Intervju Iranca u Hrvatskoj je obična manipulacija mainstream medija – Objašnjenje

Upravo čitamo intervju Iranca u Hrvatskoj koji je promijenio vjeru i objašnjava da ubojstva prosvjednika, represija, vjerski progoni i informativni mrak nisu izmišljeni. Mediji to prenose, iako vijesti s terena ne govore jasno što se stvarno događa. Upravo zato je opasno kada se ta patnja koristi kao poluga za guranje političkih narativa koji nemaju veze s demokracijom, nego s emocionalnom ucjenom publike. Članak koji se poziva na osobno svjedočanstvo Iranca u Hrvatskoj ne služi informiranju, nego oblikovanju unaprijed zadane političke poruke.

Prva manipulacija

U tekstu se bez ikakvog dokaza tvrdi da “jednoglasno svi Iranci traže povratak šaha”. To je čista manipulacija. Iran je društvo od više od 80 milijuna ljudi, duboko podijeljeno između republikanaca, sekularnih demokrata, ljevičara, etničkih pokreta i dijela monarhista. Ne postoji niti jedan referendum, istraživanje ili demokratski mehanizam koji bi potvrdio da većina želi povratak monarhije ili Reza Pahlavi kao vladara. Korištenje riječi “svi” i “jednoglasno” nije greška – to je svjesna propaganda. Ček, a gdje su izbori?

Ako se Iran želi osloboditi, zašto se nigdje ne spominju izbori?

To pitanje tekst namjerno preskače. Povratak šaha bez slobodnih izbora izravno je suprotan zapadnim vrijednostima na koje se auto poziva.

Demokracija ne poznaje “povijesno pravo” na vlast, niti kraljeve koji se vraćaju jer ih netko zaziva na televiziji. Ako netko želi vladati, mora pobijediti na izborima. Sve ostalo je autoritarizam s drugačijom zastavom.

Druga manipulacija – Iran je ranije bio demokracija

Još jedna manipulacija je tvrdnja da je Iran prije 47 godina bio demokracija. Nije bio. Bio je sekularan, prozapadni i bogat, ali politički autoritaran.

Šah je vladao bez slobodnih izbora, opozicija je bila zabranjena, a tajna policija mučila i ubijala protivnike. Prepravljanje povijesti služi samo jednom cilju – da se monarhija prikaže kao izgubljeni raj, a ne kao jedan od razloga zašto je do islamske revolucije uopće došlo.

Treća manipulacija

Tekst dalje tvrdi da Iranci traže pomoć Donalda Trumpa. To je još jedna generalizacija bez osnove. Dio dijaspore to želi, ali milijuni Iranaca pamte da su upravo Trumpove sankcije dodatno uništile život običnih ljudi u Iranu.

Donald Trump nije glas Irana, niti spasitelj demokracije, nego američki političar s vlastitim interesima.

Četvrta manipulacija hrvatskog Iranca

Posebno je opasna tvrdnja da ljudi na vlasti “nisu Iranci” nego stranci iz Afganistana i Libanona. To je klasična dehumanizacija koja zamjenjuje političku analizu etničkim optužbama.

Takav narativ ne oslobađa društvo, nego priprema teren za nove sukobe.

Istina je jednostavna i neugodna. Iranci imaju pravo živjeti kako žele, ali nemaju potrebu da im se iz inozemstva prodaje gotov politički model zapakiran u suze, sjećanja i mitove.

Sloboda ne dolazi s kraljem u egzilu, niti s američkim predsjednikom, nego s mogućnošću da narod prvi put nakon desetljeća sam odluči. Sve drugo nije borba za slobodu, nego borba za novu vlast.

Ipak da objasnimo Logičarima o čemu se radi

Na papiru, Iran, Saudijska Arabija i Sjedinjene Države izgledaju kao tri potpuno različita politička svijeta. Jedna je islamska republika, druga apsolutna monarhija, treća “uzor” zapadne demokracije. No kad se makne retorika i pogleda mehanizam moći, razlike se počinju opasno smanjivati.

Iran ima izbore, glasačke kutije i kampanje. Građani mogu glasati samo za kandidate koje je unaprijed odobrila klerikalna elita lojalna vrhovnom vođi Ali Khamenei. Izbori postoje. To je demokracija bez suštine: narod sudjeluje, ali ne odlučuje u potpunosti.

Saudijska Arabija ide drugim, brutalno iskrenim putem. Ondje nema izbora, nema stranaka i nema iluzije da narod bira. Vlast je koncentrirana u kraljevskoj obitelji, a stvarnu moć drži prijestolonasljednik Mohammed bin Salman. Sustav je autoritaran i represivan, ali barem ne glumi demokraciju. Građanima se ne prodaje priča o izboru koji ne postoji.

Sjedinjene Države su formalno demokracija i vlast se ondje doista može promijeniti. No ključno pitanje ostaje neugodno: koliko su izbori demokratski ako ovise prvenstveno o novcu, a ne o idejama?

U SAD-u politička vidljivost, kampanje i pobjede ovise o milijardama dolara donacija, lobijima i interesima korporacija. Građani glasaju, ali često biraju između opcija koje su prethodno filtrirane financijskom moći. Demokracija postoji, ali je sve više nalik tržištu, a sve manje prostoru ravnopravnih ideja.

Da zaključimo

Ironija je očita. Iran tvrdi da narod bira, ali mu to ne dopušta. Saudijska Arabija ni ne tvrdi da narod bira. SAD tvrdi da narod bira slobodno, ali mu unaprijed nameće financijske uvjete tog izbora.

Razlika između ove tri zemlje nije u tome tko ima izbore, nego tko kontrolira okvir prije nego što birač uopće dođe do glasačkog listića.

A bez tog pitanja, demokracija ostaje samo lijepa riječ – svugdje, ne samo na Bliskom istoku.

Demokracija je manipulacija lukavih nad naivnim i to je to.