Američki startup radi na razvoju divovskog topa koji će lansirati satelite i druge korisne terete u svemir brzinom 23 puta većom od brzine zvuka, a američko ratno zrakoplovstvo pokazuje veliki interes za ovaj projekt.
Smanjenje troškova orbitalnih lansiranja
Podsjetimo, pojam “svemirski top” odnosi se na metodu koja uključuje lansiranje objekta u svemir pomoću velikog topa. Prvi put se pojavio u romanu “Put na Mjesec” (1865.) Julesa Vernea, a danas je još uvijek hipotetska tehnologija.
Međutim, moguće je da će ova vrsta inovacije jednog dana postati stvarnost. Naime, istraživači rade na projektima svemirskog topa, posebice oni iz startupa Longshot Space Technologies, kako je otkrio članak u časopisu New Atlas 22. studenog 2025.
Tvrtka sa sjedištem u Oaklandu (SAD) ima za cilj s kopna slati satelite i druge korisne terete u nisku orbitu pomoću svemirskog topa vlastite izrade. Glavna specifičnost ove tehnologije je mogućnost postizanja brzina većih od Mach 23, odnosno oko 28.400 km/h. Cilj Longshota je omogućiti cijenu orbitalnog lansiranja značajno nižu od one konvencionalnih raketa.
Lokacija za izgradnju i testiranje već postoji, u bivšem centru američke mornarice u Alamedi (Kalifornija). Ova lokacija nije slučajno odabrana jer je mornarica tamo već testirala Phalanx 1970-ih, proturaketni i protubrodski obrambeni sustav koji je još uvijek u upotrebi danas. Tako startup tamo testira svoj prototip svemirskog topa duljine 37 metara i promjera 76 centimetara.
Obećavajući prvi testovi
Svemirski top Longshota inspiriran je starijim konceptima poput V-3, višekomornog topa nacističke vojske korištenog tijekom Drugog svjetskog rata. S dometom od 160 km, ovo oružje bilo je namijenjeno za napade na Englesku.
Nadalje, iako rad V-3 počiva na mehanizmu višestrukog ubrizgavanja duž cijevi, Longshotov top ne sadrži eksplozivno punjenje. Potonji koristi komprimirani plin za pokretanje objekata. Ipak, što se čini potpuno logičnim, ovo lansiranje velikom brzinom nije sasvim dovoljno jer uređaj poslan u svemir apsolutno mora imati motor kako bi dovršio svoj položaj u orbiti.
Nameće se pitanje: zašto se ovdje radi o brzini od Mach 23? Prema startupu, ova brzina je potrebna za dosezanje svemira i održavanje na orbiti s ravnom putanjom. Za sada, Longshot je već izveo više od stotinu lansiranja na zemlji i dostigao brzinu od Mach 4, odnosno blizu 5.000 km/h. Osim toga, startup čeka odgovor za izgradnju infrastrukture blizu regionalnog aerodroma Tonopah (Nevada), što će im omogućiti početak testiranja na visini.
Konačno, treba znati da se američka zračna snaga ne zadovoljava samo “držanjem oka” na napretku Longshota. Naime, startup ima financijsku potporu od 4 milijuna dolara, u okviru programa Space-Based Infrared System (SBIR) američke zračne snage. Drugi renomirani investitori podržavaju ovu inicijativu, posebno Starship Ventures, Draper Associates, kao i Sam Altman (OpenAI).
Kozmička brzina je brzina koju treba postići fizikalno tijelo (na primjer prirodni ili umjetni satelit) kako bi se i bez dodatne sile potiska nastavilo kretati kružnom stazom oko nekoga nebeskog tijela (prva kozmička brzina), oslobodilo njegova gravitacijskoga polja i počelo udaljavati paraboličnom stazom (druga kozmička brzina), odnosno oslobodilo gravitacijskog utjecaja Sunca (treća kozmička brzina). Iako zbog otpora atmosfere staze satelita oko Zemlje na visinama manjima od 200 kilometara nisu moguće, prva kozmička brzina na površini Zemlje teoretski iznosi 7,91 km/s, na površini Mjeseca 1,68 km/s, Marsa 3,56 km/s. Druga kozmička brzina naziva se i brzinom oslobađanja, što je na površini Zemlje 11,15 km/s. Treća kozmička brzina za svemirsku letjelicu lansiranu sa Zemlje da bi se oslobodila gravitacijskog utjecaja Sunca iznosi 16,7 km/s. Četvrtom kozmičkom brzinom katkada se naziva brzina potrebna za napuštanje Mliječne staze, oko 100 km/s. Zbog toga, na primjer, međuzvjezdana letjelica Voyager 1, koja je, prošavši 1989. pored… Čitaj više »
“Predvidio”?
Ako iza ovoga stoji isti ko iza maska hejtsa itd. onda će to i napraviti, to jest “onaj” će im dati nacrte ko sa svim “otkrićima” do sada…………
Bajke za malu djecu
Ma šta mi napriča(ste)! Hoće l’ bit u “orbiti” ispod kupole ili u vodama iznad? Ili vi još vjerujete u bajke?
