Vučića i Plenkovića povezuje srpska propala banka Alta

Upravo svjedočimo novoj aferi gdje je srpska banka Alta propala. Njen vlasnik Davor Macura godinama je bio sinonim za poslovni uspon u sjeni Aleksandra Vučića. Njegova Alta banka gutala je državne poslove, a njegova Alta retail preuzela je pet tvrtki iz sustava Fortenova grupe, uključujući Idea, Roda i Mercator. Kada je banka ugašena samo tjedan dana nakon što je SNS izgubio vlast, postalo je jasno da veza između Zagreba i Beograda nipošto nije slaba. Ona je, naprotiv, bila vrlo unosna.

Davor Macura nije nikakav tajanstveni igrač iz sjene. Počeo je 2008. s mjenjačnicom u Zemunu, a tijekom 14 godina vladavine Srpske napredne stranke izgradio je imperij koji je uključivao bankarstvo, nekretnine, leasing i trgovinu. Njegova Alta banka preuzela je nekadašnju JUBMES banku, a državni udio od 28,51 posto otkupljen je 2020. Potom je uslijedio niz poslova koji ne bi prošli ni najblažu javnu nabavu. Elektroprivreda Srbije promijenila je račun za naplatu struje u Alta banku bez ikakvog natječaja. Isti obrazac ponavljao se s državnim poduzećima i lokalnim samoupravama. Macura nije bio poduzetnik koji je pobjeđivao na tržištu. Bio je poduzetnik koji je pobjeđivao zato što je tržište bilo zatvoreno za sve ostale.

Prava dimenzija ovog slučaja ne leži u Srbiji. Leži u činjenici da je ista osoba koja je gradila imperij na državnim poslovima u Srbiji istovremeno kupovala najvrjednije dijelove hrvatske Fortenova grupe. Alta retail, tvrtka osnovana isključivo za tu transakciju, preuzela je Idea markete, M-Profil, MStart Business Solutions, Super karticu i Ennu Fruit. Riječ je o tvrtkama koje zapošljavaju tisuće ljudi i drže ključne nekretnine u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Subotici. Fortenova, koja je nastala iz pepela Agrokora, prodala je te tvrtke čovjeku čije je poslovanje već tada bilo pod lupom zbog sumnjivih tokova kapitala. Nitko u Zagrebu nije postavio pitanje odakle Macuri novac. Nitko nije pitao zašto se prodaja obavlja upravo sada.

Šutnja je bila dio posla

Ono što povezuje Zagreb i Beograd nije nikakva diplomatska nota ni izjava o regionalnoj suradnji. To je zajednički interes da se određeni poslovni tokovi ne preispituju. Andrej Plenković i Aleksandar Vučić mogu se javno prepucavati oko izbora i medija, ali struktura koja omogućuje da državni novac u Srbiji završi u bankama povezanima s vladajućom strankom, a zatim da se tim istim novcem kupuju hrvatske tvrtke, ostaje netaknuta. Plenkovićeva vlada nije zatvorila vrata Fortenovine prodaje Macuri. Nije tražila dodatne provjere. Nije upozorila na rizik da kupac dolazi iz kruga koji je u Srbiji bio predmet istrage zbog pranja novca i netransparentnog podrijetla kapitala.

Gašenje Alta banke 30. listopada 2026. otkrilo je ono što se godinama guralo pod tepih. Narodna banka Srbije oduzela je dozvolu u noćnim satima, obrazloženje je govorilo o pogoršanju likvidnosti, a stvarni razlog bio je bijeg kapitala koji je započeo odmah nakon izbornog poraza SNS-a. Srđan Milivojević, lider Demokratske stranke, izravno je optužio guvernerku Jorgovanku Tabaković da je dva dana nakon izbora odobrila konverziju 50 milijuna eura iz dinara u eure. Novac je, prema tvrdnjama oporbe, trebao otići prema Moskvi i Skoplju. Makedonska oporba zatražila je očitovanje vlastitih vlasti. NBS je sve demantirala, ali je istog tjedna ugasila banku. Redovi građana pred zaključanim poslovnicama u Novom Sadu bili su jedina stvarna potvrda da se nešto ozbiljno raspada.

Ono što ovaj slučaj čini paradigmatičnim nije samo činjenica da je jedna banka propala. Paradigmatično je to što su ista imena i iste veze prelazile državne granice bez ikakvog otpora. Macura je u Srbiji bio Vučićev čovjek od povjerenja, a u Hrvatskoj je postao kupac koji je Fortenovoj omogućio da se riješi dijela portfelja.

Plenkovićeva vlada nije imala nikakav interes propitivati tu transakciju jer bi svako pitanje otvorilo lanac koji vodi natrag u Zagreb. Fortenova je godinama bila predmet političkih obračuna, a njezina prodaja Macuri samo je jedan u nizu poteza koji su imali za cilj zatvoriti neka stara poglavlja. Cijena te šutnje sada se mjeri u desecima milijuna eura koji su možda napustili Srbiju, ali i u činjenici da su najbolje hrvatske trgovine završile u rukama čovjeka čija je banka ugašena zbog sumnje u prijevaru.

Korupcija ne poznaje granice. To nije fraza koju treba ponavljati na konferencijama. To je opis konkretnog mehanizma u kojem se državni novac iz jedne zemlje koristi za kupnju imovine u drugoj, dok političari s obje strane gledaju u suprotnom smjeru. Macura je možda pobjegao iz Srbije, ali njegove tvrtke i dalje posluju u Hrvatskoj. Fortenova je prodala Idea, Roda i Mercator. Novac je promijenio ruke. Nitko nije odgovarao. I to je jedina istina koja spaja Zagreb i Beograd.