Pokus proveden na imanju Warrawee Park kod Keitha uspoređivao je 31 sortu lucerne pod trima strategijama natapanja. Ključni rezultat: odgađanje zalijevanja do prvih znakova opadanja listova povećalo je prinos sjemena, a u svakoj od četiri analizirane godine dalo je najveću bruto maržu. Razlika nije bila zanemariva — bruto marže kod strategije visokog stresa kretale su se od približno 3.064 do 4.210 australskih dolara po hektaru, dok su kod standardnog natapanja iznosile od 2.071 do 3.074 dolara.
Rezultati ruše uvriježeno mišljenje da više vode automatski znači i više sjemena. Kontrolirani sušni stres očito tjera biljku da energiju usmjeri u reprodukciju, a ne u vegetativni rast. Ipak, riječ je o pažljivo doziranom stresu — zalijevalo se tek kad su biljke pokazale rane znakove opadanja listova, ne kad su već bile ozbiljno ugrožene.
Sorta i voda — dvije strane iste medalje
Pokus je također pokazao da izbor sorte ostaje ključan. Najbolje rezultate postigle su sorte SW18NPK91, SARDI 10 Series II, Heritage 10 i SARDI 7 Series II, koje su održavale visoke prinose sjemena pod različitim razinama sušnog stresa. To znači da strategiju natapanja i izbor sorte treba promatrati zajedno, a ne odvojeno.
Zanimljivo je da umjereni stres nije dao pouzdane rezultate. Odgađanje zalijevanja do prvih znakova venuća nije dosljedno poboljšavalo učinak u odnosu na standardnu praksu. Prava razlika pojavila se tek kod većeg stresa, što sugerira da je prag tolerancije biljke viši nego što se uobičajeno pretpostavlja.
Pokus je postavljen na pjeskovitoj ilovači uz natapanje plavljenjem, pa rezultate treba prilagoditi lokalnim uvjetima. Tlo, sustav natapanja, kapacitet zadržavanja vode i vremenske prilike utjecat će na to koliko je odgađanje sigurno. Zato stručnjaci preporučuju testiranje na manjoj površini uz pomno praćenje stanja biljaka i vlažnosti tla.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest kako bi se ova strategija pokazala u uvjetima sve češćih suša i ograničenih vodnih resursa. Ako lucerna može dati više sjemena uz manje vode, zašto se sličan princip ne bi primijenio i na druge kulture? Ovdje se ne radi samo o uštedi — radi se o pametnijem raspoređivanju ograničenog resursa tamo gdje donosi najviše vrijednosti.
Prekrasan život svih nas eukariota.
Slično se ponašamo u istim uvjetima opstanka.
Razlika je što neki mogu pobjeći brže ili sporije, a neki ostaju na mjestu gdje su nastali.