Nobelov odbor nagradio je dvojicu američkih ekonomista za modele koji su središnjim bankama dali teorijsko opravdanje da umjesto kamatnih stopa počnu upravljati očekivanjima građana.
Robert Hall i Michael Woodford dobili su u ponedjeljak Nobelovu nagradu za ekonomiju za rad na stabilizacijskim modelima, objavila je Kraljevska švedska akademija znanosti u Stockholmu. Riječ je o dvojici teoretičara čiji su modeli, kako navodi obrazloženje, omogućili vlastima da „pravovremenim fiskalnim i monetarnim mjerama smanje vrhove i dna gospodarskih ciklusa”.
Akademija je podsjetila da su od vremena Johna Maynarda Keynesa stabilizacijske politike služile kao alat za poticanje rasta kad zatreba. Naftni šokovi sedamdesetih srušili su te modele. Hall i Woodford tada su, umjesto na statističkim vezama između inflacije, proizvodnje i potrošnje, modele izgradili na mikroekonomskim temeljima — na ponašanju pojedinaca i poduzeća.
Ključna pretpostavka njihova rada jest da kućanstva razmišljaju unaprijed. Kad odlučuju hoće li štedjeti ili trošiti, ljudi ne gledaju samo sadašnje cijene, nego procjenjuju budućnost. Zato način na koji vlade i središnje banke komuniciraju svoju politiku izravno mijenja njihove odluke. Komunikacija je, po tom modelu, postala instrument monetarne politike.
Od Keynesa do najave kamatnih stopa
Hall je 1978. objavio članak o potrošnji koji je akademija opisala kao „eureka trenutak” i koji je postao temelj suvremenih istraživanja potrošnje. Woodford je 2003. objavio knjigu s novokeynezijanskim makro modelom izgrađenim na mikroekonomskim temeljima. John Hassler, predsjednik odbora za dodjelu nagrade, rekao je da je njihov rad dao „stabilan teorijski temelj modelima koje danas koriste središnje banke i vlade širom svijeta”.
Woodford je novinarima opisao i konkretnu primjenu. Tijekom financijske krize 2008. tradicionalni alati monetarne politike nisu bili dovoljni jer su kamatne stope u mnogim zemljama već bile spuštene na nulu. Središnje banke počele su tada davati „eksplicitnije izjave” o tome kamo bi stope mogle ići u budućnosti. „Mislim da je to pridonijelo boljoj stabilizaciji. Nije magično riješilo problem, ali je bilo važan doprinos”, rekao je.
Woodford je nagradu primio dok se pripremao za ispit sa svojim studentima. „Vjerojatno se nadaju da ću ga otkazati”, rekao je uz smijeh.
Nagrada u trenutku pritiska na Fed
Odabir teme monetarne politike dolazi u trenutku kada je američka središnja banka izložena pritisku predsjednika Donalda Trumpa da snizi kamatne stope. Fed je nedavno podigao stope u borbi protiv inflacije. Novi predsjednik Feda Kevin Warsh, koji je dužnost preuzeo u svibnju, promijenio je komunikacijsku strategiju banke — smanjio je transparentnost rasprava o monetarnoj politici i odustao od najava budućih poteza, tvrdeći da tržišta trebaju reagirati na podatke, a ne analizirati formulacije iz priopćenja.
Woodford je za AFP rekao da je „posve primjereno povremeno preispitati te stvari”, ali i da još nije jasno kakva će nova strategija biti. Pristup razvijen nakon 2008., dodao je, nastao je „u situaciji koja je zasigurno bila vrlo različita od ove u kojoj se sada nalazimo”.
Nagradu za ekonomiju nije ustanovio Alfred Nobel. Dodala ju je švedska središnja banka 1968. donacijom, ali je bira Kraljevska švedska akademija znanosti po istom postupku kao za fiziku i kemiju. Uz diplomu i zlatnu medalju ide i ček na 1,2 milijuna dolara.
Pitanje koje akademija nije postavila
Ono što obrazloženje prešućuje jest da su upravo ti modeli dali teorijsko opravdanje za najveći transfer moći u povijesti modernog gospodarstva — s izabranih vlada na neizabrane središnje bankare. Ako stabilizacija ovisi o tome kako će ljudi protumačiti riječi guvernera, onda o gospodarskoj sudbini milijuna građana odlučuje uski krug ljudi koje nitko nije birao.
Hrvatska je taj mehanizam osjetila iz prve ruke. Dok su domaće vlasti raspravljale o proračunu, odluke o kamatnim stopama donosile su se izvan zemlje, a valutna klauzula vezala je kredite građana uz euro koji Hrvatska nije mogla sama krojiti. Modeli poput Hallovih i Woodfordovih nisu stvorili taj sustav, ali su mu dali znanstveni legitimitet.
Nobelov odbor slavi alate koji omogućuju bolje upravljanje krizama. Pravo pitanje je tko te alate drži u rukama i polaže li ikome račune.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.