Digitalni euro – Kontrola, praćenje i skrivena agenda iza nove valute ECB-a

Uvođenje digitalnog eura moglo bi drastično promijeniti način na koji Europljani pristupaju svojem novcu i financijama. Dok Europska centralna banka (ECB) ubrzano radi na implementaciji ove digitalne valute, mnogi stručnjaci upozoravaju na dalekosežne posljedice koje bi CBDC (digitalna valuta središnje banke) mogla imati na privatnost građana i financijsku slobodu.

Što je digitalni euro i zašto se razvija?

Digitalni euro predstavlja digitalnu verziju eura koju bi izdavala i kontrolirala ECB. Za razliku od fizičkog novca, koji je također javni novac izdan od strane središnje banke, digitalni euro omogućio bi potpuno novu razinu nadzora nad financijskim transakcijama građana.

ECB navodi nekoliko razloga za uvođenje digitalnog eura. Prvenstveno, uporaba gotovine u Europi kontinuirano opada, što znači da privatne institucije (komercijalne banke i procesori plaćanja) preuzimaju sve veću kontrolu nad digitalnim plaćanjima. Iz perspektive ECB-a, ovo predstavlja problem jer mnoge od tih institucija nisu europske, što smanjuje utjecaj ECB-a na monetarnu politiku Europske unije.

Međutim, iza službene retorike krije se zabrinjavajuća stvarnost. Augustin Carstens, generalni direktor Banke za međunarodna poravnanja (BIS), otvoreno je priznao da bi središnje banke mogle imati “apsolutnu kontrolu” nad korištenjem CBDC-a. Ova izjava nije teorija zavjere, već direktna potvrda potencijala za nadzor i kontrolu koje digitalni euro pruža.

Kontrola i praćenje u srcu digitalnog eura

Dokumenti koje je ECB objavila o digitalnom euru otkrivaju zabrinjavajuće mogućnosti kontrole. Razmatrane su opcije poput ograničenja držanja, ograničenja potrošnje, zamjene fizičke gotovine, pa čak i zamjene zlata. Ovakve ideje posebno su opasne u kontekstu ECB-a, čija monetarna politika nije ograničena samo na inflaciju i nezaposlenost, već uključuje i okolišna pitanja te osiguranje stabilnosti eura kao valute.

Predsjednica ECB-a Christine Lagarde potvrdila je u intervjuu 2023. godine da bi digitalni euro bio kontroliran, što samo pojačava zabrinutost da bi ova valuta mogla biti korištena za ograničavanje putovanja građana ili potrošnje u određenim zemljama EU-a. Njezine izjave o korištenju štednje građana za financiranje vojnih i ekoloških politika EU-a zvuče još alarmantnije u kontekstu digitalnog eura.

Digitalni euro mogao bi omogućiti uvođenje negativnih kamatnih stopa na europske štedne račune, prisiljavajući građane da ulažu u druge imovine poput zelenih obveznica EU-a, istovremeno sprječavajući ulaganja u alternativne valute i imovinu.

Evolucija digitalnog eura kroz vrijeme

ECB je počela ozbiljno razmatrati CBDC nakon što je Facebook najavio svoju digitalnu valutu Libra 2019. godine. Središnje banke diljem svijeta shvatile su da digitalna valuta pokrenuta od strane velike tehnološke kompanije može ugroziti njihove nacionalne valute. Za ECB, kriptovalutni bik iz 2021. godine bio je ključan poticaj za početak rada na digitalnom euru.

U 2022. godini, ECB je objavila preliminarne dokumente o svom digitalnom euru koji su sadržavali distopijske ideje poput ukidanja gotovine i zamjene zlata. Do 2023. godine, ECB je ublažila svoj ton, djelomično jer je shvatila da treba komercijalne banke i procesore plaćanja za funkcioniranje digitalnog eura, a djelomično zbog izrazito negativne javne percepcije.

ECB je također uvela manje promjene u dizajn digitalnog eura kako bi stvorila dojam da je manje distopijski nego što zaista jest. Najbolji primjer su “uvjetna plaćanja” koja su identična programabilnosti, ali ih implementiraju komercijalne banke koristeći alate koje osigurava ECB, čime ECB prebacuje odgovornost ako se implementiraju ograničenja poput emisija ili lokacije.

Kada će digitalni euro biti lansiran?

