Japan šalje sondu na Phobos u misiji koja mijenja svemirska istraživanja

Japanska sonda MMX u ponedjeljak kreće prema Marsu kako bi odgovorila na pitanje koje muči astronome od 1877. godine.

Zrakoplovna i svemirska agencija JAXA lansirat će misiju Martian Moons Exploration na raketi H3 iz svemirskog centra Tanegashima na jugu Japana. Cilj je jasan: sletjeti na Phobos, prikupiti više od 10 grama tla i vratiti ga na Zemlju. To bi bila prva misija povratka uzorka s nekog mjeseca Marsa.

Mars ima dva mala, nepravilna mjeseca — Phobos i Deimos. Phobos je veći, promjera 22,2 kilometra, i orbitira bliže planetu. Deimos ima promjer 12,5 kilometara. Oba je 1877. godine otkrio američki astronom Asaph Hall radeći u Pomorskom opservatoriju u Washingtonu.

Dvije teorije, nijedan pobjednik

Znanstvenici se desetljećima spore oko podrijetla tih mjeseca. Teorija divovskog udara tvrdi da je nebesko tijelo veličine trećine Marsa udarilo planet u ranoj fazi njegova postojanja, izbacivši materijal u svemir. Sličan mehanizam objašnjava i nastanak Zemljina Mjeseca. Prema toj hipotezi, izbačeni materijal najprije je formirao jedan veliki mjesec i niz manjih, koji su se s vremenom raspali i pali na Mars. Preživjeli su samo Phobos i Deimos.

Druga teorija, poznata kao teorija zarobljenog asteroida, datira iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prema njoj, Phobos i Deimos bili su asteroidi koji su se previše približili Marsu i ostali zarobljeni njegovom gravitacijom. Možda su čak činili binarni sustav — dva asteroida koji orbitiraju jedan oko drugoga.

No ta hipoteza ima ozbiljan problem. Za zarobljavanje asteroida plimnim silama Mars bi morao imati iznimno gustu atmosferu, a današnji Mars ima tanku atmosferu uglavnom od ugljikova dioksida. Osim toga, zarobljeni asteroidi obično imaju vrlo ekscentrične orbite, dok su orbite Phobosa i Deimosa gotovo kružne. Niska gustoća mjeseca upućuje i na poroznu unutrašnjost.

Što bi uzorci mogli otkriti

Ako uzorci s Phobosa sadrže veliku količinu materijala samog Marsa, to bi podržalo teoriju divovskog udara. Ako sastav odgovara poznatim kategorijama asteroidnih meteorita, prevagnut će teorija zarobljavanja.

Misija MMX putovat će ukupno pet godina. Do Marsa stiže krajem 2027., a uzorke na Zemlju vraća 2031. Letjelica se sastoji od tri modula — jednog za put do Marsa, jednog za slijetanje na Phobos i jednog za povratak. Nosit će 11 znanstvenih instrumenata, uključujući gama- i neutronski spektrometar za mjerenje kemijskog sastava tla, dvije kamere i instrument bliskog infracrvenog spektra za analizu minerala. Na površinu Phobosa spustit će se i rover Idefix težak 25 kilograma.

Postoje i manje zastupljene teorije. Jedna govori o nastanku mjeseca iz krhotina razrušenog „prosomjeseca”. Druga predlaže da Mars prolazi kroz milijardama godina duge cikluse u kojima se prstenovi kamenog materijala skupljaju u mjeseca, a potom ih plimne sile ponovno trgaju u nove prstenove. Prema tom scenariju, živimo upravo u razdoblju kada je materijal u obliku mjeseca, a ne prstenova.

Pitanje koje nitko ne postavlja

U cijeloj raspravi o podrijetlu marsovskih mjeseca nitko ne pita što će se dogoditi s Phobosom u budućnosti. On se, naime, približava Marsu i jednog će se dana raspasti, formirajući prsten ili se srušiti na površinu. Misija MMX stoga ne istražuje samo prošlost, nego snima i posljednji snimak jednog mjeseca prije njegova kraja.