Dan je lijep, sunčan, ne previše topao, nego baš ugodan. Izašao sam prošetati dobro poznatom stazom koju gotovo svakog dana pregazim. Pri kraju sam, primičem se kući gledajući u daljinu.
Ispred sebe na oko 200 metara vidim dijete kako se nešto saginje, vrti u krug i zanima oko nečeg što je na zemlji, a što ja iz te daljine ne vidim. Žena koja stoji nedaleko od njega, vjerujem da mu je to majka, sudeći prema njenim pokretima rukama, požuruje ga da idu dalje. Nedugo potom dijete koje je čučilo, nisam siguran je li dječak ili djevojčica, ustade i ode za majkom, povremeno se osvrćući.
Nije me pretjerano zanimalo oko čega je dijete bilo tako zauzeto, ali kad sam uskoro došao do tog mjesta, postalo mi je vrlo zanimljivo. Na travi neposredno pored staze, ležala je mrtva vrana, s perjem raznih nijansi sive boje i crnim kljunom. Uz njeno tijelo ležao je svjež, žuti cvijet maslačka. Dakle, to je to! Shvatio sam – djete je ugledalo mrtvu pticu i sažalilo se. Željelo je pokazati svoje osjećaje tako što je ubralo jedini cvijet koji je u tom trenutku bio u blizini, maslačak, i položilo ga pored uginule ptice. Ostalo bi ono, vjerujem, još pored nje, možda bi je i pokopalo, ali majka ga je zvala i moralo je dalje ići.
Da, bila je tu i majka. Moguće je da je i ona osjećajna duša, da i nju pogađa smrt ptice, ali ona je odrasla i život ju je već oblikovao tako da osjećaje više “raspoređuje” onako kako je to “korisno”. Njeni osjećaji više nisu tako čisti, tako iskreni kao dječji. Djete se ne pita koju će korist imati od toga što zastane i ubere cvijet, ono to čini zato što tako osjeća. Kod odraslih na postupke utječu i drugi faktori koji nekada čak i nisu dobronamjerni. Zato će stariji nekada pokazati emocije i više nogo što ih stvarno imaju i što ih treba pokazati, a nekada neće ni onoliko koliko bi trebali.
Baš je šteta što ne sačuvamo više u sebi dijete i u poodmaklim godinama. Vjerujem da bi tada svijet bio mnogo pošteniji, ljepši i ugodniji za život.
33 komentara
Divna duša… Hvala!
Uistinu , ljep I prigodan text .
Sretan Uskrs,šjor Kobaš.sretan Uskrs svima koji ga slave i ugodan produžen vikend.hvala.
Sretan Uskrs – Buona Pasqua
+ + +
Hahaha..grazie.ostaj mi dobro.
Hvala prijatelju dragi.. Forza Fiume! 😀
Uvijek FF!👍 Ali slaba u ovoj godini,jbg ..svako DoBrO BoRdO🙃🙃
Slazem se.
Svako dobro gospon Ivo!
To dijete postat će kao i njegova mama kad bude imao svoje dijete.
Prolaznost materijalnog života radi svoje i kako na vrani, tako i na ljudima. Nikakva patetka to nemože zaustaviti.
Da. Postati će kao njegova majka osim ako ne osvjesti svoju slobodu i promjeni stečene obrasce. Patetika ne može to zaustaviti. Osjećajnost i patetika nisu jedno te isto, ali i to, kao i mnogo drugih stvari, se često tumači kao isto. Krist je bio osjećajan, ali samo hrabri će reći da je bio patetičan. g Kobaš je prenio događaj koji je čist kao naša duša i na tome mu hvala.
Svako dobro!
Dok je jos malo,djetete ima razvijenu sustinu/dusu/empatiju,nazovite to kako god zelite. Prilikom odrastanja ta sustina sve vise blijedi zato sto se razvija licnost kod djeteta putem spoljnjih utjecaja kao sto su “kultura i obrazovanje”. Logicno je se zapitati zasto sistem trazi djecu u skolske klupe vec u petoj godini. Nimalo slucajno. Desava se vesto da ta sustina umre u covjeku i ostane samo licnost/laz. Veliki procenat ljudi danas hoda upravo bez ove sustine. Oni su zapravo mrtvi. To se manifestira tako sto se kod ljudi pojavi raznorazni tipovi poremecaja licnosti pa stoga imamo ovo danas sto imamo da se medjuljudski odnosi bilo koje vrste raspadaju,i grade se novi koji su poremecene prirode. Da bi covjek ostao , normalan” on mora voditi racuna u kakvoj okolini zivi. Rijetki su oni koji imaju podjednako razvijenu sustinu i licnost,sto je najbolja opcija. Vecinom se desava to da je u ovom zivotu “karta kupljenja u jednom smjeru”.
rođena, odgajana,živela sa majkom koja nije bila emotivna. Ja sa 63god još uvek imam sve odlike deteta. Tako sam vaspitala dete, a dete moje unuče. Dok je drugo unuče ne emotivno. Što proizilazi:rađamo se sa emocionalnom crtom ili bez nje. Emocije se nestiču!!!
nena, to, što govoriš je teška i osjetljiva tema koju većina, ne samo da izbjegava, nego joj ne priznaje postojanje.
