Apple konačno otkrio stvarne kapacitete baterija iPhonea 18 Pro

Europska energetska oznaka, koja je od lipnja 2025. obvezna za svaki pametni telefon prodan u Uniji, otkrila je podatke koje Apple godinama drži izvan svojih marketinških prezentacija — uključujući i stvarne kapacitete baterija novih modela iPhone 18 Pro i 18 Pro Max.

Riječ je o dokumentima koje proizvođači moraju deponirati u bazu EPREL prije stavljanja uređaja na tržište, a koja sadrži pet ključnih informacija: energetski razred od A do G, trajanje baterije u satima, razred otpornosti na padove, razred popravljivosti i indeks zaštite.

Ono što se iz tih tablica može iščitati prilično je zanimljivo. Kapacitet baterije modela iPhone 18 Pro iznosi 4.056 mAh, dok Pro Max ima 5.391 mAh. U usporedbi s prošlogodišnjim modelima — 3.988 mAh za 17 Pro i 4.823 mAh za 17 Pro Max — manji model dobio je tek neznatnih 68 mAh više, dok je Pro Max narastao za gotovo 570 mAh, odnosno oko 12 posto.

Ti podaci odnose se na europske verzije s ladicom za SIM karticu. Modeli bez ladice, koji se prodaju u Sjedinjenim Državama ili Japanu, imaju veću ćeliju na mjestu ladice, ali ne prolaze kroz EPREL pa njihov kapacitet ostaje nepoznat europskim potrošačima.

Što znači „52 sata” na naljepnici

Europski protokol za mjerenje izdržljivosti baterije radi po standardiziranom ciklusu koji uključuje pozive, navigaciju, video, igre i mirovanje, sve dok se telefon potpuno ne isprazni. Rezultat se izražava u satima i nije usporediv s Appleovim „satima reprodukcije videa”.

Zato za isti telefon na Appleovoj francuskoj stranici stoji 34 sata, a na europskoj naljepnici 52 sata. No europski podatak ima jednu prednost — identičan je iz generacije u generaciju, pa je jedini pouzdan način da potrošač usporedi stvarno trajanje baterije između modela i proizvođača.

Zanimljivo je i da svi novi modeli nose energetski razred A, dok je prošlogodišnja generacija imala istu oznaku. Razred popravljivosti ostaje C, s indeksom popravljivosti koji se tek minimalno popravio — s 3,04 na 3,14. Baterija ni kod jednog modela nije zamjenjiva od strane korisnika.

Ono što Apple i dalje ne govori, a europska baza otkriva, jest da jamstvo za ažuriranja iznosi minimalno pet godina, dok je tvorničko jamstvo 12 mjeseci. Proizvođač također navodi da su svi modeli testirani na 180 slobodnih padova bez kvara te da nose IP68 zaštitu do šest metara dubine.

Pitanje koje se nameće

Ako su ti podaci javno dostupni u bazi Europske komisije, zašto ih Apple ne istakne u svojoj prezentaciji? Odgovor je vjerojatno jednostavan — jer brojke o kapacitetu baterije i trajanju u standardiziranom testu ne zvuče tako impresivno kao marketinške fraze o „cjelodnevnom trajanju” i „naprednoj energetskoj učinkovitosti”.

Ova praksa nije nova. Apple nikada nije javno objavljivao kapacitet baterija svojih telefona, čak ni u tehničkim specifikacijama. Korisnici su te podatke godinama doznavali tek rastavljanjem uređaja ili putem kineskih certifikacijskih baza. Europska regulativa sada je taj podatak učinila obveznim — ali samo za europsko tržište.

To otvara šire pitanje o tome koliko su potrošači u drugim dijelovima svijeta zapravo informirani o proizvodima koje kupuju. Dok europski korisnik na naljepnici može vidjeti točan kapacitet, trajanje i mogućnost popravka, korisnik u Sjedinjenim Državama i dalje ovisi isključivo o marketinškim materijalima proizvođača.

Europska energetska oznaka za pametne telefone, obvezna od lipnja 2025., prisilila je Apple da prvi put javno objavi brojke koje je desetljećima držao iza zatvorenih vrata: točan kapacitet baterije, mjerljivu autonomiju i pisanu obvezu o trajanju ažuriranja. iPhone 18 Pro tako prema vlastitoj deklaraciji izdrži 52 sata, pet sati više od prošlogodišnjeg modela, dok Pro Max dolazi do 62 sata — deset sati razlike između dvije veličine, najveće ikad zabilježeno.

