Embrij star 250 milijuna godina otkriva tajnu reprodukcije predaka sisavaca

Fosilizirani embrij unutar ‘jaja’ dokazuje da su drevni terapside, preci sisavaca, legli jaja.

Pronalazak fosiliziranog embrija unutar jajeta starog 250 milijuna godina konačno je riješio dugogodišnju zagonetku o načinu razmnožavanja predaka današnjih sisavaca. Otkriće ukazuje da su drevni terapside, poznati kao ‘gmazovi nalik sisavcima’, bili jajorodni, a ne živorodni.

Živi organizmi razvili su tijekom evolucije različite strategije razmnožavanja. Dvije najraširenije kod životinja su jajorodnost i živorodnost. Jajorodne životinje, poput gmazova i ptica, liježu jaja u kojima se embrij razvija. Nasuprot tome, kod živorodnih, kao što je većina današnjih sisavaca, embrij se razvija unutar tijela majke. No, pitanje je uvijek bilo što je s izumrlim skupinama poput dinosaura ili predačkih loza sisavaca, terapsida?

Dok su fosilni ostaci jaja davno potvrdili da su dinosauri bili jajorodni, strategija razmnožavanja kod terapsida ostala je nepoznanica. Ove velike kopnene životinje, često nazivane ‘gmazovima nalik sisavcima’, vladale su svijetom prije pojave dinosaura. Pojavile su se u razdoblju perma, prije otprilike 272 milijuna godina. Međutim, kao i većina tadašnjih vrsta, gotovo su izumrle tijekom masovnog izumiranja na prijelazu perma i trijasa prije 252 milijuna godina. Samo su dicinodonti i euteriodonti preživjeli ovu katastrofu. Upravo su cinodonti, koji pripadaju euteriodontima, kasnije, tijekom sredine jure, dali porijeklo prvim pravim sisavcima.

Ključni dokaz došao je iz neuglednog nalaza iz 2008. godine u Južnoj Africi, gdje je otkriven mali fosilni čvor. Nakon pažljive pripreme, otkriveno je da se radi o cijelom skeletu mladunčeta Lystrosaurusa, člana reda terapsida, savijenog u karakterističnom položaju. “Sumnjala sam da je ovaj mali Lystrosaurus uginuo unutar jajeta, ali tada jednostavno nismo imali tehnologiju da to potvrdimo”, objasnila je Jennifer Botha, jedna od autorica studije.

Tek 17 godina kasnije, uz pomoć napredne sinkrotronske tomografije u Europskom sinkrotronskom centru u Grenobleu, fosil je konačno detaljno snimljen. Rezultati su bili upečatljivi. “Donja čeljust sastoji se od dvije polovice koje se moraju srasti prije nego što se životinja može hraniti. Činjenica da to srastanje još nije počelo pokazuje da pojedinac ne bi mogao jesti samostalno”, rekao je Julien Benoit, glavni autor istraživanja. To je dokazalo da je embrij uginuo prije izlijeganja, unutar jajeta.

Nedostatak ljuske jajeta sugerira da su ove životinje liježile mekana, kožasta jaja, koja se teško fosiliziraju za razliku od mineraliziranih jaja dinosaura. Studija upućuje na to da su ta jaja, vjerojatno bogata hranjivim tvarima i otporna na dehidraciju, omogućavala autonomni razvoj embrija u sušnim okolišima ranog trijasa. Lystrosaurus stoga nije dojio svoje mlade, koji su, nakon što bi napustili gnijezdo, mogli brzo kretati i samostalno se hraniti. Ova strategija brzog rasta, ranog razmnožavanja i velike prilagodljivosti mogla bi objasniti izniman uspjeh Lystrosaurusa u neprijateljskom svijetu nakon masovnog izumiranja.