Usporedimo li aktualna medijska izvješća zapadne propagande primijetit ćemo da se isti obrasci koriste desetljećima, a utjecaj na javno mnijenje je dodatno dobio na snazi izumom novih tehnologija. Velika Britanija i Sjedinjene Države imaju veliko povijesno iskustvo u promicanju vlastitih interesa u takozvanom hibridnom ratu, gdje se vojne akcije kombiniraju sa snažnim utjecajem na svijest civilnog stanovništva i vojnog osoblja. Glavni cilj vojne propagande je mobilizacija, a glavna metoda je predstaviti ono što je neophodno kao “istinu”. One koji se usude posumnjati u službeno deklariranu u “stvarnost” se etiketira kao “izdajnike”, sa svim predvidivim ili nepredvidivim posljedicama.
Britanski diplomat Lord Ponsonby je još 1928. godine formulirao niz temeljnih načela utjecaja na svijest i “javno mnijenje” tijekom neprijateljstava. Glavne točke su sljedeće. Velika Britanija i njezini saveznici ne žele rat, ali ga žele “negativci”. Oni oduvijek mrze Britance i već se “pripremaju” za početak sukoba. Borbe se vode isključivo zbog krivnje neprijatelja, pa željeli vi to ili ne, morate se braniti. Vođa “zlobne strane” je utjelovljenje “vraga” i on personalizira “sliku neprijatelja”. Ova osoba, blago rečeno, nije savršena. U najmanju ruku je “neadekvatna”, a žešća propaganda neprijateljskog lidera opisuje kao “mentalno poremećenu osobu” ili se “vjerojatno prodala drugim silama u potencijalnom neprijateljskom taboru”.
Velika Britanija i njezini saveznici se bore za “pravu stvar”, a glavni su im ciljevi uvijek humanitarni i nikada nema skrivenih ekonomskih razloga. Neprijatelj namjerno čini zlodjela, a “mi” ih činimo slučajno ili samo kada smo prisiljeni. Neprijatelj je okrutan i nemilosrdan i uvijek koristi zabranjeno oružje.
“U ratu su naši gubici beznačajni, a kod neprijatelji su ogromni”, ovo je propaganda koju vidimo proteklih dana u više lokalnih sukoba i incidenata poput jednodnevnog izraelsko-sirijskog sukoba.
U načelu, ne smiju se objavljivati stvarni gubici vojnog osoblja i opreme, a informacije moraju uvijek biti u pozitivnom svjetlu. One ne moraju biti istinite, ali zato moraju biti uvjerljive.
Razumljivo, poznate osobe iz kulture, umjetnosti i razni intelektualci moraju podržati “naš posao”.
“Naša misija je sveta, a svi koji u to sumnjaju su obični izdajnici”, ovo je još jedno načelo kojeg je lako prepoznati.
Kao što se primjećuje i danas, ove psihološke formule još uvijek daju željene rezultate. Posebno su bile uspješne u oružanim sukobima “modernog doba”, ako ćemo biti iskreni, od rata području bivše Jugoslavije, preko Iraka, Libije do Sirije, ali i šire. Svrgavanje legitimne vlasti u Ukrajini i kasnije sukob u Donbasu su na Zapadu prikazivani sličnim propagandnim metodama.
Treba li uopće podsjećati na događaje iz veljače 2014. godine, kada je kolebljiva vlada Viktora Janukoviča, koja je trebala upotrijebiti sva zakonska sredstva prisile da rastjera nekoliko tisuća nasilnika u Kijevu, svrgnuta od strane nekoliko stotina naoružanih neonacista, kojima su pomogli “nepoznati snajperisti”.
Zamislimo samo da se u Berlinu, iako ne zbog korupcije ili ekonomskih razloga, okupi oko 20 000 prosvjednika protiv imigracije, a da nekoliko stotina naoružanih neonacista pokuša zauzeti zgradu Bundestaga? Kakav bi bio odgovor njemačke specijalne policije i protuterorističke službe?
