Paleontološko čudo u Francuskoj – Otkriveno više od 100 jaja dinosaura na jednom mjestu

Rekordna koncentracija fosiliziranih jaja na nalazištu u Mèzeu potvrđuje status ovog područja kao jednog od najvažnijih svjetskih ležišta.

U srcu Héraulta, između Montpelliera i Béziersa, paleontolozi su napravili izvanredno otkriće. Na lokalitetu Mèze pronađena su više od stotinu jaja dinosaura, što predstavlja rekordnu koncentraciju na jednom mjestu. Otkriće je rezultat novih iskopavanja koje su u listopadu 2025. započeli geolog Alain Cabot i njegova kći Marina.

Iako se spektakularna otkrića dinosaura često povezuju s pustinjama Sjeverne Amerike, Europa ima bogatu paleontološku baštinu. Koncept dinosaura definirao je britanski znanstvenik Richard Owen 1842. godine upravo na temelju europskih fosila. Južna Francuska i Španjolska desetljećima su prava riznica za istraživače, a nalazišta poput onog u Mèzeu ne zaostaju za onima u Argentini ili Patagoniji.

Posljednje otkriće u regiji Mèze ostavilo je bez riječi čak i iskusnog paleontologa Alaina Cabota. “Do sada smo pronalazili gnijezda udaljena nekoliko desetaka metara, s u prosjeku 4 do 6 jaja, ponekad maksimalno desetak. Ali stotinu… to nikad prije nisam vidio!” izjavio je za Futuru. Za njega, ovo otkriće samo potvrđuje da se nalazište fosilnih gnijezda, koje se proteže na području od 50 km² iz razdoblja kasne krede (prije 74 do 65 milijuna godina), treba svrstati na treće mjesto u svijetu, odmah iza pustinje Gobi u Kini i države Montana u SAD-u.

Analize jaja pronađenih na ovom mjestu pokazuju da pripadaju titanosaurima, četveronožnim sauropodima koji su mogli doseći 12 metara duljine. Tijekom godina, iskopavanja u suradnji s Paleontološkim laboratorijem Sveučilišta u Montpellieru otkrila su i ostatke drugih vrsta, poput ornitopodnog rabdodona (biljojeda s rožnatim kljunom, dugog 5-6 metara) i malog grabežljivca dromeosaura (dugog 2,5 metra).

Cabot ističe da je potrebno biti oprezan s interpretacijom. Otprilike 95% pronađenih jaja je izležano, a za pouzdanu atribuciju idealno bi bilo pronaći fosilizirane embrije ili ostatke mladunčadi. Također ga zbunjuje jedna zanimljiva činjenica: u slojevima koji prethode poznatoj granici K-Pg (prije 66 milijuna godina), koja označava izumiranje neptičjih dinosaura, zabilježen je postupni pad broja vrsta koje su tu nesle jaja. To postavlja pitanje je li proces izumiranja možda započeo prije udara asteroida i intenzivnih vulkanskih erupcija.

Priča o Mèzeu započinje 1996. godine, kada je Cabot, radeći kao geolog, slučajno naišao na prva jaja privučen izdankom “žuto-oker” gline. Kako je otkriće postalo poznato, došlo je i do pljačke lokaliteta. Kako bi ga zaštitio, Cabot je od 1997. godine na 6 hektara borove šume i gariga razvio Muzej-park dinosaura, koji danas služi i kao stalni nadzor.

Magnestratigrafske studije pomogle su u razumijevanju konteksta. Tijekom kasne krede, zbog transgresije mora, veliki dio Europe bio je potopljen, a na mjestu današnjeg juga Francuske i dijela Španjolske nalazila se tropska Francusko-Iberska otočna masa, najveći otok u arhipelagu. Na toj otočnoj masi, u aluvijalnim ravnicama ispresijecanim rijekama, titanosauri su se, slično kao današnje kornjače, vraćali na tradicionalna mjesta gniježđenja.

Istraživanja Francuskog geološkog zavoda (BRGM) pokazala su da sedimentni slojevi taloženi tijekom oko 10 milijuna godina imaju debljinu od gotovo 1000 metara. Tek je izdizanje Pireneja, koje je započelo prije 80-70 milijuna godina, izdignulo te slojeve na površinu, omogućivši njihovo otkriće. Osim dinosaura, u tim slojevima pronalaze se i fosili krokodila, kornjača, varana i biljaka. Otkrića, dakle, tek slijede.