Tužna priča o majmunčiću koji se drži plišane igračke osvaja internet, a iza toga stoji poznata teorija privrženosti.
Svijet je osvojila tužna slika majmunčića iz japanskog zoološkog vrta koji se čvrsto drži plišanog orangutana. Sedmomjesečni makaki po imenu Punch, kojeg je napustila majka i odbila grupa, pronašao je utjehu u igrački, a njegove snimke postale su viralne.
Iza ovog dirljivog ponašanja krije se ozbiljna psihološka teorija koja objašnjava zašto se ljudi toliko vežu za ovu priču.
Već nekoliko dana snimke iz gradskog zoološkog vrta u Ichikawiju, blizu Tokija, potresaju cijeli svijet. Mali makaki po imenu Punch grli plišanog orangutana nakon što ga je napustila majka i odbila grupa.
Životinja se drži ovog “dudu” kao za životnu slamku. Viralni videozapisi na društvenim mrežama prate napredak makakija u fazi socijalizacije, dok je omiljena Punchova plišana igračka, koju prodaje Ikea, već rasprodana u nekim zemljama. Ovo ponašanje, međutim, nije slučajno, već se može objasniti psihološkim fenomenom: teorijom privrženosti.
Kao što objašnjava istraživač u psihologiji Mark Nielsen u nedavnom članku objavljenom na stranici The Conversation, a koji je prenio Psychologies.com, sličan pokus proveo je profesor Harry Harlow 1950-ih. Odlučio je odvojiti bebe majmuna od majki odmah po rođenju kako bi promatrao njihovo ponašanje.
Ponudio im je nekoliko “zamjenskih majki” koje su zapravo bile predmeti. Prva je bila konstrukcija od žičane mreže s bočicom za hranjenje. Druga je nalikovala obliku majmuna prekrivenom mekanom spužvastom tkaninom, ali bez hrane.
Protiv svih očekivanja, mlade životinje većinu vremena provodile su u blizini oblika od tkanine koji je nalikovao njihovoj vrsti. Prema drugom predmetu odlazile su samo da bi se nahranile, prije nego što bi se odmah vratile kopiji majmuna. Istraživač je tada zaključio da emocionalna “hrana”, koju čine toplina, mekoća i utjeha, ima mnogo veću ulogu u izgradnji veze od zadovoljenja vitalne potrebe za hranom. Upravo odatle potječe teorija privrženosti.
Ideja je da se dijete može razvijati samo ako se oslanja na pouzdanu i stabilnu emocionalnu osnovu. Budući da djeca ne mogu stalno biti u blizini roditelja, prisutnost plišane igračke i poznati “dudui” mogu pomoći u upravljanju ovom fazom prijelaza i izgradnje kod najmlađih.
Masovno dijeljene slike Puncha svakako su nas dirnule jer stvaraju reakcije empatije i potrebe za zaštitom kod odraslih korisnika interneta suočenih s dojmom ranjivosti ovog napuštenog bebonjaka. Pogotovo zato što nam njegove velike oči i pogled pun očaja mogu podsjetiti na one dojenčeta.
Jadničak mali.
nezeljena djeca – zlo & naopako;)
…čuj,u zoološkom vrtu pa ga majka napustila i grupa izopćila- nije, nego je jadničak objekt experimenta ..
….
valjda se solidariziraju s nečim što im je rođak po položaju.
Zadnji da ih gazde prave majmunima u zoo vrtu.
U Njemačkoj su za vrijeme rata mnoga djeca, koja su ostala bez roditelja, bila prihvaćena u bolnicu. Za tjedan dana gotovo su umrla. Pola njih je umrlo. A dobivala su svu njegu. Znanstveno, sve je bilo apsolutno u redu, bilo je učinjeno sve potrebno. Ali zašto su ta djeca umrla? Tada je jedan psihoanalitičar primijetio kako je djeci potrebno da ih netko miluje, da ih grli, netko tko će im dati osjećaj da su važni. Hrana nije dovoljna hrana. Potrebna je unutarnja hrana, neka nevidljiva hrana. Zato je psihoanalitičar donio pravilo da svatko tko uđe u dječju sobu u toj bolnici – bolničarka, liječnik, posluga – svi moraju ostati barem pet minuta i zagrliti ih, poigrati se s njima. I iznenada, djeca su prestala umirati, počela su se razvijati i rasti. Od tada je učinjeno mnogo takvih pokusa. Kad majka grli dijete, energija protječe. To je nevidljiva energija, a zovemo… Čitaj više »
Iskoristili majmuna da bi privukli posjetitelje i pare.