i ljepotom, nastane pravi dragulj i melem za duše kako djece, tako, ako ne i više, starijih. Gledati sretna dječja lica – već je užitak koji nas raznježi, a kada ta djeca još lijepo zapjevaju, lijepo se ponašaju, onda i naše raspoloženje prosto buja. Jednostavno, ne znamo uživamo li više u slušanju ili u gledanju.

I sve to me podsjeti na neka ranija vremena, kada je, čini mi se, bilo više tih dječjih horova. Kada je bilo više radijskih i televizijskih emisija dječjih pjesama i kvalitetnih festivala. Mnoge od tadašnjih pjesama mi i sada zvone u ušima: „Iz kuće je istrčao na ulicu Iva“, „Nije lako bubamarcu“ „Razbole se lisica“… Djeca su uživala slušajući i gledajući svoje vršnjake, a oni darovitiji su imali šansu i sami nastupiti i isprobati se na ovom polju.

Zar ne bi bilo lijepo i sada potruditi se malo više i podržati one koji svoje vrijeme posvećuju djeci da se angažiraju kroz pjesmu, bilo kao izvođači ili slušatelji, ili oni koji na bilo koji način sudjeluju u njenom stvaranju? To bi djecu oplemenilo, a ujedno ih i odvuklo od nekih drugih, možda loših navika. Tamo gdje se navikne družiti pjevajući, manje je mjesta za svađe i nesporazume, jer muzika je sklad, zajedničko djelovanje, sloga, podrška, raspoloženje. Pjesmom se dopunjujemo i dograđujemo. Ona nas zbližava, daje nam samopouzdanje i vraća nam energiju ako smo je izgubili.

Podrškom djeci i onima koji im pomažu kroz muzičko djelovanje, pomogli bismo im da izrastu u spremnije i zadovoljnije osobe, sposobnije za ono što ih čeka kada odrastu. Ulaganje u djecu je najpotrebnije ulaganje za budućnost, a ulaganje u njihove muzičke aktivnosti je i uljepšavanje naših života.

Zato, uz najljepše želje za sve koji slave Uskrs, poslušajmo ovu pjesmu koju sam već na početku spomenuo, i zaboravimo, bar na neko vrijeme, i na viruse i zabrane i na ostale probleme koji nas okružuju:

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
8 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
5 mjeseci prije

Život je pjesma i to djeca najbolje znaju. Sve dok ih mi odrasli ne uvjerimo da nije, nego put posut trnjem. Djeca vole pjevati i svatko od nas voli pjevati, barem pjevušiti kad nitko ne sluša, kad sebi dopustimo da smo opet samo djeca.
Djeci treba prezentirati priče, pjesme, bajke, mitove, a ona će odabrati sebe kroz svoj odnos prema prezentiranom. Nešto će u njima prepoznati ono što je već vani, što postoji pa će se složiti talenti, svrha, smisao i život sam.
Mi smo kao društvo sposobni sve oko sebe pretvoriti u natjecanje. Čak i ono što za natjecanje nije.
Preči puti, instant uspjesi čine se lakšim putem. Za izvođenje glazbe, skladanje je potrebno jako puno predradnji, odnosno školovanja. Glazba ima svoje zakone i njih treba naučiti. Kad ih naučiš, trebaš naučiti tijelo da ih preko instrumenta pretvori u zvuk. Tek onda možeš pronaći neko zrno talenta u sebi i skladati novu melodiju, tvoju. Možeš talent naći i prije, ali nemaš valjane alate s kojim bi ih pretvorio u sklad.
Da, djecu treba glazbeno obrazovati, naučiti ih glazbenoj pismenosti. Oni koji su pozvani, u glazbi će ostati, kao instrumentalisti, kao skladatelji, izvođači. Oni drugi kao publika, ali opismenjena, sposobna shvaćati glazbu. U tomu je vrijednost učenja – stvara se pismenija baza.
Kako s glazbom, tako treba i s drugim talentima koji na svijet dolaze u ljudima. Društvo koje ima rafiniranije sustave za prepoznavanje talenata je i naprednije, poštenije, bogatije. Zato što omogućuje pravim ljudima da zauzmu mjesta koja im pripadaju po talentima, trudu, znanju.

