NASA odustaje od lunarnog projekta ‘Gateway’ – Zašto je mjesečeva stanica završila na smetlištu?

Nakon godina razvoja i milijardi uloženih dolara, NASA je projekt orbitalne stanice oko Mjeseca stavila u hladnjak kako bi se usredotočila na bazu na samom mjesečevu tlu.

NASA je nedavno iznenadila svijet znanosti i svemirskih entuzijasta odlukom da praktički zakopa ambiciozni projekt Lunar Gateway, orbitalne stanice oko Mjeseca. Umjesto toga, sve snage i sredstva usmjerava se na izgradnju stalne baze na samom mjesečevom tlu. Što je dovelo do ove radikalne promjene u programu Artemis?

Imati stalnu bazu na površini Mjeseca star je san znanstvene fantastike, u kojem se čovječanstvo postupno emancipira od Zemlje i stvara drugi dom na nebeskom tijelu, učinjenom gostoljubivim tehnološkim podvizima. Iako je to upravo san koji je NASA nedavno predstavila na događaju “Ignition”, posvećenom preustroju programa Artemis, to se dogodilo po cijenu drugog projekta u razvoju godinama, koji je sada “bačen u smeće” ili, službeno, stavljen na čekanje: Lunar Gateway.

Predložena još 2017. od strane američke svemirske agencije, ova orbitalna stanica trebala je poslužiti kao “most” između Zemlje i Mjeseca: svojevrsna ISS za Mjesec, gdje bi astronauti koji putuju na Mjesec mogli boraviti nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci. Sve to s modulima za stanovanje, opskrbu i šatlom sposobnim prevesti putnike do mjesečeve površine prije nego što ih vrati u sigurnost stanice ili natrag na Zemlju.

Iako je konačno napušten, Lunar Gateway ipak je okupio brojne svjetske aktere, uključujući Europsku svemirsku agenciju (ESA), japansku agenciju (JAXA) te njihove kanadske kolege iz CSA. U Francuskoj je Thales Alenia Space bio posebno uključen i započeo je izgradnju modula nazvanog Esprit, namijenjenog osiguravanju komunikacija između Mjeseca i Zemlje.

Sve bi to koštalo oko 4 milijarde dolara, a ako se Amerikanci, koji su pokrenuli projekt, povlače, teško je zamisliti budućnost za ovu stanicu. Ali kako se došlo do ovog trenutka?

Prvo objašnjenje može se činiti trivijalnim, pojednostavljenim, pa čak i glupim… ali je valjano! Riječ je o pitanju ega Donalda Trumpa. Ispitan za kanadski medij, astrofizičar André Grandchamps smatra da je američki predsjednik apsolutno želio konkretnu prisutnost na mjesečevu tlu prije kraja svog mandata, te je stoga želio ubrzati stvari kako bi dobio brz i vidljiv rezultat. Već u svibnju 2025. nije skrivao svoj nedostatak interesa za Lunar Gateway, koju je već tada želio pokopati pod izlikom da košta previše.

Ovim proračunskim poteškoćama i predsjedničkoj volji pridružuju se i nešto tehničkiji problemi. Prvi planovi za Lunar Gateway predviđali su sastavljanje za 2026., što je više puta odgađano zbog kašnjenja u dizajnu. Ove operacije uistinu uključuju orbitalne susrete u blizini Mjeseca, što je posebno delikatno za izvesti. Među ostalim, zato što se moralo računati na snažne rakete, poput SLS koja je do sada poletjela samo jednom s Artemis I (i uskoro treba ponovno s Artemis II).

Ali ove prepreke nisu bile nepremostive. Ono što je prije svega potaknulo odluku da se svi napori, kao i 20 milijardi dolara, posvete lunarnoj bazi, je perspektiva da ih pretekne trenutni suparnik: Kina. S lunarnom bazom, čak i vrlo skromnom, Sjedinjene Države imale bi veće šanse ostvariti trajnu prisutnost brzo. S druge strane, plan Jareda Isaacmana koji se proteže do 2035. mnogo je ambiciozniji i hipotetskiji, obećavajući stalna staništa, desetke lansiranja, rovere i druge instalacije.

Najneobičnije u svemu ovome je iznimno brz rok, s planiranim postavljanjem već sljedeće godine, čime se briše gotovo desetljeće radova namijenjenih Lunar Gateway-u.