Ključni ekonomski pokazatelj koji odlučuje hoće li AI uništiti ili stvoriti radna mjesta

Elastičnost potražnje, a ne izloženost zadacima, pravi je pokazatelj utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada.

Dok se javnost i dalje pita koja će zanimanja nestati zbog umjetne inteligencije, ekonomisti upozoravaju na ključni propust u dosadašnjim analizama. Ignorira se elastičnost cijene potražnje, jedina varijabla koja može predvidjeti stvarni učinak AI-ja na zaposlenost.

Posljednjih godina rasprava o umjetnoj inteligenciji i zapošljavanju vrti se u krug oko istog pitanja: koja će zanimanja nestati? Modeli analize temelje se na rezultatima izloženosti zadacima, postocima preklapanja između onoga što zaposlenik radi i onoga što AI može izvršiti.

Pristup se čini rigoroznim, oslanja se na američke vladine kataloge koji od 1998. godine popisuju tisuće profesionalnih zadataka i daje umirujuće brojke onima koji traže jednostavan odgovor. No ozbiljni ekonomisti odnedavno ukazuju na golem propust: te analize sustavno zanemaruju elastičnost cijene potražnje, jedinu varijablu koja može predvidjeti što se zapravo događa sa zapošljavanjem kada AI uđe u određeni sektor.

Slijepa točka koju nitko ne želi vidjeti

Što je točno elastičnost cijene? To je mjera reakcije potražnje na promjenu cijene. Ako AI učini uslugu 30 posto jeftinijom za proizvodnju, hoće li potražnja za tom uslugom eksplodirati, ostati stabilna ili se urušiti? Odgovor određuje hoće li automatizacija stvoriti radna mjesta, restrukturirati ih ili ih ukinuti.

Uzmimo konkretan primjer: odvjetnički ured uvodi AI za analizu ugovora. Trošak po predmetu pada za 20 posto. Ako tvrtke ne kupuju znatno više pravnih usluga (neelastična potražnja), uredu treba manje mlađih suradnika. Ako, naprotiv, mala poduzeća koja si prije nisu mogla priuštiti odvjetnika uđu na tržište (elastična potražnja), ukupna zaposlenost u sektoru može porasti. Ista tehnologija, suprotan rezultat.

Ono što situaciju čini gotovo apsurdnom jest činjenica da ove vrste podataka postoje za supermarkete. Istraživački instituti analiziraju u stvarnom vremenu učinak smanjenja cijene konzervi od pet posto na prodane količine, zahvaljujući podacima s blagajni. Ništa slično ne postoji za pravo, računovodstvo, grafički dizajn ili softversko inženjerstvo.

Tri sektora, tri radikalno različite dinamike

Nedostatak ovog podatka nije akademski detalj. Evo kako mijenja tumačenje za tri ključna sektora:

Zdravstvo: pad troškova preliminarnog probira od 80 posto oslobađa ogromnu potražnju u zemljama u kojima milijarde ljudi nemaju pristup zdravstvenoj skrbi. AI ovdje stvara potražnju za naknadnom njegom, interpretacijom i liječenjem. Zapošljavanje u medicini moglo bi porasti.

Pravne usluge: potražnju pokreću regulativa i transakcije, a ne cijena. Smanjenje troškova restrukturira timove (manje mlađih suradnika po predmetu) bez urušavanja sektora.

Stvaranje sadržaja: potražnja za sadržajem eksplodira čim granični trošak proizvodnje postane zanemariv. No potražnja za vrhunskim ljudskim sadržajem ostaje ograničena. Cijene honorara za standardno pisanje pale su, dok su uredničko vodstvo i strategija brenda ostali stabilni.

Svaki od ovih slučajeva zahtijeva drugačiji politički odgovor. No postojeći modeli izloženosti zadacima tretirali bi ih gotovo identično, zbog nedostatka podataka o reakciji potražnje.

Silicijska dolina prodaje neizbježnost, konzultanti prodaju planove tranzicije, mediji izmjenjuju strah i oduševljenje. Nitko ne financira prikupljanje detaljnih podataka po sektorima koji bi omogućili stvarni odgovor na pitanje.

Ako radite u području u kojem niža cijena masovno privlači nove klijente, AI će vas vjerojatno učiniti zaposlenijima. Ako vaš sektor funkcionira s gotovo fiksnom potražnjom bez obzira na cijenu, pritisak na radnu snagu bit će stvaran. To je pitanje koje treba postaviti prije bilo kakve profesionalne strategije ili javne politike.