antikonformist
Gost
antikonformist
5 mjeseci prije

Zivot nije pjesma. Zivot je prica koju idiot prica, puna buke i bijesa, a ne znaci nista…da citiram jednog poznatog velikana britanske i svjetske knjizevnosti. Svaka cast pjevanju kao takvom i djecjem pjevusenju, ali i njihovom pjevanju eventualno dodje kraj. Djetinjstvo je samo faza u razvoju ljudskog pojedinca. Nakon sto odraste, odbaci jedne igracke i ideje i primi se drugih. I sami onda postaju ti odrasli koji ih “uvjeravaju da zivot nije pjesma”. A i nije. Tek malen broj njih i dalje se profesionalno i dalje nastavi baviti tim oblikom umjetnosti, i za takve zivot mozda jest pjesma. I to u profesionalnom smislu. No neka pjevaju i uzivaju dok traje, to je ok, ali treba imati na umu da je sve to prolazno, kao i sam ljudski zivot uostalom.

nessy
Gost
nessy
5 mjeseci prije

antikonformist
Sve sto si naveo je istina. U zivotu nema pravde (pa nitko nije ni rekao da ima). Put po trnju, kako netko rece. Pa, dakle, najbolje da djeci, cim pocnu shvacati, odmah objasnimo da je zivot sranje, da ce cesto biti razocarani, da sve to ne vrijedi truda. Objasnimo im sto je entropija, i da im je bolje da se odmah ubiju.
Ili mozda, cuvajmo njihovu cistu dusu kao kap vode, poticimo ih da sto duze ostanu takvi, da se ne pretvore u bijednike bez srca i duse, kakvih je medju nama previse? Sto je bolje, plakati nad zivotnim nepravdama, ili, napraviti mrvicu truda, pa barem pokusati
ispraviti neku od tih nepravdi, pomoci nekome. Kako je netko mudar rekao, tko pomogne jednom covjeku, kao da je pomogao covjecanstvu (parafraziram).

asdfgh
Gost
asdfgh
5 mjeseci prije

@guest_404568 Ovaj tvoj zadnji pasus predstavlja po meni bit prosperitetnog društva. Prosperitetno društvo mora osigurati sustav koji afirmira kvalitetu, odnosno omogućuje da na ključna mjesta u društvu dolaze najposobniji, najiskusniji, najobrazovaniji pojedinci. I to u bilo kojem području ljudske djelatnosti. Suprotnost tome su nepotizam, klijentelizam i uhljebljivanje koji nužno vode društvo u propast.

habanero
Gost
habanero
5 mjeseci prije

Neuobičajen text. Navikao na dnevnu dozu medija i onako bez razmišljanja, na prvi pogled pomislio bih da je o ničemu posebno bitnom. Zapravo, text i video su o jedinom i najbitnijem… Svjetlo treba upaliti da bi mrak izašao iz sobe, to je jedini način, jer mrak se ne može istjerati. Hvala autorima za ovaj text i video prepun svjetlosti i pozitivne energije.

Murat
Gost
Murat
5 mjeseci prije

Mene zanima sto Laki Topalovic misli o clanku.

Murat
Gost
Murat
5 mjeseci prije

Pricice Ive Kobasa i prof.Alerika djeluju na citatelje portala poput antioksidanata.Stite nas od prevelikih doza neoliberala,diktatora i ostalog zemaljskog olosa cesto prisutnih na stranicama portala.

Plačko
Gost
Plačko
5 mjeseci prije

Hvala ti gospodine Kobaš! Predivna pjesma, predobar članak. Ali me to sve iznenađuje. To nisi ti, to je skroz druga osoba.!?? A eto, vremena se mijenjaju, kako starimo. Ugodno iznenađe.👍🤔👊

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
8
0
()
x