No ta brojka ne dolazi od veće baterije. Ćelija je gotovo identična, a dobitak se pripisuje novom 2 nm čipu A20 Pro, zaslonu i modemu C2. Drugim riječima, Apple je izvukao skoro 11 posto dulje trajanje iz arhitekture, ne iz kapaciteta. To je dobra vijest za svakoga koga zanima stvarna potrošnja, ali i podsjetnik da su specifikacije na papiru postale mjerljive tek kad ih je netko treći počeo provjeravati.

Rječnik koji proizvođači nisu birali

Ono što oznaka otkriva jednako je važno kao i ono što skriva. Apple za oba modela deklarira 1.000 ciklusa punjenja prije nego kapacitet padne pod 80 posto — isto kao i prošle godine, isto kao gotovo svi iPhonei od modela 15. Samsung istovremeno za Galaxy S26 navodi 1.200 ciklusa, a silicij-karbonska baterija Galaxy Z Fold 8 obećava i više. To je područje na kojem Apple ne napreduje, ili barem ne želi to staviti na papir.

Test pada na europskoj oznaci funkcionira jednostavno: telefon se ispušta s normirane visine, na sve strane, dok ne popusti. Oba 18 Pro modela deklariraju 180 padova bez oštećenja, klasa B — a 180 je upravo ulazni prag te klase. Apple ne kaže „izdržali smo 240 padova”, nego „jamčimo minimum klase B”. To je njegovo pravo i tako radi većina proizvođača, ali znači da se o napretku aluminijskog unibody kućišta i Ceramic Shield 2 ne može zaključivati iz te brojke. Samsung za Galaxy S26 deklarira klasu A.

Isti obrazac ponavlja se na zaslonu. Oznaka navodi tvrdoću 5 po Mohsovoj ljestvici, standardnu vrijednost za staklo na pametnom telefonu, dok Apple reklamira Ceramic Shield 2 kao „tri puta otporniji na ogrebotine”. Te dvije tvrdnje nisu u suprotnosti jer ne mjere istu stvar — ali prema slovu propisa, prednja strana 18 Proa grebe se kao i prednja strana bilo kojeg telefona od 300 eura. IP68 s uranjanjem do šest metara je tu, identičan kao na 17 Pro. A jedna stavka koju nitko ne čita: minimalna snaga punjača je 5 W, što znači da posluži bilo koji USB-C adapter, iako Appleovih „50 posto u petnaest minuta” traži blok od 60 W.

Jedan redak koji ruši ocjenu

Popravljivost oba modela ocjenjena je klasom C, s indeksom 3,14 od 5. Oznaka razlaže šest podocjena i tu postaje zanimljiva. Dostupnost rezervnih dijelova nosi 4 od 5, informacije o popravku 5 od 5 — Apple objavljuje priručnike i cijene u vlastitom programu Self Service Repair. Pričvršćenja su 3,8, alati 2,55, mogućnost rastavljanja 2,75: prosječne ocjene koje opisuju telefon vijcima spojen, ali i zalijepljen, s komponentama koje se ne mijenjaju bez prolaska kroz zaslon. A onda je tu trajanje ažuriranja, ocijenjeno s 1 od 5. Upravo taj redak drži Apple u klasi C.

Uredba od proizvođača traži minimalno razdoblje tijekom kojeg jamči sigurnosna, ispravljajuća i funkcionalna ažuriranja. Apple odgovara: pet godina. To je zakonski minimum koji je Unija nametnula od lipnja 2025., i to je isto što deklarira Samsung — koji ipak obećava sedam godina na svojim Galaxy S modelima i sedam na Fold 8. U praksi Apple radi bolje od pet godina već dugo: iPhone XS iz 2018. dobio je iOS 18 u 2024., šest godina nakon izlaska, a iPhone 11 iz 2019. ovih dana vrti iOS 27. Ali Apple nikad nije htio to potpisati, a oznaka ga uzima za riječ.

Rezultat je paradoks: proizvođač koji telefone ažurira najdulje u industriji ocijenjen je najnižom ocjenom na tom kriteriju jer odbija to obećati. Jedan promijenjen redak na obrascu — „7 godina” umjesto „5″ — i 18 Pro vjerojatno bi prešao u klasu B, a da se niti jedan vijak ne pomakne. To nije pitanje tehnologije, nego volje.

Što oznaka ne mjeri

Obrazac ne mjeri kvalitetu fotografije, snagu procesora, kvalitetu zaslona ni zagrijavanje, i ne govori ništa o funkcijama koje u Europi nisu dostupne — Siri AI i Apple Reference Image na čelu — jer ne potpadaju pod uredbu. Ne obuhvaća ni modele koji rade isključivo s eSIM-om, ni sklopivi Duo, čiji obrazac još nije predan, što je logično za proizvod koji izlazi 23. listopada. Njegov će se list čitati s pažnjom jer test pada predviđa poseban redak „u potpuno rasklopljenom stanju”, koji oba Pro modela ostavljaju na „nije primjenjivo”. To će biti prvi put da Apple mora brojkama izraziti čvrstoću sklopivog telefona.

