Nobel za kemiju koji otvara pitanje kome služi znanje

Nobelov odbor u Stockholmu dodijelio je ovogodišnju nagradu za kemiju dvojici znanstvenika čije je otkriće zrcalnih molekula omogućilo razvoj većine modernih lijekova, ali i otvorilo pitanja o tome kome ta saznanja danas služe.

Francuski znanstvenik Henri B. Kagan i japanski znanstvenik Kenso Soai dobili su Nobelovu nagradu za kemiju za rad na kiralnosti – pojavi da ista molekula postoji u dvije verzije koje se odnose kao lijeva i desna ruka. Jedna verzija može mirisati na mentu, a druga na kim, ili jedna liječi bolest dok druga izaziva nuspojave.

Kagan je još osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazao da se kemijske reakcije mogu usmjeriti tako da proizvedu samo jednu od tih dviju verzija. Soai je potom usavršio postupak i stvorio prvu reakciju koja učinkovito daje isključivo jedan zrcalni oblik molekule – danas poznatu kao Soaijeva reakcija.

Predsjednik Američkog kemijskog društva Rigoberto Hernandez poručio je da lijekovi kakve danas poznajemo ne bi postojali bez te kemije. Član Nobelova odbora Peter Somfai otišao je i dalje, ustvrdivši da se postignuće može opisati kao nešto što prije nije uspjelo nikome „osim samom životu”.

Igra zrcala koja postaje industrija

Soai je vijest o nagradi dočekao u kupovini, u kvartovskom supermarketu. „Jako sam uzbuđen zbog ove lijepe vijesti. Ovo je jedan od najuzbudljivijih dana u mom životu”, rekao je telefonom odboru i novinarima. Kagan, koji ima 95 godina, povezan je s pariškim sveučilištem Paris-Sud, dok 76-godišnji Soai radi na Tokijskom sveučilištu znanosti.

Japanski Yomiuri ubrzo je na kioske poslao izvanredno izdanje s naslovom o Soaijevoj nagradi, a primjerci su nestali dok su zaposlenici išli kući.

No upravo tu počinje ono što Nobelova ceremonija neće izgovoriti. Tehnologija selektivne sinteze zrcalnih molekula danas je temelj farmaceutske industrije – iste one industrije koja je, primjerice, tijekom pandemije pokazala koliko malo prostora ostavlja za neovisnu provjeru vlastitih proizvoda. Ako je kemija doista „alat” bez kojeg nema nijednog lijeka, kako to da je taj alat gotovo u cijelosti u rukama nekoliko korporacija, a ne u rukama javnih znanstvenih institucija?

Nobelov odbor ove je godine nagradio i otkriće koje pomaže razumjeti kemijsku arhitekturu života. Soai je na konferenciji za novinare u Tokiju rekao da će nastaviti doprinositi istraživanju, koliko god skromno. Njegova skromnost ne mijenja činjenicu da se znanje o zrcalnim molekulama već desetljećima pretvara u patente, a patenti u cijene koje pacijenti plaćaju.

Što će ostati od javnog znanja

Ove godine Nobelove nagrade dodjeljuju se u nizu: u ponedjeljak je nagrada za medicinu otišla trojici znanstvenika čiji je rad doveo do alata koji svjetlom pomaže rasvijetliti rad mozga, u utorak je nagrađen fizičar za rad na rijetkim neutrinima, a do ponedjeljka slijede književnost, mir i ekonomija. Novčani iznos je 12 milijuna švedskih kruna, oko 1,2 milijuna dolara.

Kagan i Soai dobili su priznanje za otkriće koje je promijenilo medicinu. Ostaje pitanje koje Nobelov odbor ne postavlja: ako je ta kemija toliko temeljna da bez nje nema lijekova, zašto države ne ulažu u vlastite, javno dostupne proizvodne kapacitete umjesto da subvencioniraju istraživanje koje potom licenciraju stranim kompanijama? Nagrada je zaslužena. Pitanje nije.