Europska i japanska sonda, zajedno poznate kao BepiColombo, u četvrtak su se odvojile od kruzer-platforme prema planu, no kontrolori u Njemačkoj proživjeli su dva napeta sata čekajući radio-signal potvrde s udaljenosti veće od 200 milijuna kilometara. “Ovo je briljantan trenutak”, rekao je glavni znanstvenik misije Geraint Jones.
Ako sve prođe prema planu, spojene sonde ući će u orbitu oko Merkura u studenome, a u prosincu će se razdvojiti kako bi mogle mapirati i proučavati planet s različitih visina. Do odredišta im preostaje još 3,3 milijuna kilometara, što je u usporedbi s prijeđenim putem tek posljednji korak na putu kojim su se vozile devet puta oko planeta kako bi smanjile brzinu dovoljno da ih Merkur uhvati u svoju orbitu.
Vrućina koja uništava sonde
Merkur je svijet ekstrema. Na strani okrenutoj Suncu temperature sežu do 427 stupnjeva Celzijevih, a na polovima, u dubokim kraterima koji nikada ne vide sunčevu svjetlost, vladaju hladnoća i led. Inženjeri su morali konstruirati sonde koje će izdržati te uvjete, a šef operacija Ignacio Tanco usporedio je to s radom “s vrlo vrućom peći za pizzu na leđima”.
Znanstvenike posebno intrigiraju takozvane šupljine na površini planeta, za koje vjeruju da nastaju isparavanjem minerala iz stijena. “Kako je Merkur sićušan, a ipak čuva neke od najvećih misterija Sunčeva sustava”, izjavio je ranije ovaj tjedan voditelj misije Santa Martinez. Jones dodaje: “Ostalo je još golemo područje za naučiti.”
No postavlja se pitanje koje se rijetko čuje u euforiji oko ovog pothvata: koliko je cijena od dvije milijarde eura, koju u najvećoj mjeri plaća Europska svemirska agencija, opravdana u trenutku kada Europa traži vlastitu autonomiju u ključnim tehnologijama? Umjesto ovisnosti o američkim i kineskim svemirskim programima, ovakve misije mogle bi biti prilika za jačanje vlastitih kapaciteta.
Znanstvena promatranja trebala bi početi sljedećeg proljeća, nakon što se instrumenti na obje sonde uključe i počnu proučavati magnetsko polje koje obavija Merkur, njegovu gustu unutrašnjost i geološke procese na površini. Riječ je o planetu koji je tek malo veći od Mjeseca, a kojeg je dosad izbliza istraživala samo NASA-ina sonda Messenger.
Podaci koje BepiColombo bude slao mogli bi odgovoriti na pitanja o nastanku planeta koji su najbliži Suncu, ali i o sudbinama svjetova koji kruže oko zvijezda sličnih našoj. Hoće li ovaj pothvat opravdati uloženi novac, znat ćemo tek kada sonde počnu slati prve znanstvene podatke — no jedno je sigurno: ljudska znatiželja o najmanjem planetu Sunčeva sustava još nije zadovoljena.