Međutim, SAD i europske vazalske zemlje su svoje opunomoćenike u Kijevu prikazali kao “borce za demokraciju”, a svrgavanje predsjednika i vlade je bila “pobjeda slobodarskog duha ukrajinskog naroda i demokracije”.
Kasnije se ovaj dio propagande kombinirao s “borbom protiv terorizma u Donbasu” kojeg su pokrenule neonacističke oružane formacije stvorene nakon prevrata, uz svesrdnu potporu zapadnih saveznika. I sve se to događa pod “demokratskom vladom”.
Koncentracija moći u zapadnim medijima je takva da se nitko ne može udaljiti od “opće linije” kojoj je u interesu “što vjerodostojnije izvještavanje o važnosti događaja”.
Cilj opravdava sredstva, pa stoga treba uzeti u obzir da je svijest šire javnosti prvi važan element rata u bilo kojem slučaju napada. U slučaju rata, “hladni” se postepeno pretvara u “vrući” sukob, iako u suvremenom svijetu zasićenom informacijama tu praktično nema razlike.
Raspad Sovjetskog Saveza je bio trijumf ove tehnike, gdje se izdaja na najvišim razinama vlasti kombinirala sa snažnim i masovnim napadima na svijest stanovništva “oslobođenog od represivnih komunističkih režima”.
Važnost propagande je istaknuo i Napoleon Bonaparte, koji je vješto kombinirao vojne operacije s publikacijama u dnevnim listovima. Slično je kasnije djelovao i njemački kancelar Bismarck.
Budući da je svijest vrlo podložna vanjskom utjecaju, treba stalno biti izložena stranim medijima i važna su pitanja kvalitete, količine i fokusa propagande. Ideja je da se svi argumenti neprijatelja zabrane i cenzuriraju, kako bi se stekle jednostrane prednosti. Upravo je ta tehnika bila temelj utjecaja na široke mase stanovništva tijekom i neposredno nakon rušenja Sovjetskog Saveza.
“Bijeli” ili “sivi” argumenti suprotne strane su svi bili opisivani kao “crni”, a oni “crni”, koji su se kasnije zaista pokazali kao takvi, oslikavani su isključivo u svijetlim bojama.
Rat je u punom zamahu
No, sada dolazimo do stvarnih ratnih operacija, iako još uvijek na drugim pozornicama, od koji su najvažnije Donbas i Sirija. Dakle, uvodni dio ili prve stepenice propagandnog rata su već iza nas.
To se moglo vidjeti nedavno kada je zrakoplov američke koalicije još jednom gađao sirijske provladine plemenske milicije. Mediji su izvijestili o smrti “stotine vladinih boraca”, a neki čak i o “stotinama mrtvih ruskih plaćenika”. Napad je organiziran prema uobičajenim britanskim i američkim propagandnim tradicijama i navodno je bio “odgovor na agresiju”.
Sirijske vladine snage su se borile protiv “Sirijskih demokratskih snaga”, plaćenika koji stranim novcem i oružjem žele svrgnuti “Assadov režim” i na razvalinama bivše “diktature” izgraditi “modernu i demokratsku Siriju”. Naravno, iza “humanitarne akcije odvraćanja napada na demokratske snage” se krije plan “nove Sirije” od nekoliko dijelova, od kojih bi svaki entitet zadržavao u nazivu nešto “sirijsko”, ali jedan s drugim ne bi imali nikakve veze.
Nakon toga dolazi i izraelski napad, što mnogi ne vide kao slučajnost. Propaganda je uvjerila javno mnijenje da se američke snage i njihovi partneri tamo bore protiv terorizma, iako je to “lažna zastava” pod kojom se sije kaos u regiji.
Govoreći o konkretnom slučaju i Bliskom istoku, glavni taktički cilj je rušenje predsjednika Assada, a strateška zadaća je slabljenje Turske i Irana kao glavnih geopolitičkih konkurenata Izraela.
