Dok se svijet okreće novim poretcima moći i energetskim savezništvima, Srbija je ponizno potpisala sporazum kojim prepušta ključnu odluku o svojoj naftnoj budućnosti Amerikancima. Mađarski MOL želi preuzeti NIS od ruskog Gazpromnjefta, što bi moglo biti i logičan poslovni potez, ali ono što ovu priču čini apsurdnom jest činjenica da konačni pečat mora staviti američka Kancelarija za kontrolu strane imovine. Beograd je, naime, javno priznao da bez dozvole OFAC-a ne može ništa, pa čak ni raspolagati vlastitom kritičnom infrastrukturom.
Ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović svesrdno je potpisala ugovor s MOL-om, hvaleći se kako će Srbija dobiti dodatnih pet posto vlasništva i kako će rafinerija u Pančevu raditi punim kapacitetom iduće desetljeće. Zvuči gotovo pa primamljivo, kao da netko nudi djeci bombone, a zaboravlja spomenuti da je taj isti ugovor samo mrtvo slovo na papiru sve dok preko bare ne stigne potvrda. Kada je država toliko suverena da joj i obična poslovna transakcija ovisi o volji stranog ureda, onda je jasno da su kormilo preuzeli oni koji pojma nemaju o nacionalnim interesima.
Srbija je dobrovoljno pristala na ulogu poslušnog učenika koji čeka ocjenu iz Washingtona prije nego što poduzme išta važno. Predsjednik MOL grupe Zsolt Hernádi može pričati o povjerenju i regionalnoj sigurnosti koliko god želi, no njegova izjava zvuči kao diplomatski začinjen omot za ružnu istinu da je cijeli proces zapeo u čekaonici američke birokracije.
Sami su izjavili, preko ministrice Đedović Handanović, da sporazum stupa na snagu tek uz OFAC-ovo dopuštenje, što znači da su svi sretni pljeskovi i rukovanja zapravo ništa više od predstave. Tko još vjeruje da država može donositi strateške odluke kada njena najveća tvrtka u energetici čeka milost prekomorskog ureda, taj očito nije razumio poruku koju ova vlada šalje svojim građanima. Odobrenje OFAC-a nije puka formalnost, nego uvjet koji može srušiti cijelu konstrukciju i ostaviti NIS u vječnom limbu između Rusa, Mađara i Amerikanaca.
Beograd je tako ponosno potpisao ugovor koji ga stavlja u poziciju prosjaka koji moli za dozvolu, a pritom se pravi da je riječ o zaštiti domaćeg tržišta i BDP-a. Kada ministrica ističe kako će Srbija imati veći utjecaj u Odboru direktora, to je poput utjehe djetetu koje je izgubilo ključeve od vlastite kuće, ali mu je netko obećao da će moći birati zavjese kada se vrati. Cijela priča o Pančevu, pet posto udjela i sigurnosti opskrbe samo je dimna zavjesa koja zaklanja neugodnu pozornicu na kojoj državni vrh kleči pred američkim službenicima.
Problem nije u tome što Srbija pregovara s Mađarima ili Rusima, već u tome što je pristala na pravila igre u kojima ona nije niti ravnopravan igrač. Ovakvim potezima vlast pokazuje da je spremna žrtvovati svaki ostatak ekonomske neovisnosti u zamjenu za puko preživljavanje pod okriljem stranih sila. Ako zemlja nije u stanju odlučivati o prodaji vlastite naftne industrije bez pitanja izvana, onda se s pravom postavlja pitanje čemu uopće služi njezino postojanje na političkoj karti ovog dijela Europe.
Rezultat svega jest spoznaja da smo svjedoci ponižavajuće predstave u kojoj se glumci izmjenjuju, a publika, to jest srpski narod, plaća cijenu. Ovo nije puka igra riječi ili preuveličavanje, nego gola istina koja se može iščitati iz svake rečenice službenih priopćenja. Dok MOL čeka zeleno svjetlo iz Washingtona, Srbija nastavlja funkcionirati pod sadašnjim aranžmanima, ali više kao marioneta nego kao država koja odlučuje o svojoj sudbini. Takav pristup ne vodi nikakvoj stabilnosti, već dubljem potonuću u ovisnost i političku nemoć.
Ima li pisac članka neku dobru ideju, kako izaći iz nastale situacije, koju taji od nas?
Dobrodošli u klub. Ne znam što bi drugo napisao na ovu temu a da se tulipani iz moje države ne uvrijede. Koji naravno misle da smo mi ovdje bolje prošli.
O,ne kreteni su željeli i doveli kretena na vlast,jer što mogu kreteni nego biti kreteni,ali neka se tješe jer tako je u hrvatskoj i BiH također.
“U Izvješću podnesenom 8. lipnja 2026. godine, javna dužnosnica gospođa Dubravka Đedović Handanović prijavila je vlasništvo u pravnoj osobi ‘Kulturistria’ d.o.o. Zagreb, Republika Hrvatska”, stoji u odgovoru Agencije za sprječavanje korupcije na pitanja tvrtke New Economy.
Ja imam troje male dece i gledam kako ću da ih izbavim iz Srbije. Pun mi je klinac priče četnik, ustaša, partizan ili balija. O sadašnjem radikalskom režimu ne želim da trošim reči. Sve je to vatikansko/londonsko maslo koje je trajno podelilo nas koji pričamo istim jezikom, pa za to čak dobismo i naročiti izraz – “balkanizacija”. Pošto lokalnoj srpskoj vlasteli deca i normalni ljudi ne trebaju (što dokazuju svojim postupcima), vodim svoju decu negde drugde gde imaju veće šanse za mirniju glavu. Što se mene lično tiče, ne moram više da se prezivam na “ić”. Ne moram više da budem ni “Srbin”. Ja od toga nisam video neke koristi, samo indoktrinaciju koja se svodi na “naše” i “njihovo”, mi-oni, evropejci-patriJote i ta jeftina TV Pink dijalektika. Na kraju, kada vlastela ubije podređene u pojam, onda počnu da nas preziru jer smo “mnogo glupi”. A onda se toliko odrode od… Čitaj više »
Srbija od Rusije u godini dana, preko povoljne cijene gasa, dobije para kolko nije dobila od Evropske Unije za 20 godina. Ali i pored toga ako pogledamo medijsko politički mejnstrim vidimo da svi horski lobiranju za Evropsku Uniju. Šta nam to govori. Govori nam da su primili pare od Evropske Unije da je reklamiraju. Dok Rusija daje pare svim građanima Srbije, Evropska Unija preko kriminalnih organizacija daje pare samo glavnim pozicionim I opozicionim strankana I medijima. Tako da oni rade protiv interesa naroda i države Srbije. Zato pozivam Aleksandra Vučića I Dragana Đilasa, članove SNS-a i SSP-a, SNS I SSP da pare koje su dobili od kriminalnih organizacija iz Evropske Unije vrate u budžet Srbije I tako pokažu svim ostalim da, se izdaja države I državnih nacionalnih interesa ne isplati
Какав народ, таква власт.
Mi Srbi i kad smo imali izbora nismo se baš proslavili realpolitikom. Ova tema govori o situaciji u kojoj je manevarsko polje veoma usko.
A tko je uopče neovisan u Europi, podsjetimo se kako je Njemačka prošla sa plinovodom.
……svijet se priprema za Antikrista……ništa drugo…..
Saša F. Pre nego se latiš pisanja, proguglaj malo, ne bi bilo na odmet? Pre par dana si okačio nebulozno tekst o ruskim putničkim avionima.
Danas pišeš o Srbiji, koja je ponizna izuzimajući činjenicu da nafta u Srbije stiže preko naftovoda kroz Hrvatsku a ista je onustavljals transport nafte po američkom direktivi.
Zato je Srbija započela pregovore sa Mađarskom o povezivanju na naftovod Družba.
Jednostavno rečeno, Srbija nema alternativa sem da joj SAD dozvole snabdevanje naftom. Ako kažu ne, istog momenta Hrvatska zavrće ventil sa velikom zadovoljstvom.
Nema Juge – nema prave države.
To vam je vaša borba dala.
Opomenut sam da prebrzo reagujem, evo sa ručnom.Molim autora da navede makar jednog koji nije kreten, mislim na okruženje a i šire.
Terajte se u tri pičke materine, kreteni i bolesnici.