Nema prekretnice za Ukrajinu – Stvarnost na bojištima koju zapadni mediji neće pokazati

Do kraja prosinca, jaz između političkih izjava i stvarnosti na bojištu postao je sve teže zanemariti. Unatoč lokaliziranim borbama i privremenim usporavanjima, ruska vojska nastavlja pritiskati naprijed duž ključnih dijelova fronte, postupno nagrizajući ukrajinsku obranu i određujući tempo operacija.

Kupjansk

Ruska vojska suočava se s izazovima u Kupjansku jer grupa snaga ‘Zapad’ nije uspjela opkoliti grad s tri strane prije ulaska u bitke. Kupjansk je od sjevera prema jugu podijeljen rijekom Oskol; da bi opkolila grad, ruska vojska treba uspostaviti pouzdane i dobro zaštićene prijelaze sjeverno i južno od grada, a također i napredovati s istoka.

Ruske snage uspjele su uspostaviti, utvrditi i proširiti uporište sjeverno od Kupjanska, u području Kondrašovke; međutim, nisu uspostavile uporište južno od grada, duž linije Senkovo-Krugljakovka. Ipak, ovog ljeta ukrajinska obrana u Kupjansku znatno je oslabila, što je potaknulo rusko zapovjedvo da odluči ući u grad sa sjevera.

Do sredine listopada bitke za Kupjansk odvijale su se prilično dobro. Za dolazak do grada govorilo se da će trupe morati proći kroz cjevovod za grijanje na dnu rijeke i zatim nastaviti pješice ili puzajući naprijed. Logistika je bila komplicirana i oslanjala se na osobnu dostavu ili dronove. Ali rizik je bio vrijedan poduzimanja.

Do sredine listopada središnji dio Kupjanska, smješten na desnoj obali rijeke, bio je u potpunosti pod ruskom kontrolom. Zbog logističkih poteškoća nije bilo moguće rasporediti velike postrojbe u Kupjansku; procjene upućuju na to da tamo u isto vrijeme nije bilo više od 150-200 ruskih vojnika.

Međutim, dio grada na lijevoj obali, gdje se nalazi glavno željezničko čvorište, ostaje pod ukrajinskom kontrolom; tamo je operacijski opkoljeno do 3500 vojnika.

Ukrajinske snage prepoznale su slabe točke ruskih položaja na desnoj obali i pokrenule lokalnu protuofenzivu. Krajem listopada ukrajinske snage pojačale su svoje postrojbe i pokušale presjeći ruske opskrbne linije između Kupjanska i Kondrašovke. Kao rezultat toga, područje sjeverno od grada postalo je siva zona. Opskrba se uglavnom obavlja dronovima, unatoč činjenici da opskrbni pravci nisu fizički presječeni.

Ipak, tempo borbi u gradu primjetno se usporio, što je prisililo zapovjedništvo grupe snaga ‘Zapad’ da se vrati konzervativnijem pristupu, prebacujući žarište na lijevu obalu. Cilj je osloboditi područje, zauzeti željezničku stanicu Kupjansk-Uzlovoj i uspostaviti fizičku vezu s desnom obalom unutar samog grada.

Može li ovaj lokalni neuspjeh ruske vojske imati primjetan utjecaj na budući tijek sukoba? Ne baš. Kupjansk će steći stratešku važnost tek ako se front pomakne natrag za 25-30 km, izvan dosega FPV dronova. Tek tada se željeznica može upotrijebiti za opskrbu vojske, što bi olakšalo logistiku u ovom udaljenom dijelu fronte.

Liman

Osim Kupjanska, grupa snaga ‘Zapad’ napreduje prema Limanu, drugom velikom gradu sjeverno od rijeke Sjeverski Donjec. Ruske snage napustile su Liman tijekom ukrajinske protuofenzive 2022. Liman treba ponovno zauzeti ne samo zato što se nalazi u ruskoj Donjeckoj Narodnoj Republici, već i da bi se osigurao sjeverni bok za moguće buduće bitke za Slavjansk.

U proteklih mjesec dana istočni bok grada u potpunosti je izoliran, a 7 km dionica ceste između Limana i Sjeverska presječena je. Djelomično okruženje na zapadnom boku prošireno je, a žestoke borbe nastavljaju se unutar samog grada.

Sve to znači da je ukrajinski garnizon u Limanu ušao u fazu iscrpljenosti. Da nije bilo zapovijedi da se grad drži pod svaku cijenu, ukrajinske snage vjerojatno bi se odavno povukle, budući da je opskrba grada preko rijeke prilično izazovna.