Rijetki, ali stvarno rijetki, su oni koji koji su u stanju pojmiti da njihovo dijete ne mora naslijediti njihov, kakav god bio, geno tip već da se u njega, po začetku, po rođenju ili možda u najranijoj dobi, a tko bi ga znao, može “useliti” tko zna što i dati mu “osobnost”.
To je jedan pogled na život, sli ima i drugi pogled, još uvijek ima zajednica u kojima kad dijete vidi mrtvu životinju osjeća veselje zajednice jer slijedi gozba. Danas je Uskrs, mnogi će svečano jesti šunku od mrtve svinje. To je stvarnost.
Želim reći kako treba biti oprezan jer se s emocijama manipulira, ne nužno oni koji ih pokazuju, nego oni koji nemaju emocija i koji emotivne koriste u manipulaciji, zato ćeś na kraju dnevnika poslije svih onih razararanja i ubijanja vidjeti spašavanje kućnog ljubimca, i koga barem malo to nebi emocionalno dotaknulo, a to je napravljeno s namjerom da nam bolje sjedne ono predhodno i da nastavimo funkcionirati emocionakno kako bi nas se lakše manipuliralo
dijete nije znalo znalo da ga netko promatra, pokazalo je spontano djelić ljudske duše, obavilo je ritual da li urođeni ili naučeni tko će ga znati, ali ima magije i ljubavi u tom prizoru
Prle, rano ih preuzme država i popovi da im što prije “izbiju” urođene vrijednosti, a usade im maksimalni utilitarizam i “etiku” uspjeha pa im, na primjer, težnju za srećom, koja je naravna ljudska tendencija, zamjene opsjenama poput holivudskog “američkog sna” i “čekiraju” im onu kartu u jednom smjeru kojom ih podvode majstorima i koja vodi u legendarni(?) ponor duša.
Bitno je na vrijeme spoznati što živimo da ne bi bilo “amo jovo nanovo”. 😁
Neka deca su loša i pre nego što stignu u školske klupe i za to su krivi roditelji, a ne sistem ili škola. U školskom okruženju imaju priliku da pokažu svoju pravu prirodu u interakciji sa drugom decom. Surovost, bezosećajnost i laganje im nije strano. Kakvi su kao deca, takvi će biti i kad odrastu. Malo njih će se promeniti na bolje.
Da, imaš prqvo; mnogi roditelji imaju repto karaktere i bolesne-egodebilične ‘narative.
Odličan uvid!!
Išao sam jutros na misu u pola sedam i prije odem na balkon da vidim u kakvom su stanju golubiči divljeg goluba u gnijezdu na omorici doslovno kraj balkona. Golubica sjedi na njima i grije ih jer je jako hladno.Divlji ili šumski golub kad vidi da mu čovjek nije prijetnja postaje izuzetno pitom. Po povratku oko pola osam odmah sam otišao provjeriti kako su jer su se prošle godine smrzli. I šok. Po omorici sve puno plavkasto srebrnog perja, golubice nema a u gnijezdu samo jedan ptič (bila su dva) i to bez glave, još topli. VRANE. Išle su mi suze. Danas su bili stari deset dana. Nažalost par tih odraslih golubova nikad više ne če doći na to gnijezdo jer kad ih se nasilno otjera zauvijek odlaze.
Žao mi je to čuti, ali ostaj dobra osoba, ima nas! Sretan Uskrs!
Moraš uzeti u obzir da su vrane ptice grabljivice, i da im je to normalno, prirodno ponašanje.
Lijep tekst, zaista lijep, hvala na tekstu. Sretan Uskrs svima!
Sretan Uskrs maloj i velikoj djeci! 🙂
Tako je, sretan Uskrs! 😊
Neverovatna je ta lepota dečje duše.
Srećan Uskrs svima!
Čitajući članak pade mi na pamet kako je Fromm opisujući razlike između modusa življenja zasnovanih na imanju ili bivanju iskoristio iskustvo susreta sa cvijetom engleskog pjesnika Tennysona i japanskog haiku pjesnika Bashoa, pa tako Tennyson, u želji da ga ima, ubire cvijet i uništava život, a Basho želi samo gledati cvijet i slaviti život.
Ovdje bi se moglo dodati da je ovo, iskustvo susreta sa cvijetom, dobar primjer za uočiti razliku filozofije življenja “istoka” i “zapada” ( mada nas “digitala” sve više i brže svodi pod zajednički nazivnik).
Bravo za ovo razmišljanje!
Hristos kaže :
Budite kao deca jer takvih je Carstvo nebesko.
Maloprije mi je jedan dragi dječak ispričao vic: kako se zove Rus koji istovremeno puši tri cigarete? Odgovor: Dimitri.
Lijepo. Sretan Uskrs.
Kada izgubiš dijete u sebi, tada više ne živiš! (Tako nekako reče netko pametniji od mene!)
Čim sam vidio naslov, znao sam da to može biti samo Ivo Kobaš. Hvala na tekstu!
I sam sam razmišljao nešto slično prije neki dan. Moja kćerka je onako dječije otvoreno istupila prema jednoj odrasloj osobi koju ne poznajemo i moja žena odmah krenula s “kako se to ponašaš…” a ja sam joj rekao da se ponaša normalno, dječije, otvoreno, onako kako bi se i odrasli trebali ponašati.