Trump tvrdi da je riješio ograničenja Starshielda, ali Kijev demantira

Ukrajinski vojnici i dalje ne mogu računati na punu brzinu Starshielda, bez obzira na to što je američki predsjednik javno poručio da je problem riješen.

Mreža Starshield militarizirana je i osigurana inačica SpaceX-ovog Starlinka, a ovih je dana bez najave drastično ograničena za ukrajinske snage. Ograničenje pogađa upravljanje dronovima i komunikacije, dakle dijelove ratnog sustava koji ovise o satelitskom signalu u stvarnom vremenu. Brzina je, prema dostupnim podacima, zaključana na 161 kilometar na sat, što onemogućuje presretanje brzih dronova i udare na srednji domet.

U priču se potom uključio Donald Trump. Prema pisanju Wall Street Journala, američki predsjednik telefonski je od Elona Muska zatražio da ukine ograničenja, a izvori bliski Washingtonu tvrde da je intervencija gotovo odmah dala rezultat. Sam Trump nije htio potvrditi ni demantirati da je nazvao: „Ne želim komentirati je li nazvao netko drugi ili ja, to ne čini nikakvu razliku. Rezultat je da je on to vratio.“

Tko zapravo drži prekidač

Odgovornost za ograničenje nitko ne želi preuzeti. Musk tvrdi da je Starshield „u vlasništvu i pod kontrolom američke vlade“ te da „svako ograničenje brzine ili korištenja određuje američka vojska, a u konačnici POTUS“. S druge strane, dužnosnici Trumpove administracije, poput državnog tajnika Marca Rubija, isprva su govorili da je riječ o „privatnom komercijalnom ugovoru“ SpaceX-a.

Ta razmjena optužbi otkriva ono što je važnije od same tehničke kvarke: privatna kompanija upravlja infrastrukturom koja je za jednu zemlju u ratu postala jednako kritična kao oružje. Granica između državne i korporativne moći više nije jasna, a odluka jednog čovjeka može težiti više od međunarodnog ugovora.

Trump tvrdi jedno, Kijev drugo

I dok Washington slavi navodni uspjeh, iz ukrajinskog ministarstva obrane, kako prenose BBC i Kyiv Independent, poručuju da se ništa nije promijenilo. Ograničenje je i dalje na snazi. To znači da je između političke izjave i stanja na terenu ostala praznina koju nitko službeno ne objašnjava.

Kijev zato traži izlaz iz ovisnosti. Približio se finsko-britanskom tandemu Nokia i Iceye kako bi procijenio može li u razumnom roku dobiti vlastitu konstelaciju komunikacijskih satelita u niskoj orbiti. Europa istodobno razvija nekoliko projekata — mrežu IRIS2, projekt Bromo i konstelaciju OneWeb — ali svima će trebati još godine prije nego što bi uopće mogli djelomično zamijeniti SpaceXov sustav ili Amazonov Kuiper.

Postavlja se pitanje koje u ovoj priči nitko ne postavlja: ako je Starshield formalno pod kontrolom američke vojske, zašto se o ukidanju ograničenja pregovaralo telefonski s vlasnikom kompanije, a ne kroz vojne kanale? Odgovor na to pitanje više govori o stvarnoj raspodjeli moći nego sve izjave iz Washingtona.

Lekcija za svaku zemlju

Ovaj slučaj nije samo ukrajinski problem. On pokazuje što se dogodi kada vitalna infrastruktura — komunikacije, navigacija, nadzor — pređe u ruke stranih korporacija i stranih vlada. Europske države u istoj su poziciji prema tehnološkim divovima, samo još nisu došle u situaciju da to osjete na bojnom polju.

Rješenje nije u brzom kupovanju tuđih satelita, nego u tehnološkoj autonomiji: domaćem znanju, domaćem vlasništvu i infrastrukturi koja ne ovisi o dobroj volji jednog milijardera ili raspoloženju jedne administracije. Dok Europa bude godinama čekala svoje konstelacije, pitanje tko drži prekidač ostat će otvoreno — i to je najveći poraz u cijeloj ovoj priči.