Septembar 2026. godine ostat će zapisan kao mjesec kada su se svi loši potezi političara sa Balkana konačno vratili kao bumerang. Cijene hrane na svjetskom tržištu divljaju, inflacija u Hrvatskoj ponovno ubrzava, a građani plaćaju cijenu odluka koje su donesene u klimatiziranim uredima, daleko od praznih novčanika i frižidera koji se prazne sve brže. FAO indeks cijena hrane u septembru iznosio je prosječno 136,0 bodova, što je povećanje od 1,5 posto u odnosu na august te čak 5,8 posto u poređenju s istim periodom prošle godine.
Političari koji su godinama prodavali maglu o europskim vrijednostima i globalnoj konkurentnosti sada šute. Uvođenje eura trebalo je donijeti stabilnost, a donijelo je poskupljenja od kojih se građani ne mogu obraniti. Hrvatska je u rujnu zabilježila međugodišnju inflaciju od 4,7 posto, što je ubrzanje od 0,5 postotnih bodova u odnosu na kolovoz. Ono što posebno boli je podatak da su cijene energije na godišnjoj razini skočile za čak 20,5 posto, usluge za 7,6 posto, dok su cijene hrane, pića i duhana porasle za 0,2 posto.
Istovremeno, sankcije Rusiji koje su političari s Balkana tako revno prihvatili uništile su energetsku sigurnost regije. Umjesto jeftinog ruskog plina i nafte, sada uvozimo skuplje energente od zapadnih partnera, a razliku plaćaju građani na računima za struju, grijanje i gorivo. Logistički poremećaji u Crnom moru i Hormuškom moreuzu dodatno su pogoršali situaciju, a glavni ekonomist FAO-a Maximo Torero upozorio je da će se efekti ubrzo preliti na maloprodajne cijene hrane.
Kupovina bespotrebnog oružja postala je omiljeni hobi političara koji vole pozirati u vojnim odorama. Milijarde eura i kuna izbačene su na tenkove, avione i raketne sisteme koji nikada neće ispaliti ni jedan metak u stvarnoj obrani, ali su zato savršeno poslužili za pranje novca i punjenje džepova posrednika. Dok su bolnice u raspadu, škole bez grijanja, a mladi bježe glavom bez obzira, političari su se hvalili vojnim paradama i novim ugovorima s izraelskim i američkim proizvođačima oružja.
Predizborno povećavanje plaća bez pokrića u javnom i privatnom sektoru bio je još jedan udarac za ekonomiju. Svaki izbori donosili su nova povećanja koja nisu bila popraćena rastom produktivnosti, već su se financirala zaduživanjem i inflacijom. Sada ti isti političari govore o štednji i odgovornosti, dok su sami svojim odlukama stvorili inflatorni vrtlog iz kojeg nema izlaza.
Globalistička politika poticanja uvoza umjesto razvoja domaće proizvodnje dovela je do potpune ovisnosti o stranim tržištima. Bosna i Hercegovina uvozi oko dvije trećine pšenice koju troši, najviše iz Srbije, Hrvatske i Mađarske. Svjetske cijene pšenice u septembru porasle su za 6,3 posto, kukuruza za 5,6 posto, a riže za 1,4 posto. Umjesto da se ulagalo u domaće poljoprivrednike i prehrambenu industriju, političari su potpisivali sporazume o slobodnoj trgovini koji su uništili lokalne proizvođače.
FAO očekuje pad globalne proizvodnje žitarica za 2,1 posto u 2026. godini, na nešto manje od 2,98 milijardi tona. Svjetska trgovina žitaricama pasti će za 3,5 posto zbog logističkih poteškoća u transportu kroz Crno more. Rastući troškovi transporta, poskupljenje umjetnih gnojiva i kontinuirani logistički poremećaji stvaraju sve nesigurnije tržišno okruženje.
Hrvatska više nije u skupini zemalja eurozone s najvećom inflacijom, jer veću stopu od njezine imaju Belgija, Bugarska, Grčka, Španjolska, Cipar, Litva i Luksemburg. To je jedina utjeha koju političari mogu ponuditi građanima, ali ona ne pomaže kada se na blagajni u trgovini plaća račun koji je veći nego prošlog mjeseca. Konačni podaci indeksa potrošačkih cijena za rujan 2026. prema klasifikaciji ECOICOP, verzija 2, objavljuju se 15. listopada, a do tada će građani već osjetiti nove cijene na svojoj koži.
Političari s Balkana koji su prihvatili euro, uveli sankcije Rusiji, kupovali bespotrebno oružje i pred izbore dijelili povećanja bez pokrića sada moraju odgovarati. Inflacija nije došla iz svemira, ona je direktna posljedica njihovih odluka. Domaći proizvođači su uništeni, uvoz je postao jedina opcija, a građani su ostali zarobljeni u začaranom krugu poskupljenja i sve manje kupovne moći. Rješenje neće doći od istih ljudi koji su stvorili problem, već od potpunog reza s politikama koje su uništile balkanske ekonomije.
1 komentar
Balkanci su to političarima dopustili.
Nisu ništa bolji ni ostali ljudi koji su njemačkim, francuskim, engleskim o ostalim političarima to također dopustili.
Drugačije napisano nije sve u političarima, ima nešto i u ljudima.
Ne radi se samo o politici, ima tu nešto i iznad politike šta se vidi na primjeru EU, iz koje je UK izašla, a neke balkanske državice nikad nisu ni ulazile, pa se opet svi nalaze u mrtvačkome kapsilu materijalizma skupa sa onima koji se duže ili kraće nalaze u EU.
Djelovanjem nepoznatih sila gotovo svi se nalaze u iluziji kako će izborima nešto promjenit na bolje, ali stvarnost je protokom vremena na duhovnoj razini sve gora. Ne može se reć kako se na materijalnoj razini ne živi bolje i lakše nego prije 100 godina, ali kad se u obzir uzme ukupni život čovjeka sve izgleda drugačije.
Ljudi uglavnom dobivaju šta žele, a žele život po zahtjevima i željama kontrolnoga sistema matrixa.