Nakon toga slijedi promicanje kaosa na i unutar granica Rusije i Kine. To su vrlo dobro razrađeni i uporno promicani planovi. Sve ostalo nije ništa više od diplomacije i propagande.
Za ostvarenje plana je Washington trebao ISIL i Kurde. Sada praktično imamo koaliciju na terenu u kojoj su na jednoj strani teroristi, umjereni pobunjenici, Kurdi, SAD, Saudijska Arabija i neke zemlje Perzijskog zaljeva, Izrael i cijeli NATO.
Na drugoj strani koaliciju čine Sirija, Iran, Hezbollah, iračka šiitska armija, Rusija i Turska, koja se trenutno udaljila iz prvog bloka i priklonila drugom.
Interesi Turske s ostalim akterima se ne podudaraju u cijelosti, ali je važno da nema kompromisa s akcijama Washingtona. Teoretski, samo neki ozbiljniji gubici mogu promijeniti trenutnu konstelaciju.
Deklarativno, Amerikanci insistiraju na pregovorima, jer znaju da ako nešto pođe po zlu, oni će opet udariti i ponovno tražiti razgovore. Gotovo sve prati maksimalna razina propagande i tako se izmjenjuju udari i pregovori.
Međutim, ruski pregovarači vjerojatno znaju da ako danas američki , pa čak i izraelski zrakoplovi udaraju po sirijskim snagama, sutra će udariti po iranskim, turskim i ruskim vladinim snagama.
To se i dogodilo i nije trebalo dugo da sljedeće uništenje bude ruski borbeni zrakoplov. Američki napad na sirijske plemenske milicije, napad na ruski vojni zrakoplov Su-25 u zoni za de-eskalaciju sukoba i napad Izraela na Siriju je bio jednostavan logički slijed događaja u kojem su Pentagon i izraelski režim proučili da su spremni za rat i prijelaz na vođenje politike “drugim sredstvima”.
U međuvremenu se u Ukrajini oprema i trenira buduće američko “topovsko meso”, a taj se proces provodi pod krinkom jamčenja provedbe “Sporazuma iz Minska”. Sa stajališta zdravog razuma, ovo je naprosto neobjašnjivo.
Ono što brine je činjenica da imamo situaciju u kojoj jedna strana neprestano teži za ratom i taj rat postaje neizbježan. Događaji sve više potvrđuju ovu tezu, počevši od uvodne propagande sve do danas.
Budući da američka želja za ratom ne ovisi o Rusiji ili bilo kojoj drugoj zemlji, taj rat treba biti dobro pripremljen. Očiglednim i neizravnim znakovima američki generali i geopolitički stratezi pokazuju kako sve više gube strpljenje. Lavina se zakotrljala i ne postoji fizičke sile koja je može zaustaviti.
Ako povučemo povijesne paralele, nešto slično u Europi se dogodilo se pod Hitlerom i ranije pod Napoleonom Bonaparteom. Ovdje čak nije riječ o Donaldu Trumpu, koji malo ili uopće ne odlučuje o ovakvim stvarima. “Politički akter” predsjednik Trump u ovoj priči nije nikakav lider, već poslušna marioneta financijske oligarhije. Očito je da brojnim utjecajnim obiteljima koje vladaju Sjedinjenim Državama mir više ne predstavlja nikakav značaj, posebno ako se u njihovo ime rat vodi daleko, uz pomoć vazala i plaćenika.
Istina je da mi danas živimo u svijetu u kojem stvarnost ima sve odlike rata i agresije. Vjerujući u svoju snagu i nepobjedivost se povećava razina uporabe sile. Jučer su to bili Irak i Libija, danas Sirija i Donbas, a sutra ostatak svijeta.