Suprotno popularnim izvještajima, digitalni euro neće biti lansiran u listopadu 2025. godine. Umjesto toga, njegov konačni oblik bit će predstavljen europskim političarima koji će zatim glasati o njegovoj implementaciji. Ovaj proces mogao bi potrajati 2-3 godine, što znači da digitalni euro možda neće biti lansiran sve do kraja 2027. ili 2028. godine, pod pretpostavkom da europski političari glasaju za njegovo odobrenje.

Nije trenutno jasno koliko je europskih političara za digitalni euro, prvenstveno zato što njegov tehnički dizajn još nije finaliziran. Međutim, konačna verzija vjerojatno će biti toliko razvodnjene da neće biti ono što sada mislimo, jer oni koji sve stvaraju dobro znaju da režu granu na kojoj sjede.

Stabilecoini kao alternativa – bolje ili gore rješenje?

Alternativa digitalnom euru mogla bi biti stabilna valuta (stablecoin) vezana uz euro. Trenutno su stabilne valute podržane državnim dugom, ali u budućnosti bi mogle biti podržane depozitima komercijalnih banaka ili čak rezervama središnjih banaka.

Kriminalci iz WEF izvještavaju da su stablecoinovi u posljednjih nekoliko godina doživjeli značajan porast, a vlade diljem svijeta razvijaju regulatorne okvire za njihovu upotrebu. Jasna i jedinstvena pravila mogu pomoći u širenju upotrebe stablecoinova, a u srpnju su u SAD-u već napravili značajan korak prema glavnim tokovima nakon što je vlada donijela značajan zakon o regulaciji stablecoinova vezanih uz američki dolar.

Američka politika snažno potiče inovacije – domaće naravno, jer strane guše. Nastoji zadržati SAD atraktivnim za fintech kompanije i ojačati globalnu ulogu dolara. Stablecoinovi su kriptoimovina koju izdaju privatne tvrtke, često djelujući kao posrednik između kripto svijeta i tradicionalnog financijskog sustava.

Međutim, sustav temeljen na stabilnim valutama mogao bi biti gori od CBDC-a jer bi mogao dovesti do istog distopijskog financijskog sustava, samo s drugačijim entitetima koji povlače konce. Moglo bi se tvrditi da bi sustav stabilnih valuta bio gori jer ne bi postojao način da se promijeni osim ako niste izvršni direktor izdavatelja stabilne valute, a čak i tada vjerojatno odgovarate najvećim dioničarima.

Implikacije za financijsku stabilnost

Financijski monopolisti upozoravaju da digitalne valute središnjih banaka mogu narušiti financijsku stabilnost. U većini ekonomija, maloprodajni depoziti glavni su izvor jeftinog i stabilnog financiranja za lokalne banke. Kada klijenti zamijene svoje depozite za CBDC, banke gube svoje maloprodajne depozite kao i rezerve središnje banke. To čini financiranje banaka manje stabilnim i likvidnim, što povećava rizike financiranja.

ECB je svjesna ovog rizika i zato planira postaviti ograničenje na držanje digitalnog eura. Ako dođe do krize, vjeruje se da bi većina Europljana zamijenila svoje redovne eure za digitalnu verziju jer bi bili sigurniji za držanje. To bi moglo iscrpiti rezerve središnje banke, potencijalno izazivajući bankarsku krizu.

Zaključak: Borba za budućnost novca

Dok se svijet kreće prema sve digitalnijim oblicima novca, bitka između CBDC-a i privatnih stabilnih valuta mogla bi odrediti budućnost financijskog sustava. Ekonomisti objašnjavaju kako će se euro stablecoinovi uklopiti u pejzaž digitalnog novca u budućnosti, razmatrajući različite dizajnerske izbore i značajke stablecoinova te kako bi interagirali s CBDC-ima.

U budućnosti bi mogli završiti s globalnim sustavom koji se sastoji od više CBDC-a ili globalnim sustavom stabilnih valuta s jednim ili dva izdavatelja. Ironično, sustav s više CBDC-a vjerojatno bi bio manje distopijski od globalnog sustava stabilnih valuta jer biste se u multi-CBDC sustavu još uvijek mogli preseliti u drugu zemlju ako vam se ne sviđaju politike središnje banke.

Dok se rasprava o digitalnim valutama nastavlja, važno je da građani budu informirani i uključeni u odluke koje će oblikovati budućnost njihovog novca i financijske slobode.