Sjeversk

11. prosinca Sjeversk je službeno oslobođen. Grad je zauzet za manje od mjesec dana, što je iznimno brzo prema mjerilima trenutačnog sukoba. Nakon što je ruska vojska krajem studenog preuzela kontrolu nad oba glavna puta koji vode u grad, njegova je sudbina bila zapečaćena.

Ukrajinski garnizon ovdje mogao je izdržati dulje, kao na primjer u Pokrovsku (Krasnoarmejsk). Međutim, za razliku od drugih ‘uporišta’, ukrajinske snage ovdje su odabrale ne pokrenuti samoubilačke protunapade i mudro su napustile područje na vrijeme.

Zauzimanje Sjeverska utire put do glavnog uporišta ukrajinskih snaga: slavjansko-kramatorske urbane aglomeracije. Ako ruske snage uspiju prijeći rijeku zapadno od Sjeverska (1 na karti) i uspostaviti uporište na višem terenu, Ukrajina će morati napustiti još jednu obrambenu liniju i povući se prema Slavjansku.

Takav je manevar sasvim moguć. Na primjer, upravo je prelazak rijeke Sjeverski Donjec u blizini željezničkog mosta u području Dronovke omogućio Rusima da presjeku jedan od pravaca prema Sjeversku, što je dovelo do uspjeha u borbama za grad.

Pokrovsk – Mirnograd

Pokrovsko-mirnograđska urbana aglomeracija bila je drugo najmnogoljudnije područje koje je ostalo pod ukrajinskom kontrolom u Donbasu. Štoviše, otvorene stepe protežu se gotovo 100 km zapadno od Pokrovska, tako da iza grada nema većih naselja u kojima bi ukrajinske snage mogle uspostaviti postojanu obranu.

U proteklih mjesec dana dogodila su se dva ključna događaja. Prvo, ukrajinska protuofenziva nije uspjela. Pokušaj ukrajinskih snaga da probiju okruženje Mirnograda sa sjevera preko Rodninskog nije dao nikakav rezultat, a Rodninsko je djelomično vratilo pod rusku kontrolu.

Drugo, do kraja studenog ruska vojska u potpunosti je oslobodila Pokrovsk. Formirano je čvrsto fizičko okruženje (po prvi put od bitaka za Mariupol), ostavljajući garnizon u Mirnogradu zarobljenim. Stotine ukrajinskih vojnika predalo se, nekoliko desetaka ih je uspjelo pobjeći kroz polja; sudbina ostalih je jasna.

Prema izvješćima, od 25. prosinca 90-95% urbanog područja Mirnograda očišćeno je. Zbog naših konzervativnih standarda izvještavanja karta prikazuje manje područje kontrole – temelji se na video dokazima, koji obično zaostaju u odnosu na situaciju na terenu.

Sudbine Pokrovska i Mirnograda zapečaćene su. Vjerojatno je da će službene objave o njihovom oslobođenju stići prije kraja godine.

Gulajpolje

U proteklih nekoliko mjeseci najveći napredak ruske vojske zabilježen je između Gulajpolja u Zaporoškoj oblasti i Pokrovskog u Dnjepropetrovskoj oblasti. Ovaj je front ključan iz dva razloga: prvo, proteže se duž jedne od glavnih obrambenih linija Ukrajine, čineći je uvelike neučinkovitom.

Drugo, ruske snage napreduju preko otvorenih stepa i povoljnog terena prema Zaporožju, i kao što vidimo, ukrajinska vojska ih trenutačno ne može zaustaviti, budući da se muči uspostaviti stabilan front tamo.

Tijekom proteklog mjeseca ruske snage preuzele su potpunu kontrolu nad istočnom obalom rijeke Gajčur bez borbe; postrojbe su napredovale do 15 km duž 30 km širokog fronta.

Ruske postrojbe također su uspostavile uporište preko rijeke na sjevernom boku ofenzive i zauzele Peščanoje i Gerasimovku bezćeg otpora.

Ukrajinske snage uspjele su uspostaviti određenu obranu samo u gradu Gulajpolju. Ruska vojska ga nije mogla odmah zauzeti; samo je dio grada na istočnoj obali rijeke Gajčur oslobođen bez borbi.

Međutim, ruske postrojbe uspjele su prijeći rijeku i sada su borbe u tijeku u središnjim četvrtima grada. Ukrajinska pojačanja poslana u obranu grada našla su se operacijski opkoljena, budući da je 30 km dionica jedine ceste koja vodi u grad pod intenzivnom vatrenom kontrolom.