Zašto nisu napravili elektromagnetski top? Takav top bi postigao mnogo veću brzinu ispaljivanja. Izgleda da im takva tehnologija još uvijek nedostižna.
Jules Verne je bio veliki vizionar.
Ma to je sigurno onaj iz Iraka što je Sadam radio. Što ameri imaju a da nisu ukrali ili preplatili novcem svojih građana.
Znači, opet tehnologija potekla od nacista
Raketa postepeno ubrzava 0d 0 do željene ili moguće. Nagli start od 0 do 5,000 km/h je ozbiljan problem za opremu koju treba dizajnirati za tako moćan udar to znači ???
Koliko bi bilo ubrzanje za prvu kosmičku u cevi 100 metara dužine?
:
ubrzanje bi bilo oko 32 hiljade puta veće od Zemljine gravitacije!3. Šta bi se desilo s telom/projektilu?Ovo je ključno pitanje:
To je tek idejno riješenje, možda im uspije.
Druga ekipa je radila na centrifugalnom izbacivanju rakete koja treba daleko manje goriva da postigne željenu brzinu za izbacivanje satelita u orbitu
http://www.spinlaunch.com/
Predvide on, hurac moj
23 jer je 7900/340 = 23. zato 23.
7900 m/s je prva kosmicka brzina, koliko treba da napusti zemlju. 340 m/s je brzina zvuka u zraku, =1 mach. m/s, svi znamo, je metara u sekundi.
svemirski top i dalekometni topovi inace – problem je otpornost materijala na eksploziju. ne postoji materijal cije atomske veze mogu izdrzati eksploziju potrebnu da objekt postigne zeljenu brzinu. atomi moraju “raditi”, zbiti se i opustiti. ne ide to tako sa fizikom. prije ce se rasprsnuti.
zato tu spominje ubrizgavanje, tj sekundarne i nizane eksplozije. pomalo lici na raketni efekt sa razlikom da pogon (eksploziv) biva snabdjeven iz topa, ne iz projektila.
Prilicno sumnjam u citav koncept. cini mi se da zicaju lovu od naivnih investitora.
Elektromagnetski top mi izgleda realnije.
Sad će oni to! Ako im ne uspije mi im damo svoj Grički top koji je tu negdje iz vremena Julesa Vernea.
NASA je objavila da je izgubila kontakt sa svojom letjelicom MAVEN koja kruži oko Marsa. Signal s orbitera, jednog od tri NASA-ina aktivna satelita oko Crvenog planeta, očekivao se 6. prosinca, no nikada nije stigao do Mreže dubokog svemira, globalnog sustava antena za komunikaciju s međuplanetarnim misijama, piše Futurism.
Letjelica izgleda ko neki uradak iz tehničkog u osnovnoj školi. Vjerojatno su ju oteli vanzemaljci da nam ukradu tehnologiju jer tako nešto još nisu vidjeli. Navodno negdje između Marsa i Jupitera bi morala biti.
Nekada su nastavnici metodično tukli učenike dok ovi nisu naučili gradivo.
Danas učenici tuku profesore.
–
Ko misli da je zemlja ravna ploča treba da prođe kroz stare proverene metode dok ne nauči da zemlja nije ravna ploča i zašto zemlja nije ravna ploča.
–
Ali u savremenom životu nema humanog pristupa niti drugog pokušaja.
Tvornica laži, preko nase cionisti vjerojatno muzu lovu.
Predrag Raos je 2006 objavio roman “Vertikala”.
Da je recimo Arthur C. Clark stavio svoj potpis na tu knjigu siguran sam da bi se prodavala u milijunima primjeraka i dobivala silne nagrade.
Toplo preporučam.
Pitam AI: Uz pretpostavku jednolikog ubrzanja od 9G …koliki put se prevali da se dostigne brzina od 24000 km/h? Kaže 251 kilometar. To je kraće od mog korca kojim jebrm sve cijepiše. Klečavci barem nisu pederi! Evo i Podatci ako kog zanima · Konačna brzina v = 24\,000 \ \text{km/h} · Ubrzanje a = 9g · g \approx 9.83 \ \text{m/s}^2 Prvo pretvorimo brzinu u m/s: v = 24\,000 \ \text{km/h} = 24\,000 \cdot \frac{1000 \ \text{m}}{3600 \ \text{s}} v = 24\,000 \cdot \frac{5}{18} \ \text{m/s} v \approx 6666.67 \ \text{m/s} 2. Ubrzanje a = 9 \cdot 9.83 \ \text{m/s}^2 \approx 88.47 \ \text{m/s}^2 3. Trajanje ubrzanja Kod jednoliko ubrzanog kretanja bez početne brzine: v = a \cdot t t = \frac{v}{a} = \frac{6666.67}{88.47} \ \text{s} t \approx 75.35 \ \text{s 4. Put ubrzanja Formula: s = \frac{1}{2} a t^2 s = \frac{1}{2} \cdot 88.47 \cdot (75.35)^2 Prvo t^2 \approx… Čitaj više »