Ostaje pitanje koje se samo nameće: ako je Bruxellesu trebalo dvije stranice da od Cupertina izvuče ono što dvadeset godina novinarstva nije uspjelo — točan kapacitet baterije, usporedivu mjeru autonomije iz godine u godinu i pisanu obvezu o ažuriranjima, makar minimalnu — zašto hrvatski potrošač još nema domaći, neovisni laboratorij koji bi te iste brojke provjeravao na svakom uvezenom uređaju? Bez toga, oznaka ostaje ono što i jest: koristan okvir koji proizvođači sami ispunjavaju, s pravom da podcijene vlastite rezultate. Apple je upravo to i učinio — na dvije stavke gdje bi ga bolji rezultat stajao samo jedne promijenjene brojke.

Europska energetska oznaka za pametne telefone, koja je na snagu stupila u lipnju 2025., otkriva klase potrošnje energije za nadolazeće modele iPhone 18 Pro i iPhone 18 Pro Max koje Apple još nije službeno predstavio. Prema podacima iz baze EU EPREL, oba modela nose oznaku klase B za energetsku učinkovitost, dok su prethodnici iz serije iPhone 17 svrstani u istu ili neznatno bolju kategoriju.

Ono što je zanimljivije od same ocjene jest činjenica da je Apple morao registrirati uređaje u europskoj bazi prije službenog predstavljanja. To znači da su podaci o kapacitetu baterije, trajanju baterije pri različitim opterećenjima i mogućnostima popravka sada javno dostupni prije nego što je kompanija iz Cupertina objavila ijedan službeni podatak. Novinari i analitičari tako dolaze do informacija koje Apple tradicionalno drži pod kontrolom do posljednjeg trenutka.

Što oznaka stvarno pokazuje, a što skriva

Europska energetska oznaka za pametne telefone uvedena je s ciljem da potrošačima omogući usporedbu uređaja prema potrošnji energije, trajnosti baterije, otpornosti na padove i pravu na popravak. Međutim, sama oznaka ima niz ograničenja. Proizvođači sami dostavljaju podatke u bazu, a metodologija mjerenja nije uvijek usporediva među markama. Apple je, primjerice, poznat po tome da optimizira softver i hardver tako da postigne bolje rezultate u standardiziranim testovima od konkurencije, čak i kada svakodnevno iskustvo korisnika govori drugačije.

Klasa B za iPhone 18 Pro i Pro Max znači da uređaji troše nešto više energije od najboljih u klasi, ali i dalje znatno manje od prosjeka. U praksi to znači da će korisnici vjerojatno imati slično trajanje baterije kao i s prethodnom generacijom, uz eventualna poboljšanja zahvaljujući novom čipu. No pravo pitanje je zašto Apple ne objavljuje ove podatke sam, nego ih prepušta europskoj bazi da ih prva otkrije.

Igra skrivanja koja šteti potrošačima

Apple nije jedini proizvođač koji prakticira odgađanje informacija, ali je jedan od najagresivnijih u kontroli narativa. Dok europska regulativa prisiljava kompanije na transparentnost, one istovremeno ulažu milijarde u marketing koji stvara dojam da su njihovi uređaji revolucionarni. Potrošač na kraju dobiva fragmentirane informacije — dio iz službenih objava, dio iz europskih baza, dio iz testova trećih strana.

Ova dinamika otvara šire pitanje: kome služi energetska oznaka ako proizvođači i dalje kontroliraju ključne podatke? Europska unija je napravila korak naprijed u zaštiti potrošača, ali bez neovisnog tijela koje provjerava dostavljene brojke, oznaka ostaje dijelom marketinški alat, a dijelom regulatorna formalnost. Hrvatski potrošači, kao i svi u EU, imaju pravo znati što kupuju — ne samo klasu potrošnje, nego i stvarne uvjete pod kojima je ta klasa izmjerena.

Za razliku od Applea, neki proizvođači poput Fairphonea i Samsunga javno objavljuju detaljnije podatke o popravljivosti i trajnosti baterije. To pokazuje da transparentnost nije nemoguća — samo nije u interesu onih koji prodaju uređaje po najvišim cijenama na tržištu. Dok god potrošači ne zahtijevaju više, proizvođači neće dobrovoljno odustati od kontrole informacija.