Znanstvenici su potvrdili ono što se dugo sumnjalo: zajedničke stanice za hranjenje i napajanje ptica na poljoprivrednim površinama postale su žarište širenja smrtonosnog parazita Trichomonas gallinae, a ptice koje ih koriste triput su sklonije zarazi.
Istraživači sa sveučilišta u Leedsu i Keeleu proveli su dvogodišnje terensko istraživanje na 12 lokacija u Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj, gdje su DNK analizom pregledali 363 ptice i 51 zajednički izvor hrane i vode. Rezultati, objavljeni u časopisu Molecular Ecology, otkrili su da je parazit prisutan u 79 posto golupčarki, 36 posto ostalih vrsta te u 39 posto testiranih okolišnih resursa. Posebno zabrinjava nalaz da je virulentniji soj tipa A bio dvostruko češći kod ptica koje se hrane na gusto postavljenim stanicama, a na samim tim mjestima gotovo triput češći nego na prirodnim izvorima hrane.
Taj je soj već povezan s pomorima i padom populacije zelenčica u Ujedinjenom Kraljevstvu, a Trichomonas gallinae prijeti i ugroženim vrstama poput grlice. Znanstvenici upozoravaju da je dosadašnja praksa postavljanja gustih hranilišta na farmama, iako dobro namjeravana kao mjera potpore ugroženim vrstama, zapravo stvorila idealne uvjete za širenje bolesti.
Dobra namjera, loše posljedice
Dopunska prehrana ptica na poljoprivrednim površinama uobičajena je konzervatorska mjera, posebice za zaštitu grlica i održavanje populacija fazana. No ovo istraživanje pokazuje da način na koji se ta mjera provodi može učiniti više štete nego koristi. Ptice koje se okupljaju u velikom broju na ograničenom prostoru dijele ne samo hranu nego i patogene, a parazit u vodi i na površinama može preživjeti dovoljno dugo da zarazi sljedećeg posjetitelja.
Voditeljica studije Rebecca Thomas, koja je istraživanje provela u sklopu doktorata na Sveučilištu u Leedsu, naglašava da je riječ o važnom iskoraku u razumijevanju utjecaja parazita na populacije divljih ptica. Njezina kolegica Jenny Dunn sa Sveučilišta Keele dodaje da spoznaje daju alate za upravljanje okolišnim resursima kako bi se smanjio prijenos bolesti.
Rješenje nije ukidanje nego pametnije hranjenje
Umjesto poziva na ukidanje hranilišta, istraživači predlažu njihovo pažljivije upravljanje. Ključ je u smanjenju gustoće – umjesto jednog velikog hranilišta na kojem se okupljaju deseci ptica, preporučuju više manjih, razbacanih točaka s hranom koje oponašaju prirodne uvjete. Takav pristup već se uspješno primjenjuje u sklopu programa Operation Turtle Dove za zaštitu grlica.
Postavlja se pitanje koje istraživači nisu izravno postavili: ako su gusto postavljena hranilišta problem za divlje ptice, što to znači za komercijalne uzgoje peradi i farme gdje se ptice drže u uvjetima koji su po gustoći naseljenosti neusporedivo veći od bilo kojeg prirodnog hranilišta? Iako se studija bavi divljim vrstama, mehanizam prijenosa patogena kroz zajedničke resurse jednak je i u industrijskom uzgoju gdje su posljedice potencijalno daleko razornije.
U međuvremenu, Kraljevsko društvo za zaštitu ptica (RSPB) već je izdalo nove smjernice koje pozivaju vrtlare i poljoprivrednike na sezonsko i sigurno hranjenje ptica. Preporuke uključuju redovito čišćenje hranilišta, izbjegavanje stajaće vode te postavljanje manjih količina hrane na više međusobno udaljenih lokacija.
Ova studija još je jedna potvrda da i najbolje namjeravane ljudske intervencije u prirodu mogu imati neželjene posljedice ako se ne temelje na znanstvenim spoznajama. Dobra vijest je da se problem može riješiti jednostavnim promjenama u praksi – ali tek nakon što se prizna da trenutačni pristup nije održiv.