Rubikon je već prijeđen i većina stanovnika Sirije, Irana i Rusije to dobro znaju, jer su svjesni da će SAD i Izrael, da ne spominjemo ostale, pregaziti sve one koji se ne mogu obraniti.
Propaganda o kojoj smo govorili na početku spominje gospodarske zone u Siriji i što sve ne, što onda prenose i tumače razne vazalske državne agencije, mediji i njihovi unajmljeni “ugledni stručnjaci” s raznih instituta i thin-tankova.
Međutim, rat u Siriji samo djelomično ima ekonomsku dimenziju. Ovo nije “gospodarski rat”, nego rat koji će odrediti budući model međunarodnih odnosa, otprilike kao kada su Napoleon i Hitler pokušali promijeniti svijet pomoću vojnog i političkog nasilja, koje je pratila bjesomučna propaganda. Stoga je očekujte i dalje, a što se više bude zaoštravala, to neće biti samo puka retorika, nego znak da se približavamo kritičkom trenutku izravnog sukoba više svjetskih i regionalnih sila, koje su se već svrstale u dva suprotstavljena tabora.
Kozojebi vise i ne kriju da su ih osnovali SAD i Izrael i da se bore na istoj strani. Danasnja izjava jednog od “lidera” dzihadista u Siriji: http://www.kurir.rs/planeta/2993723/komandant-dzihadista-hvali-izraelske-napade-samo-nastavite-sa-udarima-na-sirijsku-vojsku
Svi imaju propagandu, samo je bitno uvidjeti istinu.
Rat u Siriji samo djelomično ima ekonomsku dimenziju. Ovo nije “gospodarski rat”, nego rat koji će odrediti budući model međunarodnih odnosa. Ključ svega i zato ne treba drečati svaki put kad Rusija ili Iran izgube pijuna na šahovskoj ploči, iako baš i nemaju pijuna, kao ovi drugi, nego svoje ljude koji baš ginu da sačuvaju sve do sada oslobođeno i da se u najboljem trenutku pokrene neka akcija za dalje, pa još više i tako do kraja.
Melhama pocinje u siriji..Kako se priblizava sve je jasnija.. Ko to vidi…
U tom potencijalnom novom ratu između Istoka I Zapada DEFINITIVNO ne bi htio biti na strani Istoka – to će biti takva tarapana kakvu Svijet još nije vidio. Napoleon i Francuzi su dobili po tamburi, Hitler I Nijemci su dobili po tamburi još više, a Rusi i Kinezi će dobiti tako po tamburi da će se vratiti u kameno doba.
Nama sa Balkana je fakat više dosta da smo topovsko meso u tuđim ratovima, svaki narod ovdje izumire, ljudi bavite se rađenjem malih beba, a ne klanjem u ime Židova ili KGB-a ili ne znam koga…
Velika je koncetracija vojnih efektiva, raznih armija, velikih i malih sila, …..
., na teritoriji Sirije!?
To se mora preliti na susedne zemlje, pa i šire?!
Rar se vodi svim sredstvima, a pobeđuje čizma koja gazi zemlju!
Nastavno na temu ovog članka: https://consortiumnews.com/2018/02/12/how-establishment-propaganda-gaslights-us-into-submission/
Zapadne marionete mogu pokrenut veliki rat kad god njihovi gazde odluče.Mehanizma da to spriječi nema.Pitam se neko vrijeme nije li to pitanje vremena.Amerika kao sredstvo zapadnih psihopata je u silaznoj putanji,a to je opasno vrijeme.Oni su naoružani do zuba i sad dok su još vojno močni mogli bi ju iskoristit za veliki belaj.Čini mi se da početak pada SAD-a i dizanje Kine nije slučajno jer veliki skriveni gazde kontroliraju tokove kapitala i mogu dić dijelove svijeta koje odaberu.
