Ako vjerujemo novoj znanstvenoj studiji, budući osvajači crvenog planeta Marsa imat će dva puta veći rizik da obole od raka, tvrde istraživači s Univerziteta iz Nevade.
Izloženost ljudskih stanica kozmičkom zračenju glavni je razlog povećanja rizika. Gotovo svaki put kada se kozmonauti vrate iz misije, izjavljuju da im je san putovati na Mars. Crveni planet već desetljećima interesira mnoge – od kozmonauta do znanstvenika. Mađutim, stotine sitnih prepreka, odgađaju misiju za Mars. Neke prepreke smo već vidjeli u kvalitetno realiziranim znanstveno-fantastičkim filmovima, ali postoje i nove.
U nedavno objavljenoj znanstvenoj studiji, utvrđeno je postojanje duplo većeg rizika od raka za što je odgovorno kozmičko zračenje u prostoru gdje nema magnetnog polja. Kozmičko zračenje čine čestice koje stižu iz međuzvjezdane zone. Na Zemlji smo zaštićeni od ovog smrtnog zračenja putem velikog štita koji je omogućio razvoj života na Zemlji.
Putovanjem na Mars, astronauti će biti izvan Zemljine zaštite, te izloženi ovim štetnim česticama. Ovo zračenje izaziva rak i neke druge opasne bolesti.
Ali to nije najveći problem. Znanstvenici smatraju da aktualna zaštita astronauta nije dovoljna da ih u potpunosti zaštiti od štetnog zračenja. Oprema koja se koristi nije dovoljno kvalitetna da zaštiti astronauta. Znanstvenici nisu još sigurni o kakvom se riziku radi, ali su istraživanja u tijeku.
Zbog navedenog problema, NASA-in astronaut Scott Kellz je nedavno proveo skoro godinu dana u svemirskoj postaji kako bi bolje razumjeli utjecaj kozmičkog zračenja na ljudsko tijelo za jedan malo dulji period.
Istraživanje Marsa zahtjeva minimalno 900 dana, ne računajući put koji traje više od godine dana. Znanstvenici upozoravanju da se s misijama ne žuri prije nego se realizira estimacija objektivnih rizika jedne takve misije.
11 komentara
Samo da ne dobiju i trecu glavu.
ha ha kakav mars zivio hans kristijan
Bas tako, nisu bili ni na Mjesecu, kakav Mars. Hollywoodska režija
Tko je dao minus neka objasni iz kojeg razloga danas kad je tehnologija napredovala nevidjeno u tih 48god. ne idu na mjesec, odnosno nitko nije otisao osim toboze onih 1969.
Ja nisam dao minus ali ću pokušat objasnit
Prvo i osnovno je da su tad astronauti nosili glavu u torbi. Da nije bilo svemirske utrke (utrka prestiža) o osvajanju mjeseca bi se razmišljalo tek sad. Tad ni astronauti ni političari nisu puno marili za sigurnost ali danas nitko više ne želi preuzeti toliku odgovornost niti se nepotrebno izlagat riziku. Druga stvar je buđet. Pogledaj koliko su novaca ulagali tad u svemirske programe a koliko danas.
Treba uzet u obzir duh tadašnjeg vremena ali s druge strane, da nije bilo svemirske utrke danas bi svemirska tehnologija bila na puno nižem nivou.
USrA vs SSSR/RF utrka traje od kad su se i jedni i drugi poceli diviti njemačkoj tehnologiji i znanstvenicima od WW2. Rusi su uspjeli otici u svemir i kako bi tada jedna tako velika USrA koja si pripisuje pobjedu u WW2, mogla ispasti popišana, morali su ispasti bolji pa su eto snimili u hollywoodskom studiju slijetanje na mjesec. Broj 2 nismo istražili ni kopno do kraja ni more do pola, šta cemo u svemiru, Inkama je bilo dovoljno promatrati zvjezde da bi znali sto trebaju.
Nedostatak interesa i zastarjela tehnologija, pola rakete se raspadne da dođemo do Mjeseca. Znači bili smo na Mjesecu, ali jedva stigli do tamo.
Postoji jos jedan problem za dugorocniji ostanak, otkriven ispitivanjem Marsa prije vise godina a to je prirodna radioaktivnost planeta koja je znatno visa od Zemlje. Ne znam zasto su zapadni bogatasi toliko opsjednuti misijama na Mars i zivotu na njemu – ili se radi o egu ili o imperijalnim teznjama – no namjere svakako nisu utemeljene na razumu i cinjenicama.
Da žele otišli bio oni na Mars sutra, ali nemaju novca da vode ratove i idu na Mars. Da Kina kojim slučajem kaže idemo sutra na Mars onda bi išli i Amerikanci bez obzira na novce.
izbjegavajte ici na mars cesto i imati cete dva put manje sanse za rak.
Ti ‘znanstvenici’ su se nekih 60 godina prekasno sjetili ‘štetnih kozmičkih zračenja’ od kojih se dobija rak. Eto je išlo u desetak misija na Mjesec poprilično ljudi pa nitko nije dobio rak. Samo zato jer nikad nitko od njih nije ni bio na Mjesecu. Tamo ljudska noga još nije kročila. A kako stvari stoje – niti neće još dugo vremena.
Nikakvih svemirskih putovanja nikad nije bilo (a da bih ih izveli ljudi).