Plenković izbacio žetončića Peternela kao Sharon Stone u filmu Casino

Igor Peternel može pričati što god želi o oporbenom integritetu, ali njegov glas za vladine zaključke o Gospiću govori sasvim drukčijom pričom. Dok je Zoran Milanović predlagao konkretne rokove od 15 dana za izvještavanje i tražio hitnu sanaciju, Peternel je podržao papirnati zaključak vladajućih koji nema čvrst rok za ništa. To nije podrška dobroj politici, to je podrška Plenkovićevom načinu poslovanja koje se svodi na odgađanje i zamagljivanje, a Peternel je upravo odigrao ulogu poslušnog žetona kojeg premijer koristi kad mu zatreba broj u Saboru.

Peternelova izjava da su zaključci “popis dobrih želja” je možda i najiskrenija stvar koju je rekao, ali problem je u tome što je upravo na temelju tih dobrih želja glasao. Ako sam kaže da zaključci nisu bitni i da se sve odluke donose na razini Plenkovića i užeg kabineta, zašto onda podržava takav dokument? Odgovor je jednostavan, zato što je Plenkoviću trebao glas i Peternel je uskočio kao dobro uvježbani igrač koji zna svoju ulogu. Razlika između Milanovićevih i Vladinih zaključaka nije suptilna, prvi traže konkretne akcije u roku od tri dana za prijem građana, drugi ostavljaju prazan prostor od 90 dana bez ikakve obveze da se išta stvarno napravi.

Najveće zlo koje političari poput Peternela rade nije otvorena podrška vlasti, nego prikrivanje te podrške iza mantile oporbenog integriteta. On tvrdi da će na idućem glasanju biti protiv Vlade i da podrška nije automatska, ali upravo je na ovom ključnom pitanju ekološke katastrofe u Gospiću stao na stranu one koja je odgovorna za zagađenje. Plenkovićeva Vlada već godinama upravlja sustavom koji dozvoljava otrovni otpad u srcu Like, a Peternel im sada daje politički pokriće da nastave s istom politikom odgađanja koja je dovela do ovog stanja. To nije glasanje za dobre prijedloge, to je glasanje za status quo.

Peternel se brani da ne želi biti u vladajućoj većini jer je iz nje izašao, ali njegovi postupci govore drugačije. U Saboru je izabran na listi Domovinskog pokreta, pa se nakon raskola priključio novoosnovanom DOMiNO-u, i sada glasa skupa s Plenkovićem kada je to premijeru potrebno. Nije li to upravo definicija oportunizma koja razara svaki trag vjerodostojnosti? Dok građani Gospića trpe posljedice ekološkog zločina, Peternel igra igru političkog šaha u kojoj su mu važniji osobni rebusi nego zdravlje ljudi. Njegov primjer ranijeg prijedloga o uvoznoj hrani kojeg vladajući nisu podržali samo pokazuje koliko je naivan kada misli da dobronamjerne geste s jedne strane mogu opravdati štetne glasove s druge.

Ono što Peternel i njegovi kolege iz DOMiNA i Hrvatskih suverenista nisu shvatili jest da politika nije aukcija na kojoj podržavaš dobre prijedloge bez obzira na to tko ih donosi. Ovaj glas je signal Plenkoviću da može računati na njih kada su mu potrebni za prolazak odluka koje nemaju čvrstu oporbu. Ako je istina da se sve odluke donose na razini premijera i užeg kabineta, onda je Peternelov glas dodatno potvrdio tu tezu umjesto da je ospori.

Umjesto da iskoristi priliku da stvarno pomogne Gospiću i građanima, on je odigrao sigurno i postao dio stroja koji uništava Hrvatsku od ekološke katastrofe do političke korupcije. Plenković je izvadio još jedan žeton iz rukava i Peternel se sjajno uklopio u ulogu, baš kao Sharon Stone u onom kultnom prizoru iz Casina gdje žetoni padaju na stol.