Startup Oumi, osnovan od strane inženjera koji su ranije radili u Googleu, Microsoftu i Appleu, lansirao je platformu koja automatizira implementaciju specijaliziranih AI modela. Tvrtka tvrdi da najam zatvorenih sustava može koštati pet do deset puta više od specijalizirane alternative, dok svaki upit istovremeno predaje poslovne podatke vanjskom AI laboratoriju.
Tko stvarno posjeduje svoj AI?
Morgan Stanley je među prvima pokazao što donosi vlastiti razvoj. Njihov alat DevGen.AI, prilagođen na desetljećima staroj vlastitoj bazi koda, od siječnja je pregledao više od devet milijuna linija koda i uštedio oko 15.000 developera procijenjenih 280.000 sati rada. JPMorgan ide korak dalje s oko 450 AI projekata u razvoju, a brojka bi sljedeće godine trebala dosegnuti tisuću.
No postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: što se događa s podacima koje tvrtke povjeravaju vanjskim AI sustavima prije nego što izgrade vlastite modele? Svaki upit prema zatvorenom sustavu potencijalno otkriva poslovne tajne, a ugovori o povjerljivosti često ne nude jamstva koja bi zadovoljila stroge standarde financijskog sektora.
Podaci su temeljni problem
Istraživanje među izvršnim direktorima pokazuje da 85 posto njih opisuje svoje podatke kao fragmentirane ili samo umjereno integrirane. To je ključna prepreka: tvrtka ne može trenirati specijalizirani sustav na podacima koje nije organizirala. Vlasništvo nad AI modelom stoga nije samo tehničko pitanje, već pitanje korporativne discipline i upravljanja podacima.
Financijski sektor prednjači u implementaciji, s visokom razinom usvajanja na 27 od 75 AI podržanih zadataka. Ipak, čak i u tom vodećem sektoru, 30 posto čelnika navodi fragmentirane podatke kao najveću prepreku širem korištenju. Vlasništvo nad AI-jem nije luksuz za odabrane – to je nužnost za svaku tvrtku koja ozbiljno shvaća svoju budućnost u digitalnoj ekonomiji.