Ta prica o javnom mnijenju kao nekom vaznom faktoru u odlukama o smjenjivanju rezima ili pocinjanja ratova od strane nato armade i bankstera jest malo nategnuta .Naime ispranim mozgovima na zapadu ne moras puno objasnjavati zasto i koga napadas jer ih kao prvo ne interesuje a kao drugo tako i tako nece nista razumjeti , a oni koji razumiju stvari su u manjini i njih nitko na ” zapadu” ne sljivi dva posto . Dakle radi se samo o tome da li su oni sigurni da mogu napadom ostvariti svoj cilj ili ne , plus kalkulacija gubitaka. U siriji su malo zapeli zbog rusa i iranaca , inace bi kozojebi vec odavno asada zakacenog o sajlu toyote terenca provozali po prasnjavim ulicama Damaska . Kategoricki tvrdim da ih u Siriji treba docekati na aperkat , nikakvi tu treci svjetski ratovi nece pocinjati , pitanje je samo koliko su tu Rusi… Čitaj više »
NIje ovdje naglasak na propagandi, niti to sada ima neki utjecaj na razvoj događaja. Problem je što se nakon potiskivanja pobunjenika i ISILa razišla magla i sada stvari izgledaju gore nego prije, Pozivanje na nekakav Asadov suverenitet malo je u pomoći, jer se sadašnja Sirija znatno razlikuje od Sirije njegovog oca. Glavni problem za Putina je što je Rusiju doveo u središte svih silnica jer ona jedina ima diplomatske odnose sa svim akterima i postala je i arbitar i glavni policajac, dakle slično nekadašnjem položaju USA kao svjetskog policajca a iz kojega se SAD duže vrijeme pokušava izvući, sada i Trumpovim Amerka First. Stoga samo činjenice: Izrael NEMA diplomatske odnose sa Sirijom, Iranom te SA. U Libanonu u odnosu na Hezbollah je uvedeno primirje rezolucijom UN, što znači da je Izrael i dalje u ratu sa njima. O odnosima sa Iranom nema se što posebno govoriti. Izrael je doduše okupirao… Čitaj više »
Istina je kao i uvijek u sredini.
Nekak bi se kladil na Ruse i Kineze.
Možda nepotrebno ali ipak “demokratska” vlast uvijek vodi računa o javnom mnjenju. Kao što je navedeno u članku, propaganda se obavlja uvijek na isti način. Internet je doveo lakšeg objavljivanja istine ali i otežao pronalaženje u moru dezinformacija. Nažalost, ljudi su danas tako ovcoizirani da uopće ne razmišljaju svojom glavom. Što manje znaju to su tvrđi u stavovima. Kad se stvori opća mržnja i odbojnost prema neprijatelju onda se može na mnogo načina utjecati na njega i slabiti ga. Zbog propagande se lakše prebacuje i raspoređuje naoružanje, nanose ekonomski gubici i indirektno stvara nezadovoljstvo u neprijateljskoj državi a to opet neminovno dovodi stvaranju domaćih izdajnika.
Propaganda je dio specijalnog rata, nije aktivnost, nije politika, rat je.
Rata nece bit zbog vrlo jednostavnog razloga , hdz : sdp – putin : trump , sve zapovjedi dolaze iz istog centra !
Prijetnja ratom je dimna zavjesa za ostale krvozedne i pohlepne operacije .
Pa evo ja sam stari čitatelj i novi komentator. Ne znam je li to grijeh ili nije.
Primjetno je da svi ovdje (99 %) podržavaju Siruju (Asadovu) i ja također, Rusiju i njenu ulogu u Siriji (i ja također).
Ali ono što mi se ne sviđa je to ako netko kaže bil ošto negativno o SSSR-u postaje naconalist, amerikanac, cionist itd
Ako je portal logično, onda je valjda logično da ima ljudi sa različitim mišljenjima. A ako je cilj portala da mu klikaju istomišljenici, neka se slobodno deklarira tako i sve rješeno.
rusi zavade i zbrišu.
ISKONSKO ZLO —- NEMA SE ŠTA DRUGO DODATI (MOGU SAMO DODATI DA “NAŠ DOBRI BOG” PRED KOJIM SMO SVI JEDNAKI DEFINITIVNO NE POSTOJI JER U PROTIVNOM NE BI SMJEO DOPUSTITI TOLIKO NEKAŽNJENOG ZLA ) !!!!!!!!!!!
Ja samo kad pogledam koje u Hrvatskoj su anti-NATO stranke (HSP, Radnička fronta, Živi zid) dok su svi demokrati redom za NATO ne trebam istraživati dalje od toga, to je orvelovština u malom, preslika regije i većih igrača koji nas okružuju. Rat je mir a zlo je dobro i to je ono čemu se krstimo i blagoslivljamo već jedno desetljeće otkako smo ušli u tu ko zna koju po redu bezbožničku sotonističku militarističku sektu. Plaćenićki vojnici i ratni plijen će uvijek dobiti više trgova i ulica nego bilo koji umjetnik, mirotvorac humanist to je tako takva je animalna priroda čovjeka.
u principu babic je sve u pravu, samo sto su se vremena promenila: propaganda vise ne deluje, u nju niko ne veruje osim samih propagandista, ako i oni; na primer koliko antitramp propagande smo imali, rusko mesanje u usa izbore, i? da li smo, mi narod, poverovali? znaju ameri koji su krvnici i lupezi i hohstapleri i klintoni, i busovi, i obama, ali svet vise nije unipolaran, rusija modernizovala oruzje for cheap, kina izbacila petrojuan, sve je spremno za preuzimanje sveta od strane istoka, i nikakva mambojumbo propaganda nema ama bas nikakve sanse da nesto znacajno promeni… uostalom imace anglocionisti cime/kime da se zabave kada se muje opasulje, ako ne pre petrojuan ce ih opasuljuti
Aj bar ovi superiorni moralni kreteni ka bili pop, hiber, i prpošni simpson ne mogu srat da zli komunisti cenzuriraju njihovu nadmoć, iako moram reć da mi se zbog takvih umišljenka gadi čitat komentare, ali valda sam samo još jedan jadnik i luzer.
Ovaj članak je nabolji prikaz situacije i najrealnija procjena događaja u budućnosti. Na našu sveopću žalost!
Zapad će i dalje nastaviti svoju propagandu prema svojem narodu, dok je istok bio slabiji šutili su i jeli zapadna go…koja su oni propagirali cijelom svijetu.Sad kad više nisu toliko slabi jednostavno su rekli odjebite “partneri”, što god vi uradite mi ćemo dati kontru, ne samo da ćemo dati kontru već ćemo i napadati. Napad se najbolje vidi u razjebavanju dolara. Što se tiče sirije po mojem mišljenju situacija će se razvijati na slijedeći način. 1.Rusija će izbjegavati sukob kao nekad Tito kod Trsta. Englezi i amerikanci prijete i dovezu nekoliko diviziona tenkova, tito dovede nekoliko proleterskih brigada za svaki divizion tenkova. Na kraju znamo kako je završilo. U ovom slučaju rusi neće dovlačiti vlastitu vojsku ali će recimo raspoređivati PZO, ili će unaprijediti Sirijsku,..itd. Pretpostavljam da ste primjetili da Rusi sa ostalima igraju na način da imaju inicijativu prema teroristima(oslobađaju prostor u kontinuitetu stalno) a na velike igrače reagiraju… Čitaj više »
“Kao što se primjećuje i danas, ove psihološke formule još uvijek daju željene rezultate.”
Pa nije to nimalo za čuditi, uzme li se u obzir da je većina građana najobičnija stoka, koju boli ku*ac “jesmo” li pobili milijune “drukčijih”, ali ih “iskreno” zaboli “duša” kad oni pobiju samo jednog “našeg”.
“Svjetina je najgori tumač istine.”, Lucius Annaeus Seneka
ali i:
“Pučina je stoka jedna grdna”, Njegoš
Tko to shvaća, ne trebaju mu filozofska i ina prenemaganja kojima je jedino objektivno da pokušava očuvati nepostojeće dostojanstvo cijelog puka, bez obzira na njegovu različitost bio-psiho-socijalnog evolucijskog statusa i nedostatak etike.
Istina je često mnogo jasnija i jednostavnija od njenih “tumača”! 🙂 🙂 🙂
znaju li ovi prorusko kineski fanovi da je komunizam kakvog oni zamišljaju gotov. Argumenti su im jača strana, pa samo lijepo pogledajte po svojoj kući i oko nje. Tko je vlasnik brendove ičega što imate a da iole vrijedi. E pa kada to saznate lijpo im se poklonite makar to bili i rusi.
Tko će razoružati Kurde? Mogu li Amerikanci ostati u Iraku, ako budu ozbiljno napali šijitske snage u Siriji? Ako budu morali napustiti Irak, što će tražiti u Siriji? Zašto Amerikanci ne dozvoljavaju Turcima da pokore ili potjeraju Kurde? Može li se zemlju koja je dala preko pola milijuna žrtava i desetak milijuna prognanika kontrolirati zračnom silom, bez pješadije – čizama na zemlji? Može li se kontrolirati zračni prostor neprijateljske zemlje koja je saveznik Rusije i može po potrebi podići razinu protuzračne obrane na dovoljnu za F 34? Koliko su ozbiljne šanse Amerike da ozbiljno utječe na zbivanja u Siriji? Što se može zaključiti o budućem razvoju događaja analizom događaja u Siriji nakon uključivanja Rusije u obranu Sirije (i Europe, ali Eu se pravi da to ne vidi) tko je u padu, tko gubi teritorij, borce a tko napreduje i jača? S kakvim bi ishodom rata u Siriji bio zadovoljan Izrael,… Čitaj više »
Kurde neće razoružati nitko. Ako ih ne budu pomagali Amerikanci, oružje će, uz pristanak na federalnu Siriju dobiti od Assada i Rusije. Amerikanci ne mogu ostati u Iraku i voditi rat protiv šijitskih/iranskih/proiranskih snaga u Siriji. Amerikanci mogu trajno ostati jedino na području koje solidno kontroliraju oružane snage Kurda, jer s Turskom više nemaju iste interese. Agresija na Siriju pokazala je da su pobunjenici nesposobni opstati bez da se pretvore u ono što jesu ISIL. A ISIL je samo jedan oblik politike koju u drugom obliku vode Saudijska Arabija i Turska, imperijalna kvaziislamska politika, neumjerena, nerazumna, osuđena na poraz bez obtzira na velik ljudski i realno izvanredan mobilizacijski propagandni ustroj. Pobunjenici da, ISIL ne. Potencijal koji se otkrio pojavom ISILa kojeg čini se nije bila svjesna ni Turska ni Saudijska Arabija je bila moguća velika promjena granica na Bliskom Istoku, koja bi završila na etničko vjerskom načelu nakon golemog klanja… Čitaj više »
A američka je vojska uporno obučavala i naoružavala borce (a CIA okupljala i financirala, usput otklud tajne službe zapadnih zemalja znaju za dobrovoljce ISILa iz npr Francuske – dio su sami regrutirali) koji bi stotinjak metara nakon prelaska sirijske granice dizali ISILovu zastavu i Amerikancima pokazivali srednji prst.
Na terenu Amerikanci nemaju čizama, ne mogu ginuti u još jednom za Ameriku nepotrebnom ratu američki vojnici, ISIL je neprihvatljiv, Turci de facto ISIL, Izraelci još manje od AMerikanaca spremni za pješačke borbe, problem teško rješiv
a nakon pojave ruske protuzračne obrane, nerješiv. Nerješiv.