Kineski radio teleskop FAST pronašao je oblak neutralnog vodika mase gotovo 500.000 sunaca koji oko sebe nema ni jednu vidljivu zvijezdu — i to na mjestu gdje u krugu od stotinu kiloparseka nema nijedne veće galaksije.
Oblak označen kao J1351+0039 tri je puta promatran između srpnja i kolovoza 2026. godine, a rezultati su objavljeni na poslužitelju arXiv 24. rujna. Urednički tim predvođen Jin-Longom Xuom s Kineskog nacionalnog astronomskog opservatorija zaključuje da je riječ o najčišćem kandidatu za takozvanu tamnu galaksiju ikad zabilježenom.
Što točno znači „tamna galaksija”? Prema standardnom kozmološkom modelu, struktura svemira nastaje hijerarhijski: najprije se formiraju mali haloi tamne tvari, koji se potom spajaju u veće. Model predviđa da neki od tih malih haloa nikada ne uspiju formirati zvijezde. Razlog je najčešće ultraljubičasto zračenje koje nakon kozmičke reionizacije zagrijava plin u haloima toliko da se on više ne može ohladiti i zgusnuti do gustoće potrebne za zvjezdanu nukleosintezu.
Takvi objekti nose ime RELHIC — oblaci neutralnog vodika ograničeni reionizacijom. Budući da u njima praktički nema zvijezda, ne mogu se vidjeti optičkim teleskopima. Jedini trag je emisija neutralnog vodika na valnoj duljini od 21 centimetra.
Zašto je ovo otkriće teško dokazati
Astronomi su dosad potvrdili samo jedan RELHIC, a dva su ostala na razini obećavajućih kandidata. Problem je u tome što prigušena patuljasta galaksija može izgledati „tamno” samo zato što joj je površinski sjaj ispod granice osjetljivosti instrumenta. Razlikovati pravu tamnu galaksiju od slabo vidljive patuljaste galaksije stoga je mukotrpan posao.
Kod J1351+0039 istraživači su isključili nekoliko uobičajenih objašnjenja. Nema repova, plinskih mostova ni obližnjih pratilaca, što isključuje gravitacijsko „plimno” podrijetlo. Duboka optička snimanja iz DESI Legacy Surveya nisu pronašla nikakav zvjezdani pandan. Ukupna masa sustava procjenjuje se na oko 130 milijuna sunaca, a budući da zvijezda nema, najveći dio te mase otpada na tamnu tvar.
Oblak je okruglog oblika i temperature oko 10.000 Kelvina, u ravnoteži s ultraljubičastom pozadinom. Rotira iznimno slabo — brzinom od svega 4,2 kilometra u sekundi — dok su njegova slučajna gibanja gotovo tri puta brža, oko 11,6 kilometara u sekundi. Drugim riječima, plin ne drži na okupu vrtnja, nego vlastiti unutarnji tlak.
Iznimka koja mijenja sliku
Prijašnji primjeri tamnih galaksija nisu bili potpuno izolirani. Nalazili su se u blizini masivnih galaksija, što je uvijek ostavljalo sumnju da su nastali njihovim djelovanjem. J1351+0039 je, kako autori navode, potpuno sam u prostoru. Upravo ta izolacija čini ga najuvjerljivijim kandidatom do sada.
No ostaje jedna nezatvorena rupa. Zvjezdani pandan iznimno niskog površinskog sjaja mogao bi jednostavno promaknuti DESI snimkama. Za konačnu potvrdu bit će potrebna duboka snimanja iz svemira — teleskopima James Webb ili Hubble.
I tu se postavlja pitanje koje autori studije nisu postavili: ako tamne galaksije doista postoje u ovakvoj izolaciji, koliko ih je ukupno? Model predviđa da bi takvih haloa moglo biti znatno više od vidljivih galaksija. Dosadašnja potraga otkrila je tek nekolicinu, ali to više govori o osjetljivosti instrumenata nego o stvarnom broju. FAST, najveći jednokrilni radio teleskop na svijetu, upravo zato mijenja pravila igre — njegova osjetljivost omogućuje sustavno traženje objekata koji su do jučer bili samo teorijska predviđanja.
Ovo nije prvi put da kineski instrument donosi otkriće koje zapadni teleskopi nisu mogli. Europski i američki astronomski projekti godinama su financirani s pretpostavkom tehnološkog vodstva, a rezultati poput ovog pokazuju da se središte astronomskih otkrića